Slatina – Požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima Slatinskoga dekanata predvodio je 10. prosinca u slatinskoj župnoj crkvi Sv. Josipa misu za župnika i dekana Julija Bürgera o 70. obljetnici njegova ubojstva. Nakon riječi dobrodošlice župnika domaćina Dragana Hrgića, biskup je pozdravio okupljene Slatinčane te rekao kako ponovno nakon blagoslova zvona u župi bl. Ivana Merza u Slatini rado dolazi u župnu crkvu Sv. Josipa da bi se zajedno s njima spomenuo župnika Bürgera i drugih slatinskih građana ubijenih 1944. godine, iskazao im poštovanje, povjerio Božjem milosrđu i molio da im Bog udijeli nepravedno oduzeto dostojanstvo. Kazao je kako u spomenu na nedužno ubijene ljude valja moliti da nitko od nas ne povjeruje zlu, ne postane njegovim suradnikom ili žrtvom, nego da uvijek i jedino vjerujemo dobru, Isusu Kristu, pobjedniku nad zlom i smrću. Pozvao je okupljene da se pokaju za sve što je nedostojno spomena na pokojne kojih se prisjećaju.
U homiliji prikazao je osnovne povijesne podatke o župniku Bürgeru i podsjetio na njegovo djelovanje i uhićenje. “Po svjedočanstvu vjerodostojnih ljudi Bürger se nije bavio politikom, iskazivao je suzdržanost prema njemačkoj vojsci i ustaškom pokretu. Godine 1941. pristupio je njemačkom “Kulutrbundu” da bi izbjegao plaćanje carine za nove orgulje koje je naručio za slatinsku župnu crkvu u Sloveniji, pripojenoj Reichu. Nakon ubojstva voćinskog župnika Josipa Martinca, Bürger je ponovno preuzeo upravu te župe i kad je bila na pomolu opasnost da župna crkva bude u ratnim sukobima između partizana i Nijemaca ugrožena, prenio je Gospin kip, crkvene matice i druge vrednije predmete iz Voćina u Slatinu. Svećenička savjesnost i njemačko podrijetlo priskrbili su mu teške nevolje. Ratna zbivanja uzrokovala su povremene upade partizana u Slatinu, koji su u jednoj takvoj prilici, 4. travnja 1944. ubili 167 ljudi, opljačkali obitelji čiji su članovi bili u hrvatskim vojnim formacijama. Nekoliko dana nakon toga, 7. travnja, njemačka je vojska potjerala partizane iz Slatine a ustaška vojska ubila desetak osoba. Ujesen 1944. partizani su ponovno ušli u Slatinu, uhitili 120 uglednih građana među kojima i župnika Julija Bürgera, odveli ih u Slatinski Drenovac gdje je bio organiziran logor. Vojni sud VI. korpusa vojne oblasti Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije, Vijeće kod Komande slatinskog područja pod predsjedanjem Ljubomira Šarića donijelo je presudu 8. prosinca 1944. da je župnik Julije Bürger kriv što je prisilno prekrštavao pravoslavne na katoličku vjeru, što je njemačkim agentima davao podatke o partizanima i što je opljačkao narodnu imovinu kad je protuzakonito iz crkve u Voćinu odnio vrednije stvari i kipove, te iz partizanske ustanove odnio matične knjige rođenih i krštenih u neprijateljsko uporište te je “radi ovih djela osuđen na kaznu smrti strijeljanjem, trajnim gubitkom građanske časti i konfiskacije imovine”.
Župnik i dekan Julije Bürger strijeljan je 10. prosinca 1944. u Slatinskom Drenovcu a nije poznato gdje mu je tijelo pokopano. Tako se po istraživanju Dragutina Pelikana pridružio onim 396 osobama koje su ubijene na “krvavi slatinski Uskrs” od 4. do 7. travnja 1944., 286 osobama iz slatinskog kraja koje su tijekom rata bez suđenja ubijene na različite načine, 275 osobama koje su poginule na različitim bojištima, 373 osobama ubijenima na “križnom putu” u koloni smrti, ukupno poginulim ili nestalim 1330 osoba. Prevelik broj žrtava za tako mali grad i okolicu, odveć mržnje koja se pretvorila u ubijanje. Sve slatinske žrtve, uključujući i određeni broj srpskih, iskreno danas žalimo i duboko ih poštujemo.”
