Lučka Lamai – RITUALNE FORMACIJE

Lučka Lamai, u registrima stalne mijene kojom smo okruženi, a koje smo dio, pokušava vizualizirati osobna svjedočanstva tijeka

Lučka Lamai: RITUALNE FORMACIJE
samostalna izložba
Gradska galerija Fonticus Grožnjan, nedjelja / domenica, 1. IX. 2019, u 20.00h

Lučka Lamai predstavlja seriju radova slikarske provinijencije izvedenu neuobičajenim korištenjem slikarskih tehnika. Autorica je dosljedna pa nudi ciklus, seriju radova koji odražavaju isti stav prema vizualizaciji. Istraživanje, igranje Lučke Lamai kreće se u dva smjera: u asocijativnom smjeru, igri fragmenata koji podražavaju moguće realne oblike te u smjeru kompozicija koje odražavaju stanje igrača. Narativnost je svedena na minimum. Proces započinje iniciranjem smjerova nabora tekstila i uvijek je gestualan. Bez obzira na intenzitet i spontanost, kompozicije su stabilne. Ritam je naglašen rasporedom nakupina uzdignuća i tonovima sjena. Frekvencija se mijenja od rada do rada i unutar kadra pojedinog rada. Linijama i plohama zaustavljenim u rasprostiranju sugerirana je dinamika. Forme se u njenim radovima nužno ne nadopunjuju. Ponegdje su u neskladu. Pojavljuju se u grupama kao talozi sjećanja, reminiscencija na doživljeno.

   Sve radove karakterizira dinamizirana površina. Podloga, bjelina površine autorici je izazov. Ona odgovara koristeći mogućnosti podatnog materijala/podloge pretvarajući ga u izražajni element. Linije i smjerovi reljefnih poteza snažno su razigrani. Rad djeluje kao izrezak jer umjetnica neke od poteza/nabora dovodi do rubova formata. Ona zaustavlja energiju oblikovanja prije nego oblik postane ideogram. Zaustavlja je na vrhuncu interpretacije bez zalaženja u figuraciju. Lučka poštuje gestu. Inicira ju. Otkriva da materijal/platno pomaže materijalizirati nesvjesno osjećanje. Ona dopušta mokroj nakupini platna kratki vodeni život diktiran instinktivnim intervencijama.

   Umjetnica poštuje ezoteričnost. Ona likovnim sredstvima prati vlastiti proces u koji ponire služeći se instinktom i memorijom. Ove radove doživljavamo na tragu spiritualne informacije. Vizualna euritmija ovdje se pojavljuje u izvedbi, a rezultati su neka vrsta ilustracije. Euritmija je način optimalnog usklađivanja pojedinih dijelova neke cjeline, odnosno to je skladno i harmonično izražavanje energija koje djeluju u govoru, glazbi i pokretu. Autorica ovo iskustvo primjenjuje na intimiziran rad, aktivnu komunikaciju s materijalom i podlogom. Poniranje u izvanosjetilno i kretanje ka spoznaji univerzuma vodi nas prema teoriji organiziranog kaosa i doživljaju mijene kao stalnog tijeka svih stvari u nama i oko nas, od sasvim neznatnih događanja do univerzumskih promjena. Autorica tijek i ritam želi učiniti vidljivim. Tijek biva zaustavljen u trenutke. Tako ovo promišljanje rezultira vizualnim naslagama spontanih pokreta. Oživljavanje pokreta zabilježeno na podlozi inicira kod promatrača uživljavanje. Iako su pokreti zaustavljeni, autoričinim nizanjem, ritmiziranjem i slojevanjem postaju memorije tijeka. Tu je osnovna kvaliteta i snaga ovih radova.

