Suosjećanje vam pomaže vidjeti stvarnost kakva jest; suosjećanje je poput leće na srcu; zaista nam pomaže shvatiti određene dimenzije. Suosjećanje je Božji jezik, dok je ravnodušnost često ljudski jezik – rekao je papa Franjo jutros na misi u Domu svete Marte

Otvorite svoje srce za suosjećanje i nemojte se zatvoriti u ravnodušnost – rekao je papa Franjo jutros na misi u Domu svete Marte. Naime, suosjećanje nas vodi na put istinske pravde, spašavajući nas tako od zatvaranja u sebe. Nadahnuvši se evanđeljem današnje liturgije koje govori o susretu Isusa i udovice iz Naina, te o smrti njezinog sina jedinca (Lk 7,11-17), Papa je rekao da evanđelist ne kaže da je Isus suosjećao, nego da ga je obuzelo sažaljenje, a to je kao da je rekao da je žrtva suosjećanja.

Bilo je mnogo ljudi koji su pratili tu ženu, no Isus vidi njezinu stvarnost – rekao je Sveti Otac i primijetio – Ostala je sama do kraja života, bila je udovica, izgubila je jedinog sina. Naime, upravo suosjećanje pomaže u biti shvatiti stvarnost. Suosjećanje vam pomaže vidjeti stvarnost kakva jest; suosjećanje je poput leće na srcu; zaista nam pomaže shvatiti određene dimenzije. U evanđeljima Isus je često pun samilosti. Suosjećanje je Božji jezik, no nije se u Bibliji počeo pojavljivati ​​s Isusom.

Bog je bio taj koji je rekao Mojsiju: „Vidio sam jade svoga naroda“ (Iz 3,7) – citirao je papa Franjo i napomenuo – Božje suosjećanje šalje Mojsija da spasi narod. Naš Bog je Bog suosjećanja, a suosjećanje je – možemo reći – Božja slabost, ali i Njegova snaga, jer zbog njega nam daje sve najbolje. Suosjećanje ga je potaknulo da nam pošalje svoga Sina. Suosjećanje je Božji jezik. Ono nije patnja koju osjećamo, na primjer, kada vidimo kako pas ugiba na cesti.

Suosjećanje znači uključiti se u probleme drugih, uložiti život tamo gdje su problemi. Naime, Isus svoj život stavlja u tu igru i ide tamo – rekao je Papa i nastavio – Drugom prilikom Isus kaže učenicima da nahrane mnoštvo koje ga je slijedilo dok su ga oni htjeli otpustiti. Bili su mudri. Razmatrajući Njegov odgovor: „Dajte im vi jesti!“, vjerujem da se u tom trenutku Isus naljutio u svom srcu. Pozvao je učenike da preuzmu teret ljudi i da ne misle da nakon tako provedenog dana mogu otići u sela kupiti hranu.

Evanđelje kaže da se Gospodin sažalio jer je vidio te ljude kao ovce bez pastira – rekao je Sveti Otac i objasnio – Stoga s jedne strane imamo Isusovu gestu suosjećanja, a s druge sebično ponašanje učenika koji traže rješenje bez kompromisa, kako ne bi morali uprljati ruke, te izgledaju kao da žele reći neka se ljudi sami snađu. Ako je suosjećanje Božji jezik, ravnodušnost je često ljudski jezik. To znači pobrinuti se do određene granice i ne razmišljati dalje. To je ravnodušnost.

Jedan od naših fotografa vatikanskog dnevnika l’Osservatore Romano, napravio je fotografiju koja se nalazi u Papinskoj milostinjarnici, a koja se zove „ravnodušnost“ – rekao je papa Franjo i dodao – Prikazuje gospođu koja u zimskoj noći pred skupim restoranom, tražeći milostinju, pruža ruku prema drugoj gospođi koja iz njega izlazi lijepo obučena i gleda na drugu stranu. To je ravnodušnost. Idite pogledati tu fotografiju, jer to je ravnodušnost. To je naša ravnodušnost. Koliko puta gledamo na drugu stranu? Tako zatvaramo vrata suosjećanju. Možemo napraviti ispit savjesti i pitati se: gledamo li obično na drugu stranu? Dopuštamo li da nas Duh Sveti vodi putom suosjećanja koje je Božja krepost?

Papa je potom rekao da ga je taknula riječ današnjeg evanđelja kada Isus kaže toj majci: „Ne plači!“. To je milovanje koje proizlazi iz suosjećanja. Isus je dotaknuo lijes, govoreći mladiću da ustane. Dakle, mladić je sjeo i počeo govoriti. A on ga dade njegovoj majci. Vrati ga njegovoj majci. To je čin pravde. Taj izraz „vratiti“ koristi se u pravu. Suosjećanje nas vodi na put istinske pravednosti. Uvijek treba vratiti onima koji imaju određeno pravo i to nas spašava od sebičnosti, ravnodušnosti i zatvorenosti u sebe. Nastavimo euharistiju s tim mislima kako je Isus bio obuzet velikom samilosti. Neka se sažali i nad svakim od nas, jer to nam je potrebno – zaključio je Sveti Otac.

Debora Donnini, Ivica Hadaš – Vatikan