“Osuda i ubojstvo župnika i dekana Bürgera kao i mnogih drugih ljudi u doba rata zlodjelo je osvete onih koji su zastupali pravdu sa svojih ideoloških polazišta. Sama činjenica da je Bürger osuđen i zato što je kao zakoniti voćinski župnik spašavao predmete iz tamošnje crkve i župnog ureda, koje je nazvano pljačkom narodne imovine, dovoljno govori o kakvom je sustavu pravde riječ. Ubojstvo župnika Bürgera spomenuo je i bl. Alojzije Stepinac u svom govoru 3. listopada 1946. na montiranom procesu na kojem je po komunističkim ideološkim mjerilima i on bio osuđen. Uvjereni smo da pravednici ne umiru, nego pobjeđuju u Onome čija je pravda ljubavi iznad svake ljudske pravde, te vjerujemo da oni žive u pobjedi Sina Očeva nad zlom i smrću, izvojevanoj na križu. Njemu povjeravamo sve nedužne žrtve slatinskog kraja iz II. svjetskog rata i Domovinskog rata, za koje ćemo posebno moliti u Voćinu iduće subote, na 23. obljetnicu ubojstva 47 nedužnih osoba i razaranja voćinske crkve i svetišta”, zaključio je biskup.
Biskup je zatim ustvrdio da nam spomen mračnih zlodjela iz prošlosti može zaustaviti pogled na zemlji te je kazao da nam valja poslušati poziv proroka iz prvog čitanja te oči uzdići gore i provjeriti tko smo po naumu Božjem u patnjama, poniženju, zlu i smrti. Pojasnio je da nije riječ o tjelesnim očima, nego o očima srca koje dublje prodiru u istinu o nama. Dodao je da je to čist i bistar Božji pogled ljubavi za koji valja moliti kako ne bismo bili zarobljenici zloga i tame, prikovani za zločine i zločince, nego da bismo spominjući se zla koje se dogodilo, pronalazili smisao žrtve u Božjoj pobjedi ljubavi, očitovanoj u Isusovu križu, koja jedina uspostavlja u dostojanstvu ljude ponižene ljudskom sebičnošću i zloćom. Jednako tako, upozorio je biskup, Božjoj ljubavi želimo povjeriti i one koji su zlo činili, jer mi ni prema zločincima nemamo pravo njegovati bilo kakve ružne osjećaje, jer Božji sud ima posljednju riječ.
Razlažući nadalje Božju riječ, biskup je spomenuo kako se čovjek može umoriti, onemoćati, ali da to nije prvotno tjelesna pojava koja se dadne lako popraviti, nego duhovno stanje. Naglasio je da se s različitih strana čuje kako se stara Europa umorila i protumačio da se europski čovjek umorio kad se opredijelio za zlo napose očitovano u ratovima tijekom XX. stoljeća, kada je napustio evanđeoske vrijednosti koje su ga uljudile, kada je prihvatio sebičnost, potrošački i uživalački mentalitet kao načelo življenja, izgubio sposobnost biti suradnikom novog života te Europa biološki umire. Ustvrdio je da se umor usmrćene savjesti ne liječi fizičkim odmaranjem, nego povratkom k onome koji je moćan čovjeka iznutra izliječiti, Isusu Kristu koji u Evanđelju poziva “Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti!”. Taj odmor Isus povezuje sa svojim krotkim i poniznim srcem, te je biskup istaknuo da u Hrvatskoj neće biti gospodarskog napretka prije nego li se dogodi promijenjeni čovjek u srcu i savjesti, kojemu služi Crkva po svećeničkom poslanju.
Zahvalio je svećeniku Bürgeru i drugim svećenicima ubijenima u tijeku ili neposredno nakon II. svjetskog rata što su ostali vjerni svome poslanju naviještanja novoga čovjeka u snazi ljubavi Isusova Srca i izrazio uvjerenje da je njihova žrtva sastavni dio snage kojom se i danas veliki dio hrvatskih građana odupire ideologijama koje se poigravaju ljudskim dostojanstvom. Biskup je završavajući istaknuo kako nitko ne može riješiti pitanje umora našega srca od duhovne smrti do li jedino Bog kojemu je sebe povjeravao ubijeni župnik Bürger, te ga je zamolio da pomogne kako nitko u Slatini i šire ne bi bio zarobljen ili umoren zlom i sebičnošću.
Biskup je na kraju mise zahvalio prisutnima za sudjelovanje u slavlju kojim su iskazali svoje poštovanje prema ubijenom župniku Bürgeru i drugim slatinskim žrtvama. Zahvalio je i prisutnim slatinskim župnicima za sve što u suradnji sa svojim župljanima čine za duhovni rast grada Slatine, zazvao Božji blagoslov u nadi skorog susreta na hodočašću u Voćinu. (IKA)
