Uz 6. godišnjicu odlaska domoljuba i uznika Zvonka Bušića Taika
Tomislav Marijan Bilosnić
USKRŠNJA MOLITVA ZA ZVONKA
Ja sanjam: poleti, poleti, poleti u sunce žarko
i ja vidim kako letiš, letiš visoko.
Ja vapim: doleti, doleti povrh naših kuća
i spusti se u tminu slobode.
Ti nisi tako daleko
koliko te ne možemo vidjeti.
Bože, neka u ovoj pjesmi anđeli nađu mir
neka niz stihove njene poteče svjetlost
ista kao što je ona od tvojih uzdaha
na zidovima tamnice.
Neka Uskrs povrh križa uskrsne
neka sunce i noć našu osvijetli!
Da mi je samo znati gdje si
da mi je znati odakle zoveš
da mi je čuti, Zvonko, tvoj zvonki glas
da mi je znati kako si.
Julie mi o svemu govori
ali koliko ja razumijem kuća je drukčija.
Dobrodošao u zrak,
dobrodošao u nebo!
Ili smo mi to zaboravili dan
kada si bio u nebu
jesmo li zaboravili kako smo i dalje tamo
jesmo li zaboravili ime čovjeka
samo zato da bi ugodili neprijateljima.
Nitko više neće moći vratiti sedamdesete
nitko ih čak neće ni razumjeti
jer više nema one mladosti
više nema onih dječaka
kojima nije bilo teško ostati djecom
do smrti.
A ti, jesi li zaboravio kamen
sjećaš li se kako izgleda vrt
vidiš li nebo u kojem si vjetar
čuješ li srce koje je sada hrvatska zemlja.
Ili si, prijatelju, umoran od samoće
dok su ti verige najbolje društvo.
Jesi li umoran od naših priča
ili ti je laž jedina utjeha.
Neka Uskrs povrh križa uskrsne
neka sunce i noć našu osvijetli!
Svi dječaci s kojima si letio
iznad oblaka
već su se vratili kući
u sela s bunarima.
Samo ti, samo ti čekaš
da svi zaborave
kako izgledaš
kako bi te mogli prepoznati
u svakom licu čovjeka.
Ako ikad čuješ od zidova
da ti je netko poput mene pisao
pomisli da je to jedina pjesma
jer više nema nikog tko bi nam s neba
bacio poruku.
Nitko nam u letku neće ispričati prošlost
nitko se više neće ispovjediti
tako da mu ne oproste grijehe.
Neka Uskrs povrh križa uskrsne
neka sunce i noć našu osvijetli!
Lako je reći: održi vrelu krv
održi vatru, oganj održi
domovina je velika i vrela
dok u ogledalu tvojih očiju leži.
I budi visoko, tu gdje jesi
u nebu, u snu sa svojom braćom.
Lako je pustiti suzu na tvoj dlan,
ali nitko ne želi unijeti plamen,
nitko ne želi otvoriti vrata
samo zato što vrata vode u prošlost
u mrak i u san
u priču o djetetu i majci
u kojoj se uči kako se za domovinu
prezir prihvaća.
Zvonko Bušić, Julienn Bušić i Tomislav Marijan Bilosnić
Autor: agentica_tajne_sile | 18.05.2014. u 10:31 | opcije
Hvala ti na pjesmi
Imam o Zvonku svoje misljenje
Nije on heroj. Nije nista dobro ucinio ni za domovinu niti za sebe.
