Cijelim opusom autor, na neki način, postavlja pitanja o smislu slikarstva. Tako mu kreativni nerv zalazi ka područjima iracionalnog. Njegovo likovno istraživanje udaljava ga od prepoznatljivih oblika.

Gradska galerija Fonticus Grožnjan od 23. studenog u 19 sati

Radoslav Putnik: PROSTORI NEMIRA

  Radoslav Putnik predstavlja seriju radova izvedenu korištenjem slikarskih tehnika. Istraživanje, autorovo igranje, kreće u dva smjera: u asocijativnom smjeru, igri fragmenata scena koje podražavaju realne oblike te u smjeru apstraktnih kompozicija koje odražavaju stanje igrača. Narativnost nije zanemarena. Veći dio radova čitljivom pričom iskazuje maštovite konstelacijae. Neki radovi nude se kao ilustracije mogućnosti unutar idealističkih, lirskih ideja a neke kao iskaze osobnog stanja. 

   Večina radova su horizontalno podijeljeni. Ovu podjelu čine voda, kopno i nebo a remete figure ljudi, oblaci, galebovi. Gledajući radove uočavaju se dvije stvari: autorova fascinacija prirodom i ushit spoznaje ideje titravog, fraktalnog univerzuma. Kao da vjetar noseći oblake i valjajući vodu iskušava i pogled, kao da lom svjetlosti otkriva titrave, nevidljive prostore doživljaja. Ponuda je oslonjena na viđeno, pejzaž, ali u njemu nalazimo priču snažnog sinestezijskog efekta. Autor nudi promišljanje o prevrednovanju stvari po obliku i po smislu, dodajući scenama začudne elemente.

   Radoslava privlače elementi prostornosti: voda i zrak, te svjetlosni fenomeni njihove fluidnosti. On uspijeva zabilježiti bogato svjetlo služeći se slikarskim postupcima, različitim intenzitetima/kvalitetama kolora. Iako su ponegdje boje oskudnije u gradacijama tonaliteta, ostaje dojam širokog, otvorenog prostora, na tragu Barbizonske škole. Čini se da autor gestualno gradi slike. Očiti su tragovi kista/boje, naročito pri izvedbi likova.

   Čini se da osnovni dojam, doživljaj ovog postava nudi odjeke tendencija svojevrsnog neonadrealizma. Taj se pristup danas rjeđe koristi jer je put tog usmjerenja službeno završio. Nadrealisti se oslanjaju na spoznaje Junga i Freuda, prema kojoj čovjek ima dvije naravi, jednu svjesnu i budnu, a drugu podsvjesnu, potisnutu odgojem i zakonima okoline. Podsvijest se oslobađala u snovima i halucinacijama, te su zato nadrealisti pozornost usmjerili sanjama i lutanju prostorima mašte. Danas, suvremena događanja, impresije i pritisak nezgrapnog ovovremenog okruženja očito sile autore da pribjegnu nadrealnom. Neki umjetnici tim žanrom bježe od realnosti, neki uz dramatičan aktivistički rezultat, dok neki to čine blaže, pasivnije, izvlačeći oblike iz osobne maštovitosti ili iskustva. Svi zapravo komentiraju, problematiziraju, opisuju stanje.

   Nadrealizam se oslanja na svaki kreativni iskaz kojim se može provocirati nesvjesno. Radoslav Putnik najprije niže (pri)morske pejzaže koje prepoznajemo i na kojima nema plasirane nemoguće asocijacije. Čini se kao da ga to počinje zamarati pa u radove uvodi motive koji začuđuju. To su još uvijek prepoznatljivi elementi ali nas provocira njihova začudna lokacija ili pozicija.

  Cijelim opusom autor, na neki način, postavlja pitanja o smislu slikarstva. Tako mu kreativni nerv zalazi ka područjima iracionalnog. Njegovo likovno istraživanje udaljava ga od prepoznatljivih oblika. Na seriji manjih radova, svoj energetski naboj iskazuje oblikovanjem čistim slikarskim elementima, bojom, linijom, rasterom. Ovim preskakanjem podražavanja vidljivog, odjednom nas vodi ka prostorima ploha koje nose karakteristike apstrakcija. Gestualnost i ovdje dolazi do izražaja iako se radi o manjim formatima. Promatrajući radove u slijedu uviđamo da su pred nama segmenti istog ritualnog obreda. Autor izgovara koherentno titranje oblika. Na radovima, spontano građenom strukturom i ponavljanjem, mutiranjem sličnih formi, inicirana su moguća stanja. Pulsiranje i stalne promjene u univerzumu našle su utočište u ovim vizualnim interpretacijama. Zameci oblika iniciraju napeto iščitavanje. U prvi mah nismo sigurni je li autor želi iz pozadine izlučiti određeni oblik ili zabilježiti emocionalno stanje.

   Predstavljeni opus radova nudi promišljanja koja se u premisi mogu podudarati sa snoviđenjima, a koja su tijekom realizacije prošla niz doživljajnih, slučajnih ili spoznajnih pomaka. Radoslav, u registrima stalne mijene kojom smo okruženi, a koje smo dio, pokušava vizualizirati osobna svjedočanstva tijeka. Na svim radovima zabilježeno je kretanje elemenata. Takve trenutke nije lako osmisliti niti bilježiti, podrediti tehnici, materijalizirati. Još je teže ideju tijeka pretvoriti u trenutak sadržaja slike. Na razmeđi eksperimenta i procesualnim postupcima, autor otvara područje suočavanja s efemernom realnošću. Naša, zapadna, bahata civilizacija oduvijek je imala olak pristup odnosu pasivno-aktivno. Tisućljećima se naglašava materijalno, čvrsto, vidljivo, a stalni ritam i kontinuirana mijena predstavljaju se kao višak stvarnosti, umjesto kao djelatna načela. Sklad čovjeka i prirode civilizacija je dramatično narušila. Autor sluti da je stvarnost subjektivno determinirana, a potraga za spoznajom mora biti stalna interpretacija i reinterpretacija.

   Umjetnost je živi entitet. Sva povijest umjetničke prakse dekodiranje je iniciranih, usmjerenih poruka, koje su upućene poznatom ili nepoznatom promatraču. Likovna, ali i sve ostale umjetnosti imaju u sebi ugrađen komunikacijski segment, bez obzira na to je li riječ o monologu ili ponuđenom dijalogu. Izloženi radovi, njihovi osmišljeni oblici, logični ili manje logični detalji postaju ideogrami. Svako izlaženje pred publiku javni je čin autorove ponude osobnih stanja ponuđen na iščitavanja.

   Eugen Borkovsky, XI. 2019.

  Radoslav Putnik, dr. med. vet, rođen je 1950. godine. Slikarstvom se bavi od 1975. godine. Likovnim tehnikama ovladao je učeći od dvoje akademskih slikara / profesora, Ksenije Ilijević i Stojana Trumića. Sudjelovao je na brojnim zajedničkim izložbama te priredio nekoliko samostalnih prezentacija. Redovno učestvuje na mnogobrojnim Ex temporama u Hrvatskoj, Italiji, Sloveniji, Austriji i Njemačkoj. Učestvovao je na više slikarskih kolonoja u Italiji, Sloveniji, Mađarskoj i Srbiji. Dobitnik je više nagrada i pohvala u Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj. Njegovi radovi krase privatne kolekcije ljubitelja umjetnosti u Njemačkoj, Mađarskoj, Austriji, Švicarskoj, Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, SAD i Australiji. Više od 39 godina živi i radi u Puli.