Kada počnu nestajati moralne vrijednosti jednog naroda, uskoro nestaje i taj narod

Akademija Art

Veliko je to i frapirajuće pitanje. Pitanje koje sebi može postaviti svatko od nas. Zar je moguće da se u narodima dogodila takva inverzija moralnih vrednota koja može biti pogubna za velike narode i obitelji?

Promatrajući svijet oko sebe i ponašanje ljudi, etička načela na kojima počiva ova civilizacija, možemo slobodno reći da je i to jedna mogućnost. Zar ne propadaju, demografski i kulturološki, veliki europski narodi? Nezamislivo je održanje tih velikih naroda i država bez prisustva velikog broja stranaca, useljenika. Gubi se ne samo kulturološki identitet pojedinih naroda Europe nego i vjerski kršćanski duh tih naroda. Može li opstati dugo jedan narod bez vjerskog i kulturološkog identiteta? Mislim da ne može. Ali isto tako, ako uz slabljenje identiteta ide i moralni rasap vrednota, jedan narod može nestajati polagano s lica zemlje. Po mome mišljenju to nisu kataklizmička razmišljanja, jer je povijest zapisala propadanje civilizacija i cijelih naroda. Mahatma Gandi (Velika duša), indijski politički i duhovni vođa, začetnik nenasilnog građanskog otpora zvanog „gandizam“, bio je borac za nezavisnost Indije i veliki duhovni autoritet. Jedno vrijeme je bio aktivan u politici, a poslije povlačenja iz politike razvijao je program nenasilnog otpora. Postao je velik moralni autoritet, koji se svestrano zalagao za suživot hindusa u muslimana u Indiji. Poznavao je vrlo dobro Kuran i Novi zavjet. Duhovnost je crpio iz hinduističke filozofije. Duhovno i životno je bio oduševljen Tolstojevim tumačenjem kršćanstva. Držao je da su sve vjere istinite, ali nesavršene zbog pogrješnog tumačenja ljudi. Poznata je njegova izjava: „Sedam stvari koje će uništiti čovječanstvo: bogatstvo bez rada, zadovoljstvo bez savjesti, znanje bez karaktera, religija bez žrtvovanja, politika bez principa, znanost bez ljudskosti i posao bez etike“.

1. Bogatstvo je obilje materijalnih dobara kojima je Bog, po nekima božanstvo, obdario osobe ili skupinu ljudi, jedan narod ili čitavo čovječanstvo. To bogatstvo mogu biti materijalna dobra (zemljište, stan, novac, zgrade). Bogatstvo može biti prirodno (zemlja, rude, voda, šume). A postoji i oblikovano bogatstvo: zgrade, strojevi i umjetnine. Biblijski pogled na bogatstvo u Starom je zavjetu očitovan pod prizmom propovijedanja proroka. Bogataši nisu miljenici Jahvini, nego su to siromasi, koji se ne oslanjaju na idolatriju bogatstva. Tako da svaku vrstu bogatstva treba shvatiti i staviti u kontekst pomaganja siromašnima. Kršćanstvo se svojim duhovnim pogledima protivi svakom veličanju bogatstva. U bogatstvu vidi izvor nepravde, tlačenja ljudi, radnika, seljaka i težaka. Zato, umjesto materijalnog bogatstva, preporučuje prvotno duhovno bogatstvo (vjeru, nadu, ljubav, mudrost, znanje, jakost).

2. Što je to rad i kakav može biti? Rad može biti manualan i intelektualan. Shvaćamo ga kao djelovanje koje je usmjereno na gospodarske ciljeve. U većini svjetskih jezika rad označava muku, teret i patnju. U starom vijeku rad je namijenjen robovima, a ne slobodnim ljudima. Po biblijskom shvaćanju, rad je čovjekovo sudjelovanje u stvarateljskom djelu Božjem. On je uostalom dužnost svakoga čovjeka. „Ora et labora“, „Moli i radi“, geslo je redovnika benediktinaca, koji su cijenili rad, ali i molitvu. To dvoje ide jedno s drugim. U novije vrijeme, u devetnaestome stoljeću rad gubi tu izvornu antropološku vrijednost i etičko vrednovanje. Zato se 1891. godine papina enciklika Rerum novarum založila za pravednu plaću, zaštitu zdravlja radnika i sigurnost na radu. Osim te enciklike, postoji i enciklika o radu „Laborem excersens“.

3. Što je savjest? Latinska riječ conscientia označava čovjekovu duhovnu sposobnost razlikovanja dobra od zla. Čovjekovu mogućnost/sposobnost, da prema određenim moralnim vrednotama i načelima, prosuđuje svoje postupke i čine. U odnosu na čovjekovu osobnu prošlost, ona može biti čista, mirna, nemirna. S obzirom na usklađenost s moralnim normama, ona može biti ispravna i neispravna. Postoje također i definicije stroge savjesti, rigorozne i popustljive savjesti ili laksne savjesti. Kada je u pitanju prosuđivanje i stvaranje odluka, ona može biti zamršena, perpleksna ili sitničava, škrupulozna. Poznata je izreka jednog grčkog filozofa koji je rekao: „Savjest je božanski glas u nama“. Starozavjetna teologija savjest promatra kroz metaforu (srce i bubrezi), a novozavjetna teologija govori o unutarnjem oku. Za svetoga Pavla ona je posljednja duhovno-moralna instanca. Što zanči da je ona posljednje mjerilo svih čovjekovih čina. Teologija našega vremena govori o savjesti kao o najintimnijem središtu čovjeka, koje je usmjereno na Boga.

