Pjesma Pere Pavlovića posvećena gradačkoj Velikoj Gospi. To je patron župe Gradac.
U RUŽARJU SVIJEĆA
Gradačkoj Gospi
Žiška svetosti prosvijetli tijek svednevlja
Bodrenjem i bdijenjem anđela
Stane se krotit
Zatomljen jal, bujica jetka nemira
Upućen u njihaj mira
Znamen spasa
Blaženstvo ljepote i neizmjerja
Mjeriš molitvom, dobročinstvom vjere i nade
U slapu riječi zri snaga
Praskozorje dobrote, mudrost
Vruci duše
Puni su bistrine, vode žive
U lijehama čežnje izniču krizanteme
I hortenzije, kitice ocvale garofe žare
U ružarju svijeća
Nujne duše zare srećom
Kupole čempresa veru se nebu
Šumore lisnate platane, šapatom se slove
Gledaju nas smjerno draga lica
Probuđena javom ljubavi i sjećanja
Nisi sam, usadi ime u vječnost
Ova zemlja, zavičajka, plodovima raste
Pod budnim okom Predobre Majke
Blaga, uznesena u svjetlost
