NIŠTA SE VIŠE NE ČUJE OD PLAČA U ŠKABRNJI

Studen je i padaju mrtve ptice
u Škabrnji u zoru pada sunce
kao naranča iz ruje
Federica Garcíe Lorce
i lubanje se cakle kao led

Svaki je ubijeni čovjek pjesnik
svaki je ubijeni čovjek novo svanuće
svaki je ubijeni čovjek zagrljaj svijeta
s krilima otvorenim nebu

Studen je i smrt se čuje kao vjetar
kao voda što se u valovima
izlijeva iz mraka pećine
Studene mrtvačke glave vade oči
suncu u jutru bez obrisa

Među tenkovima i puškama
dugom ulicom Škabrnje
do crkve
bosa djeca hodaju
i mrtva padaju u snu
Mrtvi s krilima svjetla odlaze u vječnost
u našoj duši rasutoj

Život se u sjene pretvara
u oblake niz koje se lije krv
na crne kuće i u crne vrtove
na svaki cvijet koji je svanuo

Ubiše Vukovar
ubiše Škabrnju
ubiše golubicu i prepelicu

Iz očiju zločinca pršti olovo
u rukama nož
u srcu otrov s njegova bodeža
s golim ledom okovan
ni s krvlju se imenovati ne može
Crvi u njihovim bojnim trubama
i prah je svaka slava
dok je vojska u planinama

Svaki je ubijeni čovjek vječno sjeme
na obalama tisuće otoka
biće koje vidi Bog
u svakoj riječi
u svakom vremenu ljubavi

Svaki je ubijeni čovjek modri zid neba
svijet s tisuće kamenih ploča
koje pokrivaju svaki dan
ubojice
što grob nosi u grlu svome

Svaki je ubijeni čovjek suza
koja ne staje ni u jedno dno
oceana
voda koje zemlju s lica ubojice
ne otire

I sada dok gledam Guernicu
i mislim na Granadu
pjevam Škabrnju
koju ni jedna noć obuhvatiti ne može

U hladno polje ljudi odlaze
u progonstvo bijelih ljiljana
oči im crne masline u žalosti
u svakoj uzoranoj brazdi
Među zubima nose djetinjstvo
usnulu vjeru
da im sjećanje očuva

Svaki je dan
Sudnji dan
kada se ne čuje ništa više
od plača Škabrnje

Tomislav Marijan Bilosnić

Tomislav Marijan Bilosnić