Početkom ljeta tata Žarko omogućio mi je nezaboravan doživljaj – put u Rim i susret sa papom Franjom. Svega toga, možda ne bi bilo da nije bilo Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD), čiji je član i moj tata, a koje je u Rim putovalo na posvetu katoličkih liječnika.

Rim je čaroban grad, pun povijesnih spomenika, prelijepih zgrada i trgova. Čaroban je bio i susret sa Svetim Ocem s kojim sam kratko razgovarao i koji me blagoslovio. Ipak, najviše pamtim hrvatsku crkvu i Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima, koji mi se čine kao hrvatsko srce u Vječnom Rimu.

Crkva i Zavod nisu veliki, ali svojom dugom poviješću svjedoče da su Hrvati bili bliski nasljednicima Svetog Petra i čuvali svoju vjeru.

Glavni u Zavodu je njegov rektor don Bože Radoš koji je srdačno dočekao članove HKLD-a i ugostio nas na terasi Zavoda s koje se vide rimske znamenitosti. U toplo ljetno poslije podne koje se stopilo s večeri, don Bože nam je pričao o hrvatskoj prisutnosti u Rimu, o prvim hodočasnicima koji su iz naših krajeva dolazili u Vječni Grad, o umjetnicima čija djela krase Zavod. Imao sam čast ministrirati na svetoj misi u Hrvatskoj crkvi, misleći pritom na moju crkvu Svetog Vinka u Zagrebu gdje sam učio posluživati na oltaru.

Vrijeme s don Božom, s dobrim i strpljivim čovjekom, proletjelo je za tren. Hvala mu što je bio naš domaćin i pokazao nam da hrvatsko srce i dalje snažno kuca u Vječnom Gradu.

Autor: Borna Dinko Udiljak, 12 godina