Razgovarali smo s križevačkom umjetnicom Marijom Marciuš uoči njezine druge samostalne izložbe, 15. listopada i predstavljanja knjige sina Marka istoga dana
… i sjetno i tužno i radosno.
Gospođo Marija molim vas možete li se za početak razgovora kratko predstaviti čitateljima Akademije Art
Zovem se Marija Marciuš, rođena Krizmanić u Bjelovaru. Dio djetinjstva provela sam u Rovišću gdje završavam niže razrede osnovne škole. Nakon toga odlazim s roditeljima u Njemačku i nastavljam školovanje. Vraćam se u Zagreb da bih završila srednju ekonomsku, upoznala ljubav svog života, udala se, preselila u Križevce, rodila sinove, radila dvadeset dvije godine kao bankovni službenik, a potom u obiteljskom obrtu do odlaska u mirovinu 2016. Preko dvadeset godina aktivna sam u MLM u suradnji s Amwayem. Povremeno u inozemstvu prevodim simultano i konsekutivno na poslovnim seminarima s njemačkog govornog područja na hrvatski. U mladosti sam igrala rukomet i trenirala judo što sam zamijenila ribolovom i šetnjama prirodom. Sve u svemu ništa spektakularno.
Kad bolje razmislim, cijeli život sam vrlo kreativna i znatiželjna.
U kojem trenutku svoga života ste shvatili da volite slikati i da vas to veseli?
Kad bolje razmislim, cijeli život bila sam vrlo kreativna i znatiželjna. Naučila sam heklati, štrikati, šivati i izrađivati tapiserije i cvjetne aranžmane. Pohađala sam razne tečajeve, od onog za šivanje, do tečaja ikebane, vrtlarstva i ljekovitog bilja, plesa. Da mi je netko rekao da ću i slikati sigurno bih se slatko nasmijala. Godine 2011. u namjeri da izradim božićne čestitke, počela sam se igrati dekupažom i kupila akrilne boje misleći da su to tempere. Ma vidi ti, pa ja sam stvorila sliku prvo na kartonu, pa na lesonitu. Istina da mi je suprug rekao da mi planine liče na egipatske piramide. Svejedno mi je kupio prvo platno i nakon nekih tridesetak radova pokazao jedan moj rad profesoru Homen Zoranu. A on reče: “Tebi treba tečaj!”. Eh, koji je to slikar i pedagog. Da ga nema, trebalo bi ga izmisliti.
Svakim potezom kista postajem bolja. Bar si tako umišljam.
Jeste li prošli kakve tečajeve slikanja, naobrazbe?
Nakon “Tebi treba tečaj!” krenulo je. Ukupno tri kod profesora Homena, od 2012. do 2013. godine. Mislila sam da čovjek zna posao pa ću valjda nešto i naučiti od njega. Nisam ni sanjala da će mi slikarstvo prerasti u strast. Stalno novi izazovi, a svakim potezom kista postajem bolja. Bar si tako umišljam.
Drage su mi sve slikarske tehnike.
Koje motive i slikarsku tehniku preferirate?
Motivi su s mojih brojnih putovanja lijepom našom i inozemstvom. Često boravim u prirodi i kad se okrenem oko sebe i vidim nešto što me dirne – to je onda to. Nastojim ljepotu koja nas okružuje prenijeti na platno. Od pejsaža do životinja koje mi doslovce poziraju, a naslikala sam i nekoliko portreta meni dragih osoba. Drage su mi sve tehnike. Nekada je to ulje ili akril na platnu ili suha pastela.
Planiram imati drugu samostalnu izložbu 15. listopada u Križevcima. Istog dana bit će i promocija knjige moga pokojnog sina Marka.
Jeste li izlagali samostalno i što planirate u bližoj budućnosti?
Od 2012. aktivna sam članica Križevačkog likovnog kruga. Od tada sudjelovala sam na 34 skupne izložbe u Križevcima, Koprivnici, Popovači, Metkoviću, Splitu, Karlovcu, Ludbregu i Krapini. Tri puta sudjelovala sam na izložbama po odabiru Hrvatskog sabora kulture, na što sam stvarno ponosna.
Godine 2015. imala sam u Križevcima prvu samostalnu izložbu “Domovina mojim očima” gdje sam izložila 40 radova. S obzirom na to da se od tada nakupilo puno novih radova, planiram imati drugu samostalnu izložbu 15.10.19. u Križevcima. Istog dana bit će i promocija knjige pokojnog sina Marka.
Radio je na izdavanju druge svoje knjige kada je 12. ožujka 2017. godine preminuo u 39. godini života.
Molim vas možete li reći poveznicu izložbe i promocije knjige.
Oduvijek rado i stvarno puno čitam. Vjerojatno sam tu strast prenijela i na Marka koji je od malih nogu pokazivao sklonost čitanju i pisanju, ali i prema muzici. 2010. izdao je prvu svoju knjigu “Pročitaj me”. Radio je na izdavanju druge svoje knjige kada je 12. ožujka 2017. godine preminuo u 39. godini života. Obećala sam tada i sebi i njemu da će njegova druga knjiga biti objavljena. Njegovi prijatelji iz Križevačke udruge Kvark preuzeli su na sebe izdavanje knjige na čemu sam im zahvalna. Mjesec knjige započinje 15. listopada i tako se poklopila izložba s promocijom.
Da vrijeme liječi rane samo je pusta fraza.
Ovo je za vas koliko veselo toliko i stresno razdoblje. Kako se nosite s time?
Rekla bih i sjetno i tužno i radosno. Da vrijeme liječi rane samo je pusta fraza. Vremenom se naučiš živjeti s gubitkom, al bol je uvijek prisutna. Kad sam tužna ili sretna, pobjegnem u svoj svijet slikanja i zaboravm na sve. Dio sebe ugradim u dijelo koje stvaram. Puno puta sam slikala do 3 ili 4 sata ujutro, a Marko bi u svojoj sobi skladao ili pisao. Sjećam se kako je jednom rekao: “Mama, mi smo ti jedine umjetničke duše u obitelji i kad nas ne bude bilo netko će čitati moju knjigu i nečiji zid krasit će tvoja slika.”
Stoga vas od srca sve pozivam da nam dođete 15. listopada u Križevce, Gradska knjižnica “Franjo Marković”, Trg sv. Florijana 4, u 18:30 sati na otvorenje moje druge samostale izložbe i promociju Markove knjige. Da zajedno podijelimo radost života i stvaranja.
Hvala na posebnom razgovoru i pozivu na samostalnu izložbu i promociju knjige.
Razgovor vodila: Marijana Šatrak
mala retrospektiva
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, istaknuti akademski kipar i donedavni redo...07th Jul 2022
Susret prošlog i sadašnjeg, prijateljstva koja ne prolaze i jakog emotivnog nab...04th Jun 2022
Slikarica Ana Guberina suvremena je hrvatska likovna umjetnica specifičnog opus...26th Jun 2022
