Lovorka Lukani – SVEČANOST SVJETLA

Gradska galerija Orsola, Buje
Otvorenje 17.12.2019., u 19 sati
Lovorka Lukani
SVEČANOST SVJETLA

Lovorka Lukani predstavlja lirske vizualizacije izvedene fotografskom tehnologijom. Ona zamjećuje svjetlosne igre, pa poigravajući se, pretvara neznatno u predmet interesa. Umjetnica kadrove bilježi tehničkim pomagalom da bi ponudila neuobičajenu prezentaciju sličnu slikarskom načinu. Odnos boja, tonova i sjena dobio je autorstvo vrsnim kadriranjem. Detalji, primijećeni u svakodnevnom okruženju, pred nama se pojavljuju kao niz zaustavljenih trenutaka. Sve fotografije, svaka za sebe, imaju domišljenu likovnu komponentu. Često raspršena, ali stabilna kompozicija, plemeniti kolor, promišljeno uvećanje, bitne su karakteristike izložbenog projekta.

   Lovorka Lukani realizira niz radova koji proizlaze iz senzibiliziranih premisa. Najčešće je zadovoljava usmjeravanje objektiva prema detalju interijera ali, ponekad bilježi motiv kao moguću pejzažnu situaciju. Na svim su radovima uhvaćene posljedice mijene svjetla koje izazivaju kolorističke efekte. Mijena i kretanje srodni su pojmovi iako ne moraju biti uvjetovani jedan drugim. Mijena kao dio tijeka u vremenu i prostoru ne znači nužno i kretanje. Sudjelovanje u mijeni izaziva više konotacija. Neko sudjelovanje želimo, neko ne. Ponekad želimo inicirati mijenu, a ponekad nam mijena predstavlja opterećenje. Lovorka Lukani, nižući fenomene svjetlosne pojavnosti, problematizira mijenu kao vizualni događaj.

    Likovni zapisi Lovorke Lukani razlikuju se kompozicijskim odnosima i intenzitetima tonova. Postignuta skoro svečana atmosfera svake pojedine fotografije te nejasni obrisi unose pojam propitivanja, sumnje. Sumnja je oznaka tijeka. Dok ne sumnjamo, stvari su zaustavljene. Onog časa kad se rodi sumnja, pokrećemo misao ka promjeni, bez obzira na to oslanjamo li se na doživljaj, mišljenje ili na konkretne situacije. Tijek stalnih promjena, opisan kao organizirani kaos i dokazan u kvantnoj fizici, utječe na percepciju svijeta oko nas. Lovorka Lukani sumnja, istražuje, rastačući scene okruženja u fleke, nejasne linije, rastere.

   Radeći na ovom projektu, autorica kao da se primiruje zgušnjavajući motiviku unutar ideje. Kao da ritam izvedbe pretapa u propitivanje osobnog stava. Jer bljesak/sjena na zidu ili zavjesi označava ritual moguće promjene svjetla između dana i noći, jutra i podneva. Ali, nosi i ideju vremena inicijacije. Tako ovaj postav možemo doživjeti kao ispovjedni. Spoznavanje putem kreativnosti. Zumirajući rastere, proboj svjetla kroz bjelinu ili tonove, Lovorka pomiruje energiju kreativnog naboja, decentni promišljeni rad i recentnost problematike trenut(a)ka.

   Osmišljavajući prezentaciju, autorica gradi ambijent unutar kojeg načas gubimo realnost. Galerija joj služi kao poprište rasprostiranja pitanja. Kompozicija postava raspršena je kolorističkim radovima. Ove nas slike, naučene na poruke reklama, usmjeruju sebi samima. Podsjećaju nas na vrijeme provedeno osjećanjem prolaznosti. Spoznata percepcija tijeka zgusnuta je unutar formata. Oko bilježi zamućenu okolinu koja nas u isto vrijeme prima i ostavlja. Izloženo zahtijeva doživljajno iščitavanje. Uklapanje iskustva potrebno je pri promatranju ovih radova. Tako umjetnica aktivira promatrača. Ona mu nudi svoj doživljaj tijeka. Fotografska tehnologija pokazuje se idealnim medijem.

   Autorica je svjesna problematike fotografskog medija. Već su davno, Valter Benjamin i/ili Susan Sontag ukazali na to kako je fotografski medij u povijest oblika unio znatne promjene kreacije i recepcije. Danas svatko može napraviti korektan fotografski rad. Autori se trude biti začudni ili dekorativni. Oponašaju se Bresonovski modeli. Insinuira se arheologija viđenog kroz oduzimanje boja. Cijeni se fotografija koja prikazuje. No, pred nama nije ništa od toga. Ovo je izložba na kojoj je fotografska tehnologija samo medij za izgovor osobne impresije stanjem stalnih promjena. Jer, autorica ne definira ni vrijeme ni mjesto događanja. Ukazuje nam na nesigurnost prvo uočene zbilje. Ovim nizom radova upozorava nas kako svijet nije jednoznačan i da u svemu oko nas, ali i u nama samima, postoje mnogi oblici postojanja koje je neophodno iščitati izvan okvira uvriježene realnosti. Stalne promjene događaju se na svim područjima. Ponekad su inicirane prirodnim fenomenima, a ponekad artificijelnom igrom.

   Primorani smo da svijet pogledamo i iz drugog ugla. Zaviriti u poetske zakutke trenutaka, u ovom grubom vremenu, postaje hrabrost. Emocija je dovedena pred zid. Afirmira se gruba borba, nadmoć, materijalno. Kako u svakidašnjem, realnom životu tako i u okolnostima kreativnih djelatnosti. Jedna od izložbi koja odolijeva atrakciji a ostaje u duhu vremena, upravo je pred nama.

 Eugen Borkovsky

Lovorka Lukani rođena je 1982. godine u Kopru. Završila je smjer slikarskog dizajna 2000. godine u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli. Diplomirala je 2005. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji. Tečaj za izradu umjetničke knjige na Međunarodnoj školi grafike u Veneciji završava 2005. godine. Član je HDLU Istre i od 2012. član je i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Sudjelovala je na preko 20 skupnih i 15 samostalnih izložbi u hrvatskoj i inozemstvu. Bavi se grafikom, fotografijom i keramikom. Živi i radi u Bujama.

Impressum: Izdavač / Editore: Pučko otvoreno  učilište Buje / Università popolare aperta di Buie; Za izdavača / Per gli editori: Rosanna Bubola; Organizacija: Tanja Šuflaj; Curator: Eugen Borkovsky; Osnivač GG Orsola Buje: Slađan Dragojević; Design: studio E.V.B.; Tisak / Stampa: Comgraf Umag; Naklada / Tiratura: 50; Realizirano / Realizzato: XII. 2019.