120. obljetnica rođenja Milana Steinera u Sisku

galerijastriegl-milansteine PLAKATr

Gradska galerija Striegl najavljuje jednotjednu izložbu kojom će Sisak obilježiti 120. obljetnicu rođenja Milana Steinera u Sisku

Tim povodom građani će tijekom jednog tjedna imati priliku vidjeti kapitalno djelo hrvatske povijesti umjetnosti, Steinerovo ulje na platnu, ”Na kiši” iz 1918. godine koje je za ovu priliku posudila Moderna galerija iz Zagreba.

Izložba će biti postavljena u Gradskoj galeriji Striegl u periodu od 17. – 22. ožujka 2014. godine.

Otvorenje izložbe će biti u ponedjeljak, 17. ožujka 2014. godine s početkom u 12,00 sati.

Centralni fokus izložbe i jedino izloženo djelo je jedno od kapitalnih djela hrvatske povijesti umjetnosti, koje u sisačkom kontekstu, ujedno možemo i iščitavati kao simboličan Steinerov povratak rodnom gradu. Riječ je o Steinerovom ulju na platnu, ”Na kiši”, iz 1918. godine, jednom od njegovih posljednjih djela nastalo u godini njegove smrti.

Moderna galerija iz Zagreba je posudila ovo značajno djelo Gradskoj galeriji Striegl kao i taktilni postav Steinerovog djela ”Na kiši” koji je u sklopu Taktilne galerije i multisenzornog projekta autorice Nataše Jovičić. Iako je prvenstveno namijenjena slijepim i slabovidnim osobama, Taktilna galerija nudi jedinstveno iskustvo i sasvim novi doživljaj umjetničkog djela svim posjetiteljima. Detaljno objašnjenje i interpretacija slike realizirani su kroz 5 staklenih reljefa i zvučno vodstvo koje omogućava zamišljanje slike zatvorenih očiju, a tek naknadnog istraživanja taktilnog dijagrama ili istovremenog slučanja zvučnog vodiča i dodirivanja taktilnh reljefa. Autorica analize umjetničkih djela kao i autorica metodologije je tekođer Nataša Jovičić.

Sastavni dio ove obljetničke izložbene koncepcije je i dokumentacijski postav koji će svakom posjetitelju dati uvid u biografsku faktografiju Milana Steinera kao i kontekste i recepciju njegovog nevelikog, ali značajnog opusa.

U sklopu izložbe će biti i svakodnevna projekcija dokumentarnog filma iz HRT-ovog ciklusa Portreti ”Milan Steiner (1894-1918)”, scenarista Zdenka Tonkovića i u režiji Mire Wolf te će biti održano i jednodnevno čitanje iz zbirke pjesama ”Steinerov prozor” autora Nikole Tadića.

Milan Steiner je rođen 2. lipnja 1894. godine u Sisku, kao prvo od troje djece u uglednoj trgovačkoj obitelji Hinka Steinera i Rosalie rođ. Deutsch, u trećoj sisačkoj ulici (koja se u to vrijeme nazivala Dugom, a danas ulica Ante Starčevića) na kućnom broju 141 (danas 19). Još kao dojenče, Milan je ispao dadilji iz ruku i zadobio trajne ozljede. U sedmoj godini je obolio od tuberkuloze pluće s komplikacijama. Odstranjeno mu je jedno plućno krilo, a kao posljedica su nastali deformiteti gornjeg dijela tijela, grbavost i zaostajanje u rastu te konstantne zdravstvene poteškoće. Sve ovo odvajalo ga je od njegovih vršnjaka i zatvorilo u tihi svijet osame tavana rodne kuće s kojeg je pucao pogled na Kupu i grad.

Već za vrijeme pohađanja Više pučke škole u Sisku (1909. godine) pokazuje ljubav za slikarstvo radeći akvarele (od kojih su danas poznata dva). Zanima ga glazba i književnost (Dostojevski, E.A. Poe, Nietzsche, Strindberg, Schopenhauer, Kafka, Rilke). S diplomom Više pučke škole odlazi na Trgovačku akademiju u Zagreb koju upisuje 1910. godine. Učenje mu nije bilo problem, no trgovačka materija nije ga zanimala. Intenzivno crta karikature svojih kolega i nastavnika, povremeno posjećuje izložbe i Crnčićev atelijer, a i hospitira na sikarskom tečaju kojeg je Crnčić održavao pri Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt.

Pokazujući sve veće zanimanje za likovnu umjetnost i sve veću sklonost za vlastitim slikarskim djelovanjem, prekida treći razred Trgovačke akademije, i u dogovoru s roditeljima, koji su, srećom imali razumijevanja za njegovu umjetničku vokaciju, upisuje se konačno 1. 10. 1912. godine na zagrebačku Višu školu za umjetnost i umjetni obrt (od 1921. godine Akademija likovnih umjetnosti) i započinje studij u klasi profesora M. Kl. Crnčića. Tijekom boravka u profesorovoj vili u Novom Vinodolskom nastaju njegovi prvi zreli radovi.

Po završetku Akademije, na kojoj diplomira 23. srpnja 1916. godine, kroz godinu dana uživa privilegij služenja njenim atelijerima, a krajem 1917. ili početkom 1918., s prijateljem Savom Šumanovićem otvara zajednički jednosobni atelijer. U zagrebačkoj Kazališnoj i Medulićevoj kavani, središtima tadašnjeg umjetničkog života, družio se s pijanistom i najcjenjenijim glazbenim pedagogom toga vremena Svetislavom Stančićem, slikarom Ignjatom Jobom i pjesnikom A. B. Šimićem, kojem krajem 1916. prenosi prve stimulativne informacije o ekspresionizmu.
Jedne večeri, krajem studenog 1918. godine, zbog povišene temperature, otišao je ranije iz Kazališne kavane. U to vrijeme Zagrebom je harala španjolska gripa i bilo je više no očito da je zahvaćen njome. Kada bi groznica malo popustila, prihvaćao se slikanja. Njegov neotporni organizam opirao se bolesti svega tjedan dana. U kasnu noć, između 4. i 5. 12. 1918. godine preminuo je. Prerana smrt ograničila je opseg, ali ne i antologijski značaj njegova djela.