Javnost je šokirana, u najmanju ruku čudnom i odnarođenom odlukom suca istrage u Zadru da petoricu mladića, osumnjičenih za grupno silovanje maloljetnice, pusti da se brane sa slobode

Dražen Bošnjaković, ministar pravosuđa, kazao je u HRT-ovoj emisiji “Otvoreno” da je postupak u tijeku, da je odluka donijeta i obrazložena. 

– Na nju je uložena već jedna žalba, a druge su najavljene. Izvanraspravno vijeće tog suda će se o tom pravnom lijeku očitovati i donijeti odluku o tome.

Bošnjaković smatra da sud treba odraditi svoj posao. Kaže da nitko drugi nema uvid u spis, da nitko ne zna činjenice do kraja i da jedino u zakonito provjerenom postupku, gdje je data mogućnost svima da se očituju o činjenicama, bit će moguće donijeti odluku.

Bošnjaković: Atmosfera užarenosti ne pridonosi ni žrtvi niti drugim sudionicima

– Ne bismo smjeli podleći atmosferi da donosimo presude prije suda. Smatram da je sud sposoban ovaj predmet, kao i sve druge, riješiti na zakonit način. Ovakva jedna atmosfera užarenosti ne doprinosi ni žrtvi niti drugim sudionicima. Odgovarajući na pitanje smatra li da u državnom odvjetništvu rade kompetentni ljudi, Bošnjaković je odgovorio potvrdno.

– Koliko god mi bili mala sredina i koliko god ovo sve skupa prestrašno izgledalo, moramo omogućiti da sud odradi posao. On je jedini po Ustavu i zakonu pozvan odraditi posao. Čovjek može biti jedino zgrožen kada sve čuje. Ako se u postupku pokaže da je to istina, kazna mora biti potpuno odvraćajuća, mora biti oštra i rezolutna, kaže ministar Bošnjaković.

Marin Mrčela, sudac Vrhovnog suda, izjavio je kako zna da postoji dojam o blagoj kaznenoj politici, ali da taj dojam postoji jer se nisu proučavale sudske odluke i zato što se ne znaju sve okolnosti svakog predmeta.

– Kada bi se napravila cjelovita analiza onda bi se moglo doći do zaključka pa reći – u načelu kaznena politika je blaga ili pak stroga. Ovdje se provlači jedna teza zbog koje moram reagirati. Rekli ste da Državno odvjetništvo ne bi reagiralo, a da nešto ne postoji. Takva slična teza postoji – da policija ne bi podnijela kaznenu prijavu, a da se nešto nije dogodilo. To je pogrešna teza. Ako je kaznena prijava podnesena ne znači da je kazneno djelo počinjeno. Ako je državni odvjetnik pokrenuo kazneni postupak, ne znači da je kazneno djelo počinjeno. Jedini koji to može utvrditi jeste sud nakon što se provede postupak i nakon što se utvrde sve činjenice, pojasnio je Mrčela.

Naglasio je da su u javnost izašli podaci koji su trebali biti tajni te da bi trebalo istražiti tko odaje te informacije. 

– Za žrtvu su poduzete određene mjere opreza. Je li to dovoljno može odrediti samo sud. Kada se razmotre žalbe onda će sud reći je li odluka istražnog suca pravilna ili nije. Naravno da svatko to može komentirati, ali je pitanje kako to komentiranje treba biti. Ako se u našem medijskom prostoru dopuštaju izjave koje su omalovažavajućeg, uvredljivog, pa čak i karaktera da se poziva na nasilje protiv suca, ili onih koji donose odluke – onda to ne valja. Na situaciju gdje postoji osnovana sumnja na nasilje, odgovara se opet nasiljem, a to nije dobro za nikoga, dodaje Mrčela.

Senka Sekulić Rebić, psihologinja iz “Ženske sobe”, kaže da ako postoji osnovana sumnja na temelju koje Državno odvjetništvo pokreće proces istrage – znači da je žena ili dijete proživjelo posebno težak oblik kaznenog djela protiv spolne slobode. Napominje da je jedina adekvatna reakcija zapravo reakcija institucija, ali da je problem i u tome što, kako kaže, institucije ne poznaju dobro prirodu seksualnog nasilja. 

Lana Peto Kujundžić, sutkinja za djecu i mladež, izjavila je da se jednako mora napraviti iskorak u onome dijelu da se zaštiti i “jednog” i “drugog”.

– To treba učiniti tako da počinitelj više ne napravi kazneno djelo, a žrtvu dovoljno zaštititi da ima dovoljno hrabrosti i snage te odvažnosti da ispriča o cijelom događaju sve detalje kako bi državni odvjetnik mogao napraviti dobar prijedlog, kazala je.

