Izložba predstavlja projekte četiriju memorijala, nastalih od 1998. do 2017. godine. Tri projekta namijenjena su Zagrebu, jedan, najraniji Vukovaru. Memorijali su razlikuju porukom i svrhom, konceptom i formom, dimenzijama i položajem, ali ih povezuju oblikovni minimalizam i simbolika zasnovana na arhitektonskom izrazu, dizajnu i svojstvima građe, a ne na naraciji, ikonografskim obrascima ili metaforama koji karakteritizaju većinu memorijala.

Projekt SPOMEN-OBILJEŽJA MJESTA MASOVNIH GROBNICA DOMOVINSKOG RATA (1998.) sadrži ideju kolektivnog nadgrobnog spomenika i mogućeg prototipa. Za obilježje izabrana je piramida kao univerzalni znak i zatvoreno prostorno tijelo snažne unutrašnje energije. Obrtanjem piramide vrhom prema dolje simbolički se upućuje na deformaciju civilizacijskih i moralnih zasada i provocira osudu.

TRG SINAGOGE (2010.-2013.) naziv je memorijala na mjestu nekadašnje zagrebačke sinagoge, razorene 1941./42. u jeku genocida nad Židovima.  Koncept se zasniva na ispražnjenosti mjesta i definitivnog nestanka hrama. Kompozicijom fragmenata simbolizira se razgradnja sinagoge i upućuje da popravka nema, a zločin ne zastarijeva. Urbana niša nije pristupačna, čime se zahtijeva distanca poštovanja.

SPOMENIK DOMOVINI (2016.) smješten je na dijelu Trga Stjepana Radića, jedinog trga u novom središtu grada. Zamišljen je kao mjesto oficijelnog, protokolarnog ceremonijala odavanja počasti

žrtvama Domovinskog rata, Pobjedi i Domovini. Tri artefakta: Oltar-menza, Zid svjetla i Portal-paviljon sadrže kompleksnu simboliku povezanu s funkcijom i genezom memorijala, ali i s mjestom, na sponi  povijesnog i suvremenog središta.  

SPOMENIK ZA ŠEST MILIJUNA ŽIDOVA STRADALIH U HOLOKAUSTU (2017.) sastoji se od dva kontrastna ambijenta: trga i parka. Na trgu dominira Koridor sjećanja, dugački, uski prolaz koji izaziva tjeskobu i simbolizira teror, dok Spaljeni reljef, plitak bazen ispunjen drobljenim crnim granitom, upućuje na ništavilo. Zatečena povijesna lokomotiva u drugom planu dokument je ustaške strahovlade. Park s česmom poziva na kontemplaciju. 

Tri zagrebačka memorijala konstituraju ne samo nove locuse, nego i topose, što znači ne samo trgove ili parkove, nego značenjski profilirana, simbolička i duhovna žarišta.