Mladenacka nepromisljenost
Autor: izabell | 18.05.2014. u 10:46 | opcije
najveće zlo je napravio
Džuliji
on je čovjek koji je vratio državi i lovicu za obranu i lovicu koja se daje
pol. zatvorenicima
on je pošten čovjek koji se iskreno kajao i koji u tom trenutku nije imao
drugog izlaza do oteti avion
glup nij bio, samo očajan idealist
da je ostao u zatvoru, nikad se ubio ne bi
manje poznato je da je pilot izišao zagrljen s njim z tog aviona i rekao – on
nije terorist
i da su ga putnici branili
kao i to da je za aktivaciju bombe bio kriv šef policije
Zvonko je bio dijete, kao ona pjesma Harija Rončevića kad se škveranin brani i
razbije nekom glavu kamenom nakon što ga krivo optuži
Autor: agentica_tajne_sile | 18.05.2014. u 11:00 | opcije
Nije bio glup. Bio je domoljub. al jebi ga, nemres se s amerima zajebavat.
Autor: izabell | 18.05.2014. u 11:05 | opcije
ispričavam se, to je ona
ako sam getanin i ja sam dite
nije ni želio biti heroj, samo čovjek, slobodan čovjek
zato ga toliko i poštujem, Džuli još i više, iako imam valjan osobni razlog da
ga nikad više ne spomenem
u avionu su imali lažne bombe, za onu na aerodrumu su ostavili upute o
deaktivaciji
baksuzni ljudi
i ne znam čovjeka koji je više od njega pretrpio zbog mladenačke ludorije
to je isto kao da dijete od 7 godina baci petardu kad puše vjetar
Autor: agentica_tajne_sile | 18.05.2014. u 11:05 | opcije
nažalost se idealizam
obavezno iskorištava u političke svrhe..
idealizam pokušajem provođenja, često polučuje upravo suprotan rezultat
Autor: ANERAK | 18.05.2014. u 11:07 | opcije
utopija je utopija..
i nikad neće biti drugačije
Autor: ANERAK | 18.05.2014. u 11:08 | opcije
politika je opaki poligon s dobro skrivenim nagaznim minama, ne slučjno nit po slučajnom odabiru postavljenim
Autor: ANERAK | 18.05.2014. u 11:10 | opcije
da bi se na tom poligonu
igrao, moraš dobro znati pravila igre, po njima igrati i ne bit idealista
ima ona stara: “za ideale ginu budale”
(nema uvredljivog tona u prethodnom komentaru)
Autor: ANERAK | 18.05.2014. u 11:12 | opcije
moraš biti lukav i
prilagodljiv
savitljiv poput vrbove šibe..
rječit i uporan poput papagaja
Autor: ANERAK | 18.05.2014. u 11:14 | opcije
Hvala. Htjela sam reci da je mogao uciniti vise ali pogrijesio je u startu. Mogao je pretpostavit kako ce to zavrsiti.
Autor: izabell | 18.05.2014. u 11:25 | opcije
nije. nije on bio stari
prdonja i povjesničar kao Francek koji je jako, jako pgriješio
On je samo bio hercegovački dječak sa šibicama
Autor: agentica_tajne_sile | 18.05.2014. u 11:29 | opcije
” U čatrnji, misto sića” ( lanena-)
Baš težak mjesec. Rujnost se tek nazire u jutarnjim bistrinama i
čarapama koje skidam kad se vraćam s posla. Pričam s prijateljicom o nemilim
političkim događajima zadnjih dana i složimo se oko jednog: lakše je
proživljavati stvari na općoj razini, ono o čemu sam često pisala: opće ideje,
opće ljubavi, grliti svijet koji te u stvarnosti ne dodiruje jer živiš svoj
mali hermetični život naizgled samostalno. No, kako zadržati bushido,
vertikalu, moralnu čvrstinu kad se očeše o vlastitu tzv dnevnu kožu? Teže, u
svakom slučaju.
Čitam danas neke tekstove da je Zvonko Bušić-Taik ipak likvidiran. Jedna
liječnica piše o svojoj sumnji o činjenici da se nije čuo pucanj, gdje se
najčešće puca kod suicida, kakav je forenzički nalaz rasprskavanja krvi itd.
itd. Ne krijem, jeza me lovi i ne želim vjerovati da je tako nešto uopće
moguće. No, kad vidim ovo grčevito i začudno inzistiranje ( po cijenu
zamrzavanja EU fondova) na nepoštivanju Eu uhidbenog naloga, bahatom
inzistiranju na legalitetu zakonodavstva kad je u pitanju dvojezičnost u
Vukovaru s jedne i nepoštivanje pregovora prije pristupanja EU s druge strane,
ne bih se začudila da se opet igraju nekakva kola čudnih koraka tako tipičnih
za bivšu „Udboslaviju“.
