Petra Mrša
Killing, Arranging, Walking

OTVORENJE IZLOŽBE I RAZGOVOR S UMJETNICOM
ponedjeljak, 9. rujna u 19 sati
Galerija Spot, Ured za fotografiju, Čanićeva 6

 Tisućljećima duga povijest ljudskog odnosa prema vlastitoj okolini i okolišu, ustanovljena na – ponekad manje, a često više uspješnom – osvajanju, zaposjedanju, prisvajanju, obrađivanju, upravljanju, kao i kobnom uplitanju u procese kojima ne pripadamo, na činovima destrukcije i kontaminacije neopterećene brigom o njihovim posljedicama, nedvojbeno je oblikovala posve jedinstvenu svijest o apsolutističkoj prevlasti čovjeka nad prirodom. Danas, više no ikada ranije, od prirode smo otuđeni, premda joj se grozničavo nastojimo vratiti, pokušavajući iznaći rješenja za još ne posve sagledive posljedice njezina uništenja uzrokovanog ljudskom rukom. Nedavno preminuli francuski filozof Michel Serres, na pragu alarmantnog prepoznavanja globalne ekološke krize, koje je obilježilo posljednja desetljeća minulog milenija, zavapio je za potpisivanjem “naturalnog ugovora” (kako glasi naslov njegove knjige iz 1990., The Natural Contract). Povijest često sagledavamo kao zbirku priča o konfliktima i ratovima između naroda, između ljudi, no pritom je izostavljena čitava povijest ljudske agresije nad prirodom. Međutim, “(…) zemlja, voda, klima, nijemi svijet, bezglasne stvari koje su nekoć tvorile dekor što okružuje uobičajene povijesne spektakle, sve te stvari koje nisu nikad interesirale nikoga, odsad prodiru brutalno i bez upozorenja u naše sheme i manevre”, piše Serres. Zloguka kolonijalna retorika još nas uvijek navodi da prirodu promatramo kao nešto ne samo odvojeno od nas, već i potčinjeno. Nimalo slučajno, naziv za ovo podvrgavanje prirode ljudskoj svrsi – kultiviranje – sadrži i korijen riječi kultura; pokušaj razumijevanja prirode, naime, prije svega je kulturološki čin koji uključuje čitav niz mentalnih postupaka čiji je cilj “prevođenje” prirodnih pojava, bića i zakonitosti u svijet kulture, svijet koji možemo razumjeti jer smo ga sami stvorili.

Preuzimajući jezik “kulture”, Petra Mrša u radu Killing, Arranging, Walking pristupa prirodi na opozicijskim temeljima ovog binarnog pojmovnog para, no ne kako bi tu opoziciju potvrdila, već kako bi ju izvrgnula temeljitoj kritičkoj revalorizaciji. Biljke i životinje, prikupljene – otkinute, ubijene – i izdvojene iz njihovog prirodnog staništa, autorica fotografira na neutralnoj pozadini, zajedno s pomagalima koji fiksiraju njihovu strukturu za podlogu, čuvajući pritom i njihov autentičan oblik. Svaka je fotografija popraćena dokumentacijom o biljci, odnosno životinji: sadrži naziv na latinskom jeziku, kao i datum, lokaciju i način njezina ekstrahiranja iz okoline. Sve zajedno ukoričene su bijelom kutijom, svojevrsnim albumom, a u cjelini ovaj rad, nazvan Exploring the environment 2, priziva vizualne kodove i terminologiju svojstvenu službenim izvorima znanja o prirodi: enciklopedijama, herbarijima, eksponatima u prirodoslovnim muzejima. Istovremeno, lokacije s kojih su ovi “eksponati” preuzeti, autorica obilježava svojevrsnim “zastavicama” s fotografijom svake pojedine biljke ili životinje, vraćajući ih tako u prirodno stanište, ali tek na simboličkoj razini – samo kao formu, sliku, simbol. U polu-fikcionalnom video dnevniku It’s so calm, no one around istražuje pak do koje je mjere naše iskustvo boravka u prirodi obilježeno prethodno usvojenim imaginarijem o svijetu prirode; ironično “potkrjepljujući” naraciju o prolasku nepoznatim šumskim terenom (ispunjenim katkad idiličnim, spokojnim doživljajima, a katkad prizorima nasilja i negostoljubivosti) njegovim “kulturološkim” pandanima – crtežima, fotografijama, modelima, enciklopedijskim definicijama i igračkama u obliku životinja – autorica izbjegava pružiti romantiziranu, patetičnu sliku prirode. Naprotiv, ona postojeće slike (predodžbe) prirode dovodi u pitanje, otkrivajući u njima simplificirano ustrajanje na jednoj posve mitologiziranoj viziji koja se zadržava (vratimo li se na Serresove riječi) na razini prirode kao puke dekoracije. Naposljetku, Killing, Arranging, Walking ukazuje na činjenicu da je lišavanje uobičajenih reprezentacijskih modela njihove navodne neutralne pozicije i otkrivanje prikrivenog nasilja što leži u naizgled bezazlenim postupcima jedan od temeljnih preduvjeta za dubinsku i prijeko potrebnu promjenu načina na koji pristupamo prirodi.

