Izložba skulptura Materija – oblik – vertikala, autora Borisa Orenčuka

U Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu će biti upriličeno otvorenje izložbe skulptura Materija – oblik – vertikala, autora Borisa Orenčuka. Otvorenje izložbe će biti u četvrtak, 12. rujna 2019. u 19 sati. Izložba ostaje otvorena do 13. listopada 2019.

Predgovor izložbi su pisali književnik i likovni kritičar Mirko Božić i povjesničarka umjetnosti Ana Filipović

Kada su savezničke snage 1945. bacile atomsku bombu na japanske gradove Hiroshimu i Nagasaki, nad njima se nadvila golema radioaktivna gljiva, prizor koji je postao jedno od općih memorijskih mjesta suvremenog svijeta. Kasnije se na licu mjesta moglo vidjeti čak i obrise žrtava na ulicama, njihove sjene zaleđene u vremenu koje su ostale visjeti u trenutku između nekada i sada i koje stoje poput repera u prostoru, intrigirajući i fascinirajući gledatelja svojom pojavnošću. Kada sam se prvi put susreo sa skulpturama Borisa Orenčuka, mostarskog kipara, imao sam dojam da gledam upravo to, skupinu zaleđenih, morbidnih silueta žrtava iz Hiroshime, čija je gruba, hrapava tekstura dodatno naglašavala jednu od glavnih karakteristika Orenčukove umjetnosti: eksperimentalni pristup atipičnim materijalima i njihovo uvođenje u vlastitu likovnu morfologiju procesom paljenja i pletenja. Percepcija skulptura mijenja se proporcionalno distanci s koje ih promatramo – izdaleka isprve djeluju poput vertikalnih gumenih skica, da bi se s približavanjem sve više teksturirale i razotkrivale unutarnju strukturu od pletene žice. Ponekad su u prostor postavljene u skupini, koja me svojom dostojanstvenom mirnoćom i repetitivnim ritmom asocira na kineske vojnike od terakote pronađene sedamdesetih godina u grobnici prvoga kineskog cara.
Orenčuk pripada novom pristupu koji uvriježena pravila implodira čime u diskurs ponovno vraća njihov smisao i uzročno-posljedične nizove u umjetničkom postupku. Manje obrazovano oko, naviklo na hiperprodukciju kičaste memorijalne plastike u poratnom periodu, možda neće iz prvog pokušaja shvatiti što mu Orenčuk želi reći, no to nije ni funkcija umjetnosti. Prije svega zato što u toj dijalektici odgovori na pitanja pripadaju gledatelju, a ne autoru. No zato se umjetnici poput njega nameću kao protagonisti koji će, ako zadrže rakurs kojim se kreću, biti orijentiri novih formi koje će rehabilitirati izgubljeno povjerenje u javnu i galerijsku plastiku na suvremenoj umjetničkoj sceni Bosne i Hercegovine.

Pogled izbliza čvrsti materijal žice doživljajno omekšava, jer svojom gustoćom asocira na sijeno, kosu ili pruće, i u ovim kontradikcijama pojavljuje se najefektniji element izložbe, pozvani smo na interakciju, ovo je umjetnost koja se gleda izbliza. A ako to napravimo, prepoznat ćemo darovitog kipara čiji su najbolji radovi tek pred njim, od čega će ponajprije profitirati naše kiparstvo, a u idealnoj varijanti, i javni prostor, kojem nužno treba umjetnička dekontaminacija u vidu inteligentne i dovitljive intervencije nekoga poput Borisa Orenčuka. Ako se uzmu u obzir uvjeti u kojima nastaju djela najproduktivnijih mladih umjetnika u ovoj zemlji, moglo bi se reći da je odnos produktivnosti autora i dostupne infrastrukture obrnuto proporcionalan. Tek napola ironično rekao bih da se ni neke razvijene kulture ne mogu pohvaliti takvim prosjekom. A izložba pred vama sve je samo ne prosječna.
Mirko Božić, književnik i likovni kritičar