   Radove možemo doživjeti kao ideogramske otvore u bjelini galerijskih zidova. Recentno, poodmaklo postmodernističko vrijeme radnje odvodi nas na područje dekonstrukcije koncepcija stvarnosti. Lučka Lamai uzima osnovu klasične tehnologije, podlogu i bijelo platno, i koristi ih za svoja promišljanja. Jer, svijet nije objektivno stvaran. Stvarnost je subjektivno determinirana, a potraga za spoznajom je neizbježno svedena na stalnu interpretaciju i reinterpretaciju. Umjetnost je izgubila funkciju zadanog prikazivanja. Umjetnik ima ulogu svjedoka i, iznad svega, aktera suvremenog i nadasve osobnog trenutka. Umjetnica svjedoči: inicirani potezi, nakupine govore o njenom bogatom intimnom svijetu. Proživljavanje se očituje ekspresivnim činjenjem. Bez ustručavanja i nepoštovanjem bilo koje čvrste načelnosti doli dosljednosti sebi samoj. Komunikacija s promatračem ostvarena je na dvjema razinama: promatrača i pojedinog rada, bez obzira na pozicioniranje u prostoru i rad kao dio niza ili grupe, što ovisi o postavu. Ovaj ciklus ujedno problematizira zbirku, galeriju, muzej. Nudi nam se postav kao moguća varijanta instalacije.

   Predstavljeni opus radova nudi promišljanja koja se u premisi mogu podudarati sa snoviđenjima, a koja su tijekom realizacije prošla niz doživljajnih, slučajnih ili spoznajnih pomaka. Lučka Lamai, u registrima stalne mijene kojom smo okruženi, a koje smo dio, pokušava vizualizirati osobna svjedočanstva tijeka. Takve trenutke nije lako osmisliti niti bilježiti, podrediti tehnici, materijalizirati. Još je teže ideju tijeka pretvoriti u trenutak sadržaja slike. Predstavljenim radovima ublažuju se granice područja umjetnosti i znanosti. Likovnim eksperimentom, promišljenim procesualnim postupcima, autorica otvara područje suočavanja s efemernom realnošću.

   Izazov odricanja od boja, uporaba asketskih tehnika, dozvoljava autorici koncentraciju na osobni doživljaj. Iako elementarna, ove tehnika je arhaična usred ovovremene okruženosti mega-plakatima, videom, filmom. Ova hrabrost u slučaju Lučke Lamai biva nagrađena dojmljivom kolekcijom. Promatrajući radove u slijedu uviđamo da su pred nama segmenti istog ritualnog obreda. Lučka Lamai izgovara koherentno titranje. Na radovima, spontanom gestualnom strukturom i ponavljanjem, mutiranjem sličnih oblika, inicirana su moguća stanja. Pulsiranje i stalne promjene u univerzumu našle su utočište u vizualnim umjetničinim interpretacijama. Zameci oblika iniciraju napeto iščitavanje. U prvi mah nismo sigurni je li autorica željela iz pozadine izlučiti određeni oblik ili zabilježiti emocionalno stanje.

   Ona pred promatrača postavlja zadatke. Većina će tražiti oblike i bit će zadovoljena u količini ovisnoj o individualnoj maštovitosti. Umjetnica nas zasipa mogućnostima. Iz ili iza sna, doživljeni na javi ili odsanjani, ovi ekrani energije su intenzivni. Iskaz, ipak više sjetan nego oštar, ostavlja nam dojam autoričine unutarnje katarze. Ovu seriju radova možemo doživjeti kao svojevrstan dnevnik. Očitavanje iziskuje napor. Možda je bolje pokušati doživjeti, nego dešifrirati. Kako kaže Paul Klee: „Umjetnost ne prenosi vidljivo, ona stvara vidljivim.“

       Eugen Borkovsky, VIII. 2019.

Biografija autorice:

Lučka Lamai je do 16-te godine života živjela u Ljubljani. Kasnije često putuje diljem Svijeta. Bavi se širokim područjem kreativnog stvaralaštva i aktivizmom putem edukacije namijenjenom najčešće mladim ljudima. Osim kreativnim oblikovanjem, održavala je seminare i radionice za likovne pedagoge, vodila radionice pod skupnim naslovom “Preobrazba skozi ustvarjalnost”. Okušala se i kao scenografkinja, kostimografkinja i dizajnerica. U svom radu često eksperimentira materijalima i tehnologijama. Bavi se i ilustriranjem publikacija za djecu i odrasle: npr. knjiga “Tao Yin” i naslovnica za knjigu “World Link Meditation”, poznatog TAO majstora Mantak Chia. Svoje široko područje djelovanja ujedinila je nazivom “Be One Art”. Izlagala je na mnogim kolektivnim i samostalnim izložbenim prezentacijama u domovini i inozemstvu: Krško, Ljubljana, Pišece, Reichenburg; (SLO); Beograd, Srbija; Penang, Malezija; Chang May, Thailand; Forchheim, Njemačka; Tisleidalen, Norveška; itd.