Predodžbene pokrate ili kako nastaju vizualne abrevijature
Čini se (a to ‘čini se’ rezultat je, dakako, onoga prvog, letimičnog pogleda) da na akvarelima Milorada Rupčića potezi dolaze bez pretjerana opreza prema kompoziciji; eto ih porazbacanih posvuda po bjelini papira. Istina, oni nipošto nisu razulareni kako bi to učinio neki duhovni srodnik „novih divljih" (Neue Wilde), to su tek razigrani obojani smotuljci koji kruže oko odabrana motiva (akvarel „Ozalj" može u tom smislu poslužiti kao ogledni primjer). I premda nastali, naizgled slobodnim, spontanim adiranjem, lako se uvjeriti da su Rupčićevi oblici podvrgnuti višem redu; njihov međuodnos i razmještaj stvara napon i tvori jednistvo. Dakle, već smo došli do obrata i korigirane konstatacije (ovom prilikom bez onoga ‘čini se’): autor ostvaruje ekspresivan, ali i harmoničan suodnos dijelova što svakako pretpostavlja promišljenu kompozicijsku strukturu. Nameće mi to neodoljivu asocijaciju na odlike dalekoistočnih kaligrafskih mjastora koji ujedinjuju tobožnje suprotnosti: nesputanost i preciznost izvedbe, slučajnost i koncentrirano polaganje rastopljenih pigmenata čime uspijevaju izraziti najdublje spokojstvo. Istaknuto je to, ponajviše, u osobitostima rukopisa kakva pikturalnoga pisma.
U našem pak slučaju, riječ je o Rupčićevu baršunasto mekom potezu. I on također u jednom jedincatom polaganju kistom daje formu ili je dopunjuje s još ponekim potezom (nije vezan nikakvim zavjetom isključivosti) te nam ih podastire kao osobne ideograme (utemeljene, dakako, na konvenciji koju je stvorila naša kultura), kao sažete znakove kojima hvata i prenosi karakter odabrana predloška u lirski doživljenom ozračju. Ali ne zaboravimo pritom ni armaturu tankih crnih linija koje učvršćuju čitavu konstrukciju, pridonose njenoj čitljivosti te nadaju kontrapunktni element oblim mrljama transparentnih tonova i nepokrivenim partijama listova.
Napokon, ničega taktilnog na ovim vedrim prizorima nema, ni u volumenu niti u teksturi predočavanog… tek svjetlosni odslik koji se dalje umnaža u zrcalu vode i obuhvaća motiv rosnim sfumaturama. Treperava površina opčinjava svjetlom (akvarelist rijetko pokriva veće površine istim koloritom, jedino tek sasvim razvodnjenim plohama), pa je u tom smislu Rupčićev akvarel klasičan primjer primjene luminizma: boja je nositelj svjetlosnih dojmova. Na svoj osobit način autor je odabranom intencijom izgradio prepoznatljivo lakopisno akvareliranje te dostigao jezgrovit i sadržajan izraz.
Nikola Albaneže
Milorad Rupčić je rođen 1952. godine u Nišu. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi. Slike mu se nalaze u brojnim privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Profesionalno se bavi slikarstvom. Živi i radi u Karlovcu.
Adresa:
Milorad Rupčić
Milorad Rupčić
Stan: Galović brdo 25, Karlovac
Atelier: Gundulićeva 1, Karlovac
e-mail: atelierrupcic@yahoo.com
http://www.atelier-rupcic.hr/
Suzana Rupčić
domvladimirnazor@gmail.com
Akademija-Art.net
