Uobičajeno i očekivano! Naime, svakoga ljeta u srpnju mjesecu okupi nas Stjepan Šešelj što u Kleku – što u Podgradini, da se iznova divimo novoj postaji Križnoga puta tj. novom umjetničkom i auktorskom djelu. Ove 2019. na redu je peta postaja Križnoga puta Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ! Auktor je ak. kipar Zoran Jurić.
Što je to što čini posebnim ovaj Križni put, od Neretve skalinima ka groblju sv. Roka?! To je dvojaka umjetnička uloga. Uz ovu prvu, vidljiviju – kiparsku, tu je i pjesnička-književna uloga koju vješto poput šaptačkog kazalištarca iza kulisa odigrava hrvatski književnik Stjepan Šešelj, zapisujući u monumentalne odljevke svoj Križni put. Ne mogu ne spomenuti kako me ti zapisi podsjećaju na srednjovjekovne dijake koji su uz velikaše zapisivali i svoja imena, te tako svi znamo danas za Semorada, Grubača, Radoja i druge… Iako zapisivanje Križnoga puta nije ništa novo u književnosti, ne znači da je i za podcijeniti. Mnogi su duhovnici i književnici odlučili prozboriti i na svoj način zapisati osobno viđenje Križnoga puta. Među mnoštvom tekstova koji su ispisani o Isusovoj muci, posebno se ističe onaj što ga je zapisao sv. Alfonso Ligouri.
Što nam to donosi peta postaja uspona uz Golgotu?! Budući da je Isus bio bičevan, mrcvaren i iscrpljen, te je njegov put pun posrtaja i padova Longin, oružnik Poncija Pilata udari po ramenu Šimuna Cirenca i primora ga da pomogne Isusu ponijeti križ na brdo raspinjanja. Tko je bio Simon iz Cirene?! „Zašto je bio bos i gdje su mu ostale sandale? Je li ih zaboravio u vinogradu?! Jesu li ga možda bridjele pa ih je odbacio?! Ili to on, bos, nešto okajava?!“ znao se zapitati Vladimir Pavlović. I doista, tko je bio Simon iz Cirene nama poznat kao Šimun Cirenac?! I koliki je njegov udio u Golgotskom usponu i Kristovoj muci?!
Cirena je pokrajina u sjevernoafričkoj državi Libiji. Kako se ondje zatekao Simon, danas ne znamo. Ali znamo da je svaki odrasli židov bio religiozno obvezan barem jednom na godinu pohoditi glavni grad i njegov hram na Sionu. Tako se Simon zatekao u Jeruzalemu na Pashu u godini Isusova otkupljenja. Kako je neobičan događaj privukao veliku svjetinu, tako i Simona, te je i ne hoteći postao dionikom Križnoga puta. Kako narod zna kazati Zašao k’o Pilat u Vjerovanje, tako bi se isto moglo kazati Zašao k’o Šimun u Križni put. No, je li to doista tako?! Iako Katolička crkva Šimuna ne ubraja u svece, njegova uloga ipak nije mala te, ne bez razloga, danas u molitvi Križnoga puta govorimo: „O sretna li Šimuna!“ Jer, kada ga je Isus pogledao, što je Šimun osjetio i pomislio mi danas samo možemo nagađati. A nakon toga pogleda znamo da je Isusa zagrlio i suznim očima nastavio nositi križ. I tako je noseći drvo križa nakratko odmijenio Isusa. Jedna od mistika Golgote! Koliko je nas danas spremno bar nakratko odmijeniti Isusa?!
Ova je slika Križnoga puta nepresušan izvor nadahnuća mnogih umjetnika koji se u svom radu dotiču i sakralne tematike. Postojano prateći hrvatske kipare koji u svom stvaralaštvu prednjače upravo sakralnim opusom i Zoran Jurić, ne robujući čistoj formi, stvara osebujna sakralna djela prožeta duhovnošću, u kojima se prepoznaje sama umjetnikova nutrina – umjetnikova vjera. Kipar bez unutarnje prožetosti vjerom, ne bi bio u stanju izraziti mistiku sakralnosti u djelu. Nadahnuće mora doći iz nutrine i, što je jako bitno, kipar mora biti na domaćem terenu pri izradi sakralnoga djela, što znači da mora dobro poznavati materiju koju nam prenosi kroz kiparsku formu. U ovome djelu kipar je postigao savršeni sklad u kojemu prepoznajemo trenutno olakšanje na Isusovu licu kao i Šimunov lik uhvaćen u trenu nakon Isusova pogleda, tako da na njegovom licu ne možemo prepoznati da je natjeran na nošenje križa Kristu, nego zahvalnost za ulogu kojoj se ni u snu nije nadao. To je taj trnutak u kojemu umjetnik začudnom sposobnošću ostvaruje djelo izvan vremena i stila. Neizostavno je spomenuti i umjetnikovu ukorijenjenost u Domovinu, koja se očituje iz iznimno plodna opusa (možemo samo pogledati u katalogu javne izloške) koji je ipak prožet sakralnim obilježjima.
Stoga možemo biti ponosni na još jedan, hvalevrijedan podvig Neretvana na čelu sa Stjepanom Šešeljem, iz kojega na naretvanskom kamenjaru ostaje bezvremensko djelo vrsnoga kipara, na radost svih nas, kao i onih koji dolaze za nama!
Ljubo Krmek