_

Petra Mrša (1985., Rijeka) diplomirala je fotografiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, sociologiju na Filozofskom fakultetu i psihologiju na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Njezini radovi dio su zbirki Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu i Muzeja grada Zagreba, a izlagani su na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Objavila je umjetničke knjige New school (Razzini Editore) i Vježbanje obitelji (Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka). Radila je kao asistentica u galeriji Hoxton u Londonu, a posljednje četiri godine i kao asistentica Fotografije na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Primarno polje njezina umjetničkog rada odnosi se na istraživanje načina na koji usvojeni konstrukti oblikuju život pojedinca.

_

Izložba je otvorena do 27. rujna.

Realizacija izložbe i rad Ureda za fotografiju omogućen je sredstvima Ministarstva kulture, Grada Zagreba i Zaklade Kultura nova.

_

Radno vrijeme Galerije Spot:
Pon – Pet / 16 – 20 ili prema dogovoru  
Petra Mrša
Killing, Arranging, Walking


EXHIBITION OPENING AND ARTIST TALK
Monday, September 9 at 7 p.m.
Spot Gallery, Office for Photography, Čanićeva 6, Zagreb

 Millennia-long history of man’s relationship with his surrounding and environment based on a — more or less successful – conquest, occupation, appropriation, cultivation, management, as well as on fatal interferences in processes to which we do not belong, on acts of destruction and contamination unencumbered by consequences, undoubtedly shaped a unique awareness of man’s absolute dominance over nature. Today, more than ever before, we are alienated from nature though we are frantically striving to go back to it, trying to find solutions for not entirely foreseeable consequences of its destruction brought by human hand. Michel Serres, a French philosopher who recently passed away, upon alarmingly recognizing the ensuing global ecological crisis that marked the last decades of the past millennium, called for the signing of “the natural contract” (the title of his 1990 book is The Natural Contract). History is often viewed as a collection of stories about conflicts and wars between nations, peoples, thereby leaving out the entire history of man’s aggression against nature. However, “(…), earth, waters, and climate, the mute world, the voiceless things once placed as a decor surrounding the usual spectacles, all those things that never interested anyone, from now on thrust themselves brutally and without warning into our schemes and manoeuvres”, Serres writes. The dismal colonial rhetoric that still drives us to perceive nature as something not only separate from us but also subordinate. By no coincidence, the term used for subjugating nature to man’s pursuits — cultivating — contains the root word culture; an attempt at understanding nature is, above all, a cultural act that entails an entire array of mental processes whose goal is to “translate” natural phenomena, creatures and laws to the world of culture, the world that we can understand because we created it. 

Adopting the language of “culture” in her work Killing, Arranging, WalkingPetra Mrša approaches nature based on the binary opposition between nature and culture not to affirm this opposition but rather to subject it to a thorough critical re-evaluation. She photographs plants and animals, collected – plucked, killed – removed from their natural habitat, against a neutral backdrop. Each photograph is accompanied by documentation about the plant, that is, the animal; they are all encased in a white box, an album of sorts, which evokes visual codes and terminology inherent to official sources of knowledge about nature: encyclopediae, herbaria, exhibits in natural history museums. At the same time, she marks the locations from where these “exhibits” were taken with “flags” of sorts with photos of each plant or animal and thus returning them to their natural habitat but only on a symbolic level – as a form, image, symbol. In a semi-fictional video journal, Mrša explores the extent to which our experience of being in nature is marked by a previously adopted imaginariumabout the world of nature; ironically “supporting” the narrative about traversing the unknown forest terrain (filled with at times idyllic, peaceful experiences, and at times, with images of violence and inhospitality) with its “cultural” counterparts – drawings, photographs, models, encyclopaedic definitions and animal-shaped toys – the author eschews the romanticized, pathetic image of nature. On the contrary, she questions the existing images (concepts) of nature, uncovering within them the simplified persistence on one entirely mythologized vision which does not go beyond nature as a mere decoration (as Serres would say). Doing away with the supposed neutrality of the usual representational models and uncovering the hidden violence inherent in seemingly harmless acts, is one of the basic preconditions for a profound and needed change in the way we approach nature.  _
 Petra Mrša (1985, Rijeka) graduated Photography at the Academy of Dramatic Arts, Sociology at the Faculty of Humanities and Social Sciences, and Psychology at the University Department of Croatian Studies at the University of Zagreb. Her artworks are included in the collections of the Museum of Arts and Crafts in Zagreb and the City Museum of Zagreb, and were exhibited at numerous solo and group shows. She has published artist books New School (Pazzini Editore) and Rehearsing family (Museum of Modern and Contemporary Art, Rijeka). She worked as an assistant at the Hoxton Gallery in London and for the last four years has been employed as an assistant at the Department for photography at the Academy of Applied Arts in Rijeka. The primary field of her artistic work lies in researching the way how acquired constructs shape the lives of individuals.

The exhibition will remain open until 27 September.

The exhibition is supported by Zagreb City Office for Culture, Ministry of Culture of the Republic of Croatia and Kultura Nova Foundation.
RADNO VRIJEME / OPENING HOURS
pon – pet / Mon – Fri 16 – 20
ili prema dogovoru / or by appointment