Tomislav Marijan Bilosnić

SVETI MARTIN

Svetac na plaštu plovi Panonijom
u Sambotelu u plašt umotao Sunce
vino držeći na dlanu

Martin je sjahao konja
i svom robu čisti obuću
Veseli anđeli
lebde na obzorju neba

Martin pred otvorenim vratima
skuplja kapi rose što padaju s krova
nedužan slušajući čula
U noći pod zvijezdama sanja Knjigu postanka
i trgajući plašt
mijesi na njemu kruh

Pjesma prosjakâ svijetom se razliježe:
kakav to vitez noć razdanjuje?
On svijetu skreće pozornost na cvijeće u polju
na plašt boje maka
vukući ga za sobom kao sjenu
po putovima kuda se kreće njegovo stado

Primiti ne mogu, ali mogu dati
janješce mogu zaogrnuti
pastirskim štapom ga zagrliti
kad posustane napasati se na astralnom polju

Usred noći usnuo je i vidio Gospodina:
Ovim me plaštem zaogrnuo Martin
kazao je mučenik
Od Pridrage do Koljnofa
bijedu prekriva samo jedan plašt
ozvijezdan ružama

Pjevaj dušo koja si se preko potoka i živica
poput suncokreta u Koljnofu okretala
kako bi s plašta stresla prah
koji usmrćuje čovjeka bez patnje

Miho Gludovac – Crkva sveti Martin u Koljnofu