Suvremena umjetnost nerijetko se nađe u prilici gdje različite pojavnosti postavlja u određene kontekste – oblike iz kojih cvjeta, curi, rasipa se ili u kojima trune, podliježe manipulacijama samoga vremena baš zbog svoje tautološke prirode u čijem uskom krugu pronalazimo izvore pokreta prema slobodi. Orenčuk se u kontaktu s disolucijom organskog materijala, recidivnim ponavljanjima oslobodio u prostoru u kojem nanovo egzistiraju njegove figure čija konstelacija i izbor prirodnog materijala u izradi s njih uklanjaju sve nepotrebne etikete. Sistematičan u izradi mukotrpno prizemljuje propadljivi materijal, svjestan dematerijalizacije i nužnosti propadanja, istovremeno u nastajanju i nestajanju. Iskrenom autorizacijom aktualizira opsesiju krpljenja procijepa koji iznose naizmjenično uglađene i titrave površine figura. To su konstrukcije u kojima iz diferencijalnih  perspektiva sagledavamo različite emocije, stanja bivanja, smjer vizuala koje autor ostvaruje bogatstvom veličina, mnoštvom tekstura i tonova, dostojanstvene ili krhke, ovisno o poziciji promatrača, ne vezuju se za postojanje nego za zbivanje. Istraživački pristup nove temelje polaže u platformu koja osigurava skulpturama opstojnost na više razina: cjeline od kore drveta u malom prostoru, raspadajuće individue, kao osipajuće dijelove cjeline izazvane stalnim ponavljanjem. Antropološka asocijacija potražuje identitet kroz istovrijednu masu platforme, kružnu interakciju memorije kroz identičan materijal koji dominira nad formom. Koncizni „pokretni“ primjerci uspostavljaju kontak kroz direkciju orijentiranu izvorom svjetla. Jednolični sinkronizirani tranzit predstavlja vizualizaciju dijaloga opterećenog globalnim promjenama koje utječu na čovjeka, ali na transformerskim licima opet nalazimo tragove mira što ih pripisujemo izučavanju djela starih majstora. Autohtoni izvedbeni materijal nositelj je romantizirane etikete, nastao od kore takozvanih mostarskih platana, involviran je u interaktivnu skupinu skulptura koje svojim postojanjem asociraju na nijemi marš drvenih građana koji korespondira s općom krizom suvremenosti, izazivajući duboke osjećaje pa čak i strah.
Ana Filipović, povjesničarka umjetnosti

Životopis autora izložbe: Boris Orenčuk
Rođen je 13. 7. 1989. godine u Mostaru. Završio je Srednju školu likovnih umjetnosti Gabrijela Jurkića u Mostaru na kiparskom odsjeku 2008. godine. Na Univerzitetu Džemala Bijedića u Mostaru 2012. godine završio je dodiplomski studiji likovnih umjetnosti, smjer kiparstva, u klasi prof. mr. Mustafe Skopljaka. Magistrirao je 2014. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu na kiparskom odsjeku kod mentora za praktični rad prof. mr. Mustafe Skopljaka i za teorijski rad kod profesora dr. sc. Sadudina Musabegovića.
Član je: Društva hrvatskih likovnih umjetnika u Federaciji BiH,  Udruženja likovnih umjetnika BiH i Udruženja likovnih umjetnika „Format“. Dobitnik je Rektorove nagrade za postignuti uspjeh i nagrade Fondacije Slipičević iz domene likovnih umjetnosti u gradu Mostaru 2016. godine.  Sudjelovao je u izradi Franjevačkog kalendara za 2018. godinu.                      
Do sada je imao pet samostalnih izložaba i  34 skupne izlagačke aktivnosti.

Samostalne izložbe:
2019., Široki Brijeg, Galerija Vrba, Interaktivna memorija
2017., Mostar, Galerija Rondo, Materija – Vertikala – Oblik
2016., Široki Brijeg,  Franejvačka galerija,  Dijalektika sjena                               2015., Mostar, Mala galerija HD „Herceg Stjepan Kosača“, Otvorene
plastične forme                                          
2014., Mostar, Centar za kulturu, Izložba skulptura

Simpoziji / radionice / kolonije
2019., Kornica,  4. međunarodni simpozij kiparstva
2019., Mostar, Crtačka kolonija OCRT
2018., Kornica,  3. međunarodni simpozij kiparstva
2017., Koločep,  Međunarodna likovna kolonija
2016., Mostar, Likovna kolonija „In memoriam Davor Sesar“
2016., Mostar, Simpozij „Etika u standardima suvremenog obrazovanja“
2016., Kornica, 1. međunarodni simpozij kiparstva        
2015.,  Ostrožac, Međunarodni simpozij monumentalne skulpture
2012. Mostar, Sarajevo, Regionalni projekt City Lab, realiziran od strane
Bauhaus Universität/MFA programa „Umjetnost u javnom prostoru
i nove umjetničke strategije“ (Weimar)

Skulpture u javnim prostorima
2018., Kornica, „Posljednja večera“, beton/željezo
2016., Kornica, „Figura XVIL“, inoks sajle
2016., Mostar, gradski park Zrinjevac, „Uskrsna pisanica“  
2014., Ostrožac,  „Tok“, kamen 

Kristina Ćavar