4. Žrtva je sastavni dio svih kultova, svih štovanja božanstava ili Boga. To je darivanje božanstva ili Boga nečim svojim. Gledano kroz širi, svjetski pogled, kroz mnogobožačke vjere i kroz monoteizam velikih vjera, žrtva može biti kultna, štovanje božanstva ili Boga. Postoji i ekspijatorna savjest. Onna je neka čovjekova naknada za osobne grijehe ili grijehe čitave skupine ljudi. Za duhovnu žrtvu znamo da je ona moralna usmjerenost na Boga. Već su u Starom zavjetu proroci isticali i zahtijevali da žrtva Izraelaca mora biti u čistoći nakana i moralnosti života. U Novom zavjetu uzor svake žrtve jesu Isus Krist i život u evanđeoskom duhu zasnovan na radosnoj vijesti.

5. Etika, grčki ethikos, je filozofska grana koja prosuđuje moralnost pojedinca, čovjeka. Pa prema toj filozofiji postoji autonomni moral, koji krajnji izvor ima u samom čovjeku i njegovoj naravi. S obzirom na uspješnost moralnog ostvarivanja postoji kod ljudi pesimizam ili optimizam. Tako je uvijek postojalo i postoji pesimistično ili optimistično poimanje morala i ljudskog života.. Po nekim francuskim filozofima iz 18. stoljeća, koji su bili zagovornici materijalizma, moral je ishod nagodbe između čovjekovih sebičnih instikata i trenutnoih društvenih određenja. Mislim da je takva etika, danas vrlo raširena i prisutna među ljudima. To je moje osobno mišljenje, a ne stajalište Crkve. Kada razgovaram s našim poduzetnicima, ljudima koji imaju svoju tvrtku, tada znam čuti krilaticu: „Ne mogu im dati veću plaću, jer tako postupaju i drugi koji imaju tvrtku. Tako funkcionira naše društvo, ja ne želim postupati drukčije.“ I tu nastaje gandijevsko pitanje: moral bez ljudskosti, posao bez etike. Dajem ti posao, a postupam prema tebi u skladu sa svojim sebičnim osjećajima koji su društveno određeni trenutnim hirovima, stanjem u društvu, odnosom prema radniku bez ljudskosti. Ili, važno je da imaš posao. Budi sretan jer radiš. Zar ne živi u našoj domovini velik broj ljudi po gandijevskom opisnom načelu, zadovoljstvo bez savjesti? Nije li velik broj naših sunarodnjaka zatupio svoju savjest? Bitno je da je meni dobro, a za druge me nije briga. Svojevrsna društveno uhodana ravnodušnost.Ne odlaze li često vlasnici privatnih tvrtki na zimsko skijanje, na odmor, a da nisu radnicima isplatili plaću? Znao sam često čuti radnike: „Gazda je na skijanju, a nama nije dao plaću. I mi slavimo Božić! Ne postoji li možda u jednom dijelu našeg naroda težnja o kojoj govori Mahatma Gandi – steći bogatstvo bez rada, biti bogat, s malo ili gotovo nimalo rada? A što se tiče vjere i žrtve, i tu imamo veliko pitanje. Koliko shvaćamo bit žrtve i nasljedujemo Bogočovjeka Isusa Krista kada je u ptanju bilo koja i bilo kakva žrtva?

6. Kršćanski moralni personalizam: Pozitivno je shvaćanje i učenje pobornika kršćanskog personalizma Berdjajeva i E. Mouniera – činjenica da se moral, etiku shvaća kao najvišu vrijednost. To je osobno potvrđivanje pojedinca u zajednici, u slobodi i ljubavi. Inernetom je svojevremeno kružio klip: Isus je Istina koju treba govoriti, Život koji treba živjeti, Svjetlo koje treba paliti, Ljubav koju treba darivati. Činimo li tako, na dobrom smo putu, i po nama tada sigurno čovječanstvo neće kliziti u propast. Kršćanska civilizacija imat će budućnost, a naš narod neće propadati ni demografski ni na druge načine. Kršćanski moralni personalizam ima svoju budućnost, ako zaboravimo i iskorijenimo filozofski materijalizam i hedonizam koji kaže da je moral ishod nagodbe između čovjekovih sebičnih htijenja i trenutnog društvenog određenja. Živi bili pa vidjeli i osjetili tko istinski živi kršćanski moralni personalizam. Neka nam Isus bude: Put, Istina i Život. A njegovo duhovno-moralno svjetlo neka osvjetljava naš životni put.

Vlč. Vladimir Trkmić

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Next Post

Kultura 21. stoljeća jest (ne)kultura ambalaže

Govoriti o kulturi i pisati o kulturi znači govoriti i pisati o sveukupnoj stvarnosti ljudi jednog vremena. Kultura je sinteza čovjekova povijesnog stvaralaštva u nekom društvu, a obuhvaća njegovo znanstveno, filozofsko, književno […]