Prebrzo i prerano životna je borba istrošila pjesnika, putopisca, prevoditelja i novinara Stojana Vučičevića.Umro je 22. rujna 1989. godine
Samo nekoliko dana prije objavljena je u novinama njegova pjesma znakovita naslova “Umrijeti u Hrvatskoj”. Jer, godinu poslije, smrt i patnja u Hrvatskoj postali su svakodnevlje. Nije dočekao politički rasplet, a politika mu se nemilosrdno plela u život. Kao gimnazijalac okusio je užas Svetoga Grgura, otočića-zatvora pored Golog otoka, a i poslije, do smrti, uvijek su ga na neki način kažnjavali zbog hrvatskih osjećaja.
GRGUROVI HUKOVI – brošura 2019.
Vučičević je napisao pjesničke zbirke “Greben”, “Siga”,“Čavli” i “Šibanica”. Njegova lirika lomna je i zdvojna, puna slutnja, nagovještaja, razmišljanja o svrhovitosti bivanja i otvorena smrti. Objavio je i putopisnu prozu “Podmornica”, u kojoj vodi čitatelja svojim lirskim svijetom. To putovanje ide od zavičajne Neretve do čežnje svih pjesničkih duša Pariza, zatim do Zadra, u kojemu je završio Filozofski fakultet i Zagreba, grada u kojemu je najdulje boravio.
Stojan Vučičević bio je i urednik više književnih časopisa. Kada se zaposlio na Televiziji kao redaktor, obogaćivao je ljepotom jezika i stilskom dotjeranošću tuđe tekstove. Pisao je o poeziji i pjesnicima, često anonimno, pa i za emisiju TV kalendar, sažimajući svoje raskošno literarno nadahnuće u šturi dnevni televizijski izričaj. No Vučičević nikada nije dopustio pjesniku u sebi da zamre. Ipak, bio je prekrhko biće za oporu, nemilosrdnu stvarnost. hrt
Ante Brkan – Stojan Vučićević na zadarskom forumu
