Na većinski kurdskom jugoistoku Turske službena Ankara borbu s kurdskim separatistima ne vodi samo vojno, nego i ekonomski, strateški ulažući goleme iznose u razvoj tih provincija. Najbolje se to očituje u području Diyarbakira, multilkulturalnog grada starog najmanje pet tisuća godina, gdje su Kurdi postali većina nakon Drugog svjetskog rata.

Područje Diyarbakira naraslo je do milijun i 600 tisuća stanovnika, posljedica je to sustavnog paljenja najmanje 2500 okolnih kurdskih sela u prošlosti. Ipak, ne podržavaju svi tamošnji Kurdi oružanu borbu Kurdistanske radničke partije, u svojoj srži ljevičarske stranke, koja ne priznaje religiju. U borbama s PKK-om od 1984. do danas, kaže statistika turskih vlasti, poginulo je više od 45 tisuća ljudi na obje strane. Posljednje krhko primirje trajalo je dvije i pol godine. 

Iako je terorizam znatno smanjen, bilo bi pogrešno i naivno reći da je posve nestao. PKK brojnim akcijama nanosi štetu ovdašnjem stanovništvu, zastrašuje i poduzetnike kako bi spriječio investicije, naglašava zamjenik guvernera Diyarbakira Ahmet Naci Helvaci.

Ovoga ljeta gnjevni građani prosvjedovali su zbog toga što je službena Ankara pet mjeseci nakon što su izabrani, smijenila trojicu prokurdskih gradonačelnika, uključujući i onog u Diyarbakiru. Osumnjičeni su za veze s PKK-om i širenje njihove propagande.

Poput potresa iz ljeta 1999., najsmrtonosnijeg u turskoj povijesti, naša smjena označava potres kada je riječ o političkim i demokratskim vrijednostima, kao i vladavini prava u Turskoj, grmio je tada smijenjeni prokurdski gradonačelnik Diyarbakira Adnan Selçuk Mizrakli.

Četvrt Sur bila je prva linija bojišta 2015., kada je počeo treći kurdski ustanak. Nakon deset mjeseci žestokih okršaja najstariji dio Diyarbakira, koji se nalazi na UNESCO-ovu popisu zaštićene baštine, pretvoren je u zgarište. U zbjeg je moralo više od 20 tisuća ljudi.

Turska država uložila je oko pet i pol milijuna eura u obnovu većine porušenih džamija i sinagoga u Suru.

Temeljni problem u toj priči jest taj što se teroristička organizacija PKK koristi Surom kao svojim političkim sredstvom. Najveća šteta u Suru nastala je zbog rovova koje su iskopali teroristi, podvlači zamjenik guvernera Diyarbakira Ahmet Naci Helvaci.

Četvrt je danas na udaru nekretninskog biznisa. Država gradi oko 7000 stanova, posao je vrijedan više od 400 milijuna američkih dolara. Novi stanovi stajat će i do 130 tisuća dolara. Nekadašnji stanari ili su već odavno premješteni u druge dijelove Turske ili im je ponuđena mizerna odšteta pa neće moći plaćati ni subvencioniranu cijenu kvadrata u socijalnim neboderima na gradskoj periferiji.

Upravo na primjeru obnove Sura ovdašnji Kurdi nude dokaz o perfidnom demografskom inženjeringu u režiji Ankare. Vlasti uzvraćaju da je četvrt prije razaranja ionako bila stjecište kriminala i droge, s velikim brojem na brzinu sklepanih nastambi za najsiromašnije.

Želite li iznova obnoviti grad star najmanje pet tisuća godina, morate djelovati u skladu s njegovom dušom, kulturom i arhitekturom koji ga čini osobitim. To se ne može ostvariti projektima kojima se vodi iz Ankare, podcrtava Mehmet Kaya, predsjednik Gospodarske komore Diyarbakir.

Tik do monumentalnih zidina Staroga grada protječe moćni Tigris. Prije Prvog svjetskog rata uz njegove je obale bilo šest rudnika bakra. Tijekom povijesti u okolici Diyarbakira uvelike su se proizvodili žito i sezam. Od 600 tisuća hektara obradivog zemljišta u široj regiji, 400 tisuća može se natapati.

Izgradnjom brane u okolici grada Silvana, koja bi trebala biti puštena u pogon za tri godine, unaprijedit ćemo poljoprivredu i prateću industriju. Završetkom brane u ovom području otvorit će se gotovo 400 tisuća radnih mjesta, navodi poduzetnik Alican Ebedinoğlu, inače predsjednik Saveza obrtničkih komora u Diyarbakiru.

Osim na poljoprivredi, Diyarbakir svoju ekonomiju zasniva na graditeljstvu, njegov je udio 30 posto. Država jamči potpore kada je riječ o doprinosima za socijalno osiguranje i porezima u tom sektoru. Zato su troškovi gradnje u Diyarbakiru niži nego drugdje u zemlji pa u poslovne prostore, stanove ili kuće naveliko ulažu i oni koji žive izvan grada.

Cijena luksuznog stana od 200 m2 u Diyarbakiru iznosi 80 tisuća eura. Identičan stan u Istanbulu stoji 320 tisuća eura, navodi plastičan primjer Alican Ebedinoğlu.

Potencijali tržišta rada su golemi, postotak mladog stanovništva u Diyarbakiru dvostruko je veći od turskog prosjeka. Najviše radnih mjesta otpada na turizam. Najbrojniji su poslodavci trgovci i obrtnici, kojima država daje beskamatne kredite za otvaranje ili okrupnjavanje posla.

Osim ekonomskih ulaganja u regiju, treba ulagati i u ovdašnjeg čovjeka, u njegov kulturni identitet. Napredak regije neće se dogoditi samo izgradnjom infrastrukture, upozorava Mehmet Kaya, predsjednik Gospodarske komore Diyarbakir.

U Diyarbakiru se nalazi najveće sveučilište u jugoistočnoj Turskoj. Obuhvaća 15 fakulteta na kojima je oko 35 tisuća studenata. Trenutačno je jedno od najtraženijih u zemlji. Na njemu studira i gotovo 500 stranih studenata u sklopu projekta Erasmus.

Kad kažem da namjeravamo učiniti naše sveučilište znanstvenim i kulturnim centrom Bliskoga istoka, to znači da nam je namjera dovesti ovamo akademsko osoblje i studente prvenstveno iz zemalja Bliskog istoka, ali i iz raznih dijelova svijeta, pun entuzijazma naglašava rektor Sveučilišta Dicle Talip Gül.

Kurdi u Diyarbakiru više nemaju problema s etničkim izjašnjavanjem, većina mladih kurdski je naučila kao izborni jezik u školama, ali gotovo su sve oznake u većinski kurdskom gradu – na turskom. Dokaz za mnoge kurdske nevladine udruge da se njihova kultura potiho zatire, i zatvaranjem kulturnih organizacija i medija na kurdskome, gušenjem slobode govora, kršenjem ljudskih prava.

Erdogan za to vrijeme ponavlja da su Kurdi u Turskoj pozitivno diskriminirani i da je za njih učinio više nego itko dosad. Njegov režim i dalje, pak, Kurde smatra najvećom prijetnjom nacionalnoj sigurnosti. On sam poručuje – Nećemo reći da nema Kurda, ali svakako nema kurdskog pitanja.

Autor: Dragan Nikolić/HRT