Čitajući neke portale i tiskane medije, ali i gledajući i našu nacionalnu TV
vidim na djelu istu retoriku i isti agit prop kao prije trideset-četrdeset
godina. Dovoljno je otići u NSB i pročitati tisak iz npr 80-ih, jedan prosječan
dnevni tekst napr. Nenada Ivankovića ili prolistati koji srbijanski list iz
doba Jogurt revolucije. Čak ni rječnik nisu osvježili, nimalo. Ta jezična
matrica je zapravo podjednaka od Staljina preko Četvročlane bande pa do
Rankovića, Miloševića, Yong ila do sada.
Sve isto, na dlaku.
Pljuvanje po nacioonalnim simbolima, naivni agit prop koji ponavljanjem laži
postaje istina ( vrhunski majstor bio Milošević), zatvaranje očiju pred
vlastitim zločinima, pljuvanje po crkvama ili bilo kojoj jačoj društvenoj
organizaciji suprotnog predznaka, selektivna demokracija. ..
Ma, da nije ponavljanje povijesti još bi im netko i povjerovao, ali baš da je
sve u tim medijima ( uglavnom EPH-ovci Nine Pavića koji duguju državi enormne
svote neplaćenog poreza) isto kao i člancima prije 30 godina u partijskom tisku
jednostavno je otužno, ali i zastrašujuće.
Otužno, jer se podcjenjuje kolektivna memorije, a zastrašujuće jer to izgleda
pali jer te memorije nema.
Tako pročitam da je Taik terorist jer je ostavio minu koju je policajac
nestručno deaktivirao i na žalost, pri tom poginuo, a istovremeno se zaboravlja
na mine koje je ostavila jugo-četnička banda od kojih i dan danas stradavaju
hrvatski ljudi, hrvatska djeca. Zaboravlja se doslovno svršavanje od ushita na
tzv lijeve radikalne anarhističke skupine koje nisu „terorističke“ jer se bore
za neke internacionale, svjetske države, svjetske ideje. Zaboravlja se na onaj
slavljeni „bombaški proces „ ljubljenog im Tita koji je za me bio i bit će samo
gadni diktator i zločinac prema hrvatskom narodu.
Jer, čitajući sve to, pitam se tko može normalan shvatiti da nakon svih
progona, ubojstava, golog otoka, pa jugo-četničke agresije, porušene zemlje i
toliko poginulih naših ljudi još uvijek u ovoj jadnoj zemlji caruju mrzitelji
Hrvatske uz ove ljigave oportunističke kukavelji koji bi prodali sisu vlastite
matere samo da mu mlađi brat nema što dojiti.
I tako, ono što je Bruno imao kao platformu u emigraciji i platio životom (
ipak ideja pomirdbe), a Franjo Tuđman pokušao u praksi, Taik je sad na kraju,
platio. Samoukinućem. Bespotrebno, reći će mnogi. Ali, možda i nije mogao
drukčije ( u nadi da nije likvidiran od crne udbaške ruke) jer, ja kao malo
zrnce prašine prema njemu kao nacionalnom monolitu, povremeno pošizim na to hrvatsko
udvorništvo i lakejstvo, na tu nesložnost, na tu raskoljenost hrvatske biti da
mi dođe toliki jad da bih najradije odustala. Ponekad od svega. Ali, imam
zaštitne faktore, imam minucioznu hermetiku vlastitih misli, troje, četvoro
ljudi koji slično razmišljaju, svog sina i sjećanje na svog oca koji me i s
onog svijet, hrabri i bodri.
