Željko Jančić Zec je autor koji obećava svojom nepresušnom potrebom za umjetničkim usavršavanjem, istraživanjem i eksperimentom

GALERIJA CRNOBORI, BANJOLE, ČETVRTAK, 4. SRPNJA U 21 SAT
“U labirintu” naziv je izložbe koju organizira Udruga za promicanje kulture ARSANOVA, a koju će u četvrtak, 4. srpnja u 21 sat otvoriti kustosica Zavičajne galerije Crnobori u Banjolama, povjesničarka umjetnosti Kristina Tamara Franić.

Predgovor za izložbu „U labirintu“– ŽELJKO JANČIĆ ZEC, napisala povjesničarka umjetnosti i etnologinja Kristina Tamara Franić:
Željko Jančić Zec je umjetnik novog doba koje, malo, pomalo, globalizacijom i sve jačom polarizacijom između bogatih i siromašnih, vapi za višim razinama svijesti, otkrivanjem novih dimenzija, oslobađanjem od konvencionalnih, grešnih okvira civilizacije u zalazu. Eklektik mišlju, konstruktivist u djelu, ekspresionist u emociji, Željko je svoje znanje i iskustvo stjecao upravo u takvim sredinama koje su mu omogućile brži uvid u nadolazeće diktate turbulentnih vremena. Završio je Visoku umjetničku školu u Amsterdamu, u gradu koji je kao koktel nacija i kultura, idealna platforma za nove umjetničke prakse i eksperiment.

Nastupao je kao perf

ormer, bavio se plesom, fotografijom, izučavao je pokret kroz ples i kratkometražne eksperimentalne filmove, kako bi to kompleksno, umjetničko iskustvo pretočio u svoju umjetnost, djelomično izloženu na ovoj izložbi.

U kontekstu suvremene umjetnosti Željko radi u uvjetima radikalne individualizacije umjetničke proizvodnje i recepcije gdje više ne postoje prepoznatljive slikarske škole, pravci, iako se u njegovim slikama mogu naslutiti slikarski uzori poput P. Kleea, V. Kandinskog, W. Baumeistera, J. Miróa i drugih apstraktnih ekspresionista.

Njegova umjetnost su prostorno-vremenski slojevi, ontološki fundirani, kreativno obrađeni između umjetničkog i ne-umjetničkog prostora koji je poistovjećen s činom odabiranja, a ciklusom slika, predstavljenima na ovoj izložbi, on se vraća svojim slikarskim počecima. Time on doslovno inkubira i revitalizira vlastiti umjetnički stil iz minule umjetničke prakse.

Slike su za njega izravno ispisivanje spontane emocije, introspektivni čin i psihogram trenutnog emocionalnog stanja. Satkane su od mnoštva isprepletenih linija, mrlja, arhetipskih i zoomorfnih simbola između kojih stoji bjelina, prostor možebitnog svjetla ili polje kreativnog potencijala autora koje još nije doživjelo svoju vremensku materijalizaciju. Ta je bjelina polje slućenih mogućnosti kreacije koja stvara napetost u slici i jednu novu religiju. Slike su oslobođene perspektive i prostorne determiniranosti. Na njima ne postoji odnos između onoga što je gore ili dolje, lijevo ili desno, sprijeda ili u pozadini jer je slika oslobođena statičkog predstavljanja kompozicijskih odnosa onoga što je točka fokusa svakog gledatelja. Njegove vizije doslovno plutaju slikom i time djeluju nadrealno. Autor kao da je naslikao plošnu apstraktnu pozornicu po kojoj pleše odraz njegove vlastite psihe. Njega više ne zanima forma, replika stvarnosti, estetika, već samo njegova emocija i duh.

Brzim i ekspresivnim crtežom i mrljastim nanosima boje umjetnik opisuje apstraktne prostore koji podsjećaju na pramore, plazmu iz koje se rodio svijet. Slike odišu vedrinom zahvaljujući uporabi jednostavnih, komplementarnih boja i ekspresivnom crtežu kojim se može nazrijeti poneki lik ptice, ribe ili humanoida. Ta plutajuća zbirka znakova je poput pisma koje nitko ne može pročitati, ali može osjetiti. Ona budi znatiželju i potrebu da je rastumačimo jer instinktivno osjećamo da u sebi nosi zapis vremena i tajnu našeg postanka. Promatrajući Jančićeve slike zajedno s njim plešemo na tankoj liniji susreta stvarnosti između zamišljenog vanjskog svijeta i osjetilne zone apstraktnog predočavanja unutrašnjih svjetova. To mjesto susreta nosi veliki energetski naboj i uzbuđenje.

Njegove slike vibriraju u neodređenim znakovima prostora i ideogramima kolektivne svijesti davno zapisanih ideja neodređenog, „onog“ što se više ne može imenovati. Autor provocira novu predmetnost koja se razvija od bjeline polja slike, nulte točke postojanja, prema promatraču i njegovim predodžbama o svijetu. Jančić od nas zahtijeva mentalnu interakciju kako bismo postali sukreatori njegove stvarnosti.

Jančić ima visoko razvijeni instinkt za akciju crteža, ekspresiju boje i metafiziku međuprostora bjeline. To su kvalitete koje ga postavljaju na pijedestal perspektivnih, apstraktnih slikara srednje generacije, srednjoeuropskog umjetničkog itinerera. Željko Jančić Zec je autor koji obećava svojom nepresušnom potrebom za umjetničkim usavršavanjem, istraživanjem i eksperimentom.

Željko Jančić Zec rođen je u Rijeci 1969 godine. gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je u Nizozemskoj na Amsterdamse Hogeschool voor de Kunsten. Živi i radi u Rijeci i Beču.

Željko Jančić Zec slikar je i multimedijalni umjetnik, koreograf i redatelj. Nastupio je i izlagao u Europi i Americi. Član je UPUH Zagreba i Rijeke i  IG Freie Theaterarbeit i Bildende Kunst u Beču. Utemeljitelj je umjetničke udruge «PART OF ART» u Beču koja djeluje kao platforma različitih pravaca umjetnika.  Predaje izvedbu i vizualnu umjetnosti u raznim školama i institucijama u Hrvatskoj i inozemstvu, te na raznim festivalima.

Jančić se počinje likovno izražavati početkom devedesetih godina.

Karakteristika Jančićevog umjetničkog rada jