U fazi odrastanja kada djeca prestaju biti djeca i postaju momci i djevojke, oni dobivaju i veću odgovornost, i obaveze koje dok su djeca bili  nisu imali

Za muškarce prije svega težački rad u polju, cjelodnevno kopanje, sijanje i vršidba žita, branje duhana i mnogi drugi poslovi. Isto tako za momke se prije znao i odlazak u vojsku. Po dolasku iz vojske reklo bi se da je mladić zreo i spreman za ženidbu, a bilo je i slučajeva kada bi se mladić oženio i prije vojske, iz razloga što je u kući bilo potrebno žensko čeljade  koje je vrijedno za rada odnosno obavljanja kuhinjskih radova. Nakon vojske momci bi hodali po sijelima tražeći sebi odabranicu koju će ženiti. Na sijela se osim u svoju župu išlo i u susjedne župe. Događalo se  kad bi momci otišli malo dalje da bi ostali i  po nekolika dana  u tim selima. Na tim sijelima u malo starija vremena  «sijeldžijama»31 se  ne bi davala hrana već samo nešto za popiti, razlog  poznat – neimaština, ali i to bi momcima bilo dovoljno , još  da «stanu»32 sa  kakvom djevojkom,  bio bi veliki uspjeh. U novije vrijeme sijeldžije su imale status skoro kao i uzvanici, naime   došli bi malo kasnije, otprilike se znalo kad završava večera, i tada bi se stavljalo i jelo i piće za sijeldžije, nakon što sijeldžije večeraju, slijedi pjesma i kolo, a posebno je apostrofirana  bila nadaleko poznata lindža. U toj lindži (djevojka i momak držeći se za ruke zajedno plešu po ritmu lijerice) momci bi tražili mogućnost, dali se sviđaju nekoj djevojci ili ne, odnosno obratno, pa bi se često  dogodilo da od nekog sijela djevojka i momak «prohodaju»33. «Zagledavanja» su također bivala i  kod crkve na misi, ili nekom derneku, a dosta je brakova započelo i sa paše gdje bi momci išli  mladim čobanicama na «ćosanje»34. Na svetoj Misi bilo je poznata nedjelja materica, kada je bio običaj  «zagledanja» djevojaka  i  momaka, jer se bliži Božić, i trebalo je reći domaćinu imali se namjere tko ženiti.

Način zabave kod momaka  prije bio je prije svega bacanje kamena s ramena (znači uzeli bi jedan kamen prosječne težine i natjecali bi se tko će više baciti, ali bez obzira što je za tu potrebita snaga, presudnu ulogu  odigravala bi vještina bacača), to su bili preteče današnjih nekih atletskih disciplina, isto tako  prestiž među momcima činilo je i hrvanje  koje nije imalo nikakvih današnjih pravila, već tko će koga prije prevaliti na tlo. Djevojke su  se obično uvečer negdje sastajale «predući» i «pletući» za udadbeno ruho i prepričavale svoje dnevne dogodovštine, ili bi pričale o momcima, koji se kojoj sviđa, pjevale itd. Zajednička razonoda u kojoj su sudjelovali i djevojke i momci bile su razno razne društvene igre.

Mladost je sama stvarala(smišljala) igre da bi se mogli adekvatno kroz druženje zabaviti, a budući da su po danu imali vrlo malo slobodnog vremena, one su se dešavale po  noći, a u današnje vrijeme  su ih istisnuli suvremeni mediji, odnosno u današnjem vremenu i djevojke i momci  su zarobljeni  virtuelnom  svijetu kojim zadovoljavaju mnoge svoje potrebe. 

Ivica Karačić


31 sijeldžijama, izvedenica od riječi sijelo, a znači ono momci koji bi kao nepozvani dolazili u večernjim satima na svadbeno veselje

32 stanu – izraz dosta upotrebljiv kod nas, a znači kao i ćosanje – ljubavni razgovor djevojke i momka.

33 prohodaju – službeno postaju djevojka i momak

34 ćosanje – dolazi od riječi ćoso- što znači muškarac rijetke brade i brkova, odnosno mudar čovjek, lukavac, a kod nas je to značilo ljubavno razgovaranje djevojke i momka.