Nudeći niz ponekad poetičnih, ponekad ironijskih, ponekad naivnih, ponekad intimnih, ponekad političnih, odgovora na pitanje iz naslova, pet autorica okupljenih oko ove izložbe otvara prostor za bavljenje vlastitim tijelima iz perspektiva koje nadilaze njihove uobičajene načine samopercepcije

Hijerarhizirani odnos koji dualizam implicira, tijelo uvijek neminovno gura u pozadinu, stavlja u drugi plan. Tijelo se zahvaljujući toj vrsti pogleda shvaća kao prazna posuda, kao nositelj uma, kao njegova servisna služba. Iako je višestruko i odavno opovrgnut, dualizam i dalje prožima načine na koje razmišljamo o vlastitim tijelima, načine na koje o njima razgovaramo. Ova je izložba pokušaj da se ta neravnoteža tematizira, isprovocira, dovede u pitanje.

Nudeći niz ponekad poetičnih, ponekad ironijskih, ponekad naivnih, ponekad intimnih, ponekad političnih, odgovora na pitanje iz naslova, pet autorica okupljenih oko ove izložbe otvara prostor za bavljenje vlastitim tijelima iz perspektiva koje nadilaze njihove uobičajene načine samopercepcije. Jedna dizajnerica, jedna izvedbena umjetnica, jedna vizualna umjetnica, jedna dramaturginja i jedna fotografkinja zajednički propituju načine na koje se njihova tijela skrivaju ili pokazuju, načine na koje se ona raduju ili pate, demonstrirajući pritom do koje mjere je njihova umjetnička praksa neodvojiva od njihovih tijela, čak i kada su ona u konačnici nevidljiva, čak i kad nisu njihova eksplicitna tema. Autorice kroz jednostavni izložbeni postav sastavljen od video instalacija i performativnih situacija, pozivaju posjetitelje da im se u ovom promišljanju pridruže te otvore svoja tijela novim oblicima samorefleksije.

Nina Kurtela je vizualna umjetnica i plesačica čiji se rad zasniva na koreografskim i site-specific praksama. Izlagala je i prezentirala radove u različitim kontekstima – od muzeja i galerija, do kazališnih i plesnih festivala te javnih prostora. Kroz svoju umjetničku praksu bavi se metodologijama izdržljivosti, ustrajnosti, prisutnosti i rituala, dok propituje pojmove nematerijalnog rada, identiteta, pripadnosti i položaja žene u umjetnosti i društvu.

Maša Milovac diplomirala je industrijski dizajn na Studiju dizajna u Zagrebu, nakon čega onda aktivno djeluje kao dizajnerica u dizajnerskom kolektivu, zatim u jednom arhitektonskom studiju i nakon toga kao samostalna umjetnica. Njezini radovi izlagani su na brojnim međunarodnim izložbama, a dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja. Surađuje s arhitektima, umjetnicima, dizajnerima te brojnim drugim suradnicima na projektima u području kulture. Kustosica je hrvatskog predstavljanja na prvom Londonskom bijenalu dizajna 2016. godine te jedna od kustosica hrvatskog predstavljanja na Praškom kvadrijenalu scenskog dizajna 2019. godine.

Petra Mrša diplomirala je fotografiju na  zagrebačkoj zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, sociologiju na Filozofskom fakultetu i psihologiju na  Hrvatskim studijima u Zagrebu. Primarno polje njezina umjetničkog rada odnosi se na  istraživanje načina na koji usvojeni konstrukti oblikuju život pojedinca. Njezini radovi su  izlagani na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Posljednje četiri godine radi kao asistentica Fotografije na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.

Mejra Mujičić diplomirala je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Bavi se multimedijalnom  umjetnošću, instalacijom, performansom,   dizajnom i slikarstvom. Od 1996. Aktivno sudjeluje na skupnim i samostalnim izložbama te filmskim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu.

Jasna Jasna Žmak radi kao dramaturginja, spisateljica i scenaristica. Docentica je na odsjeku dramaturgije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Objavila dva teksta za izvedbu, jedan roman, jednu znanstvenu studiju i jednu slikovnicu.

Izložba je otvorena od 10. do do 22. listopada 2019. godine.
Galerija VN, Ilica 163a, Zagreb