A, on? Možda je tuga i beznađe bilo toliko jako da se nije moglo ni korak
naprijed, a nazad se moglo samo do onih 32 godine robije.
Robija naprijed, robija nazad.
Druge nema..
Nego..
U „čatrnju misto sića“..
( lanena- 8. 9. 2013.)
08.09.2013. u 23:29 | Komentari: 0
Budući da Vas toliko sve volim, šteta je ne podijeliti ovu lijepu pjesmu s Vama. Stvarno je lijepa
Tomislav Marijan Bilosnić:
“Ja sanjam: poleti, poleti, poleti u sunce žarko
i ja vidim kako letiš, letiš visoko.
Ja vapim: doleti, doleti povrh naših kuća
i spusti se u tminu slobode.
Ti nisi tako daleko
koliko te ne možemo vidjeti.
Bože, neka u ovoj pjesmi anđeli nađu mir
neka niz stihove njene poteče svjetlost
ista kao što je ona od tvojih uzdaha
na zidovima tamnice.
Neka Uskrs povrh križa uskrsne
neka sunce i noć našu osvijetli!
Da mi je samo znati gdje si
da mi je znati odakle zoveš
da mi je čuti, Zvonko, tvoj zvonki glas
da mi je znati kako si.
Julie mi o svemu govori
ali koliko ja razumijem kuća je drukčija.
Dobrodošao u zrak,
dobrodošao u nebo!
Ili smo mi to zaboravili dan
kada si bio u nebu
jesmo li zaboravili kako smo i dalje tamo
jesmo li zaboravili ime čovjeka
samo zato da bi ugodili neprijateljima.
Nitko više neće moći vratiti sedamdesete
nitko ih čak neće ni razumjeti
jer više nema one mladosti
više nema onih dječaka
kojima nije bilo teško ostati djecom
do smrti.
A ti, jesi li zaboravio kamen
sjećaš li se kako izgleda vrt
vidiš li nebo u kojem si vjetar
čuješ li srce koje je sada hrvatska zemlja.
Ili si, prijatelju, umoran od samoće
dok su ti verige najbolje društvo.
Jesi li umoran od naših priča
ili ti je laž jedina utjeha.
Neka Uskrs povrh križa uskrsne
neka sunce i noć našu osvijetli!
Svi dječaci s kojima si letio
iznad oblaka
već su se vratili kući
u sela s bunarima.
Samo ti, samo ti čekaš
da svi zaborave
kako izgledaš
kako bi te mogli prepoznati
u svakom licu čovjeka.
Ako ikad čuješ od zidova
da ti je netko poput mene pisao
pomisli da je to jedina pjesma
jer više nema nikog tko bi nam s neba
bacio poruku.
Nitko nam u letku neće ispričati prošlost
nitko se više neće ispovjediti
tako da mu ne oproste grijehe.
Neka Uskrs povrh križa uskrsne
neka sunce i noć našu osvijetli!
Lako je reći: održi vrelu krv
održi vatru, oganj održi
domovina je velika i vrela
dok u ogledalu tvojih očiju leži.
I budi visoko, tu gdje jesi
u nebu, u snu sa svojom braćom.
Lako je pustiti suzu na tvoj dlan,
ali nitko ne želi unijeti plamen,
nitko ne želi otvoriti vrata
samo zato što vrata vode u prošlost
u mrak i u san
u priču o djetetu i majci
u kojoj se uči kako se za domovinu
prezir prihvaća.”
Zemunik, Veliki petak 2008.
08.09.2013. u 12:20 | Komentari: 13 | Dodaj komentar
Link
…traveling light po majci svih cesta u pouzdanom automobilu, dva do tri
tjedna vremena za putovanje u stilu “kad stignem-stignem-ako stignem”
i Chris Rea u podlozi.
Cmokić :-*
(pasemi)
Naslovnica knjige Zvonko Bušić