Izjavila je i da je od 2002. godine Hrvatska napravila veliki iskorak jer se više nigdje ne poziva dijete u sudnicu te ne gleda svoga počinitelja u oči.

– Videolinkom se dijete ispituje sa stručnom osobom. Imali smo edukacije koje je proveo UNICEF, a prije dvije godine supervizija je završila, kazala je Peto Kujundžić i apelirala na ministra pravosuđa i pravosudnu akademiju te druge da se poduzme sve da edukacije budu trajne.

“Nezadovoljstvo stanjem u pravosuđu toliko je eskaliralo da ga ljudi otvoreno pokazuju”

Ana Raić Knežević, novinarka Telegrama, kazala je da se ne radi o medijskom linču, već da je riječ o “slici Hrvatske”. 

– Nezadovoljstvo stanjem u pravosuđu već je toliko eskaliralo da ga ljudi otvoreno pokazuju. Bez obzira na to što postoji mogućnost korekcije sudskih odluka, pitam se što se ovih dana događa s djevojčicom iz Zadra. Ide li ona u školu? Gdje su ti dečki, upitala je. 

Smatra da nitko neće linčovati nikoga ako će novinari izvijestiti o prosvjedima koji se spremaju. Slaže se sa sucem Mrčelom da treba imati mjeru u komentiranju, ali da se stvari gomilaju. 

Odgovarajući na pitanje voditelja ministar Bošnjaković kazao je da Kristijan Vukasović nije umro od straha u zatvoru, već da postoji nalaz obdukcije koji je kazao točno uzroke.

– Državno odvjetništvo je pokrenulo postupak nakon što su izazvana četiri požara. Neko stručno tijelo reklo je da je on bio ubrojiv kada je to počinio. Na temelju takvih odluka sud je donio svoju odluku. On je po toj odluci bio u zatvoru, a ondje je pružena sva moguća njega koja je bila dostupna, kazao je ministar i ponovio rezultate obdukcije.

Potom je naglasio da je na sudovima milijun i pol predmeta i da “puno toga ide dobro”. Spomenuo je digitalizaciju, brojne riješene predmete, a zapitao se – koji su uzroci nasilja.

Mrčela: Većina sudskih odluka su dobre, a nekoliko ih nije. U javnosti se prikazuju samo loše odluke

Prema Mrčeli “realna slika Hrvatske je da se objavljuju tajni podaci. Idealna slika Hrvatske bila bi da je novinaru netko pristupio i kazao da ima dotični podatak, a novinar rekao da je taj podatak tajan pa ga ne smije objaviti. Realna slika Hrvatske je da se mi nalazimo ovdje i raspravljamo samo kada se nešto ružno ili loše dogodi. Idealna slika Hrvatske bila bi kada bi se od 1,2 mil. predmeta izvuklo ne samo 20 loših primjera, već svih ovih ostalih dobrih pa da se onda ide raspravljati”.

– Slika nije loša onoliko koliko se prikazuje. Sedam godina zaredom  imamo smanjivanje broja neriješenih predmeta. I dalje imamo svake godine smanjenje trajanja postupka, a i dalje imamo postupke koji traju nedopustivo dugo. Imamo većinu odluka koje su dobre i nekoliko odluka koje nisu dobre, ali u javnosti se prikazuju samo loše odluke, kaže Mrčela.

Sekulić Rebić: Na svako prijavljeno silovanje je 15-20 neprijavljenih

Godišnje se u “Žensku sobu” javi 152 osobe koje su žrtve seksualnog nasilja, kazala je psihologinja Sekulić Rebić. “Na svako prijavljeno silovanje ima 15-20 neprijavljenih. Iskustva tih žrtava nisu dobra. Vrlo često se sumnja u riječi žrtve. U čitavom procesu dok se donosi odluka na žalbu, žrtva trpi razne posljedice”.

Bošnjaković navodi da je dojam da je kaznena politika doista preblaga i da su stoga u proceduri izmjene triju zakona, kojima se želi inicirati oštrija kaznena politika te da bi taj “paket zakona” trebao proći proceduru do kraja godine.

Objašnjavajući koja je razlika između silovanja i spolnog odnosa bez pristanka Bošnjaković i Mrčela su kazali da se kod silovanja primjenjuje sila, a kod spolnog odnošaja bez pristanka nema sile u fizičkom smislu, već je riječ npr. o prijetnji.

Raić Knežević smatra da bi se moglo zatražiti da se izmjesti slučaj iz Zadra i da to svaka stranka u postupku može zatražiti. 

Autor: S.M./HRT