Samostalna izložba crteža samoukog umjetnika Josipa Sopte Joška otvorena je 29. srpnja u širokobriješkoj Galeriji “Vrba”

Druga širokobriješka izložba nepokretnog umjetnika iz Širokog Brijega koji ruku može pomicati samo nekoliko centimetara izazvala je veliki interes javnosti i umjetnikovih prijatelja. U odnosu na prošlogodišnju izložbu, Sopta je ovom izložbom pokazao pomake i napredak u stvaralaštvu.

U posljednjih godinu dana otkrio sam boje i malo više sam se posvetio sjenčanju. Nekoliko me profesora instruiralo što i kako napraviti. Čak su me i na akademiju htjeli upisati. Ja nisam za to, ali sam s njima sudjelovao na nekoliko likovnih kolonija, s kojih također nosim lijepa iskustva, izjavio je Sopta.

Umjetnik je istaknuo i da će nastaviti raditi te da će prije blagdana Velike Gospe i u Međugorju biti održana velika humanitarna izložba, od koje će sredstva ići za udrugu “Marijine ruke”. 

 Stvaralacka je i nasušna ljudska potreba da svijet oko sebe razumijemo, prihvatimo i prilagodimo svome oku i svome srcu. Na toj je potrebi izrasla civilizacija, na njoj izrastaju kulture, kako plesne, glazbene, poetske, tako i likovne, a što više stvaramo i konzumiramo kulture to se više izgradujemo duhovno, oplemenjujemo se. Podredujuci materijale koje nalazimo oko sebe svojim strastima, vizijama i osjecajima nastaju djela, a ona dalje šire moc nijeme komunikacije i opceg humanog rasta. Od najranijega dijetinjstva ili spiljskog covjeka, ako hocete, nagon za stvaranjem oslobada naš unutarnji svijet, naša cula, naš doživljaj i naše emocije koje nas gone na izražavanje. Postoje posvudašnji oblici koje preradujemo u sebi bliske, drage i olakšavajuce.

Gledajuci crteže olovkom Joška Sopte nije teško iz njih iščitati tugu, sjećanje, prizivanje, žal… Jedno te isto lice mlade žene, njezine oči, zjenice, njeno usplahireno biće postala je metafora zarobljene čežnje autorove za boljim, ljepšim, za nekim drugim vremenima. Prepuštajući se pogledu na to sugestivno lice (koje usput rečeno priziva u sjećanje nezaboravan lik Fride Kahlo, invalidne slikarice i borca za pravedniji život) sve nas više stišće oko srca i oči se pune suzama. Suptilan crtež olovkom upravo upornim ponavljanjem istog lica poprima ritam i zvuk marijanske kratke i beskrajne molitve,  napisala je u predgovoru izložbi povjesničarka umjetnosti Branka Hlevnjak.  

Širokobriješka izložba prodajnog je  karaktera i dio sredstava ići će u humanitarne svrhe.

Izložba u Galeriji “Vrba” ostaje otvorenom do petka 2. kolovoza 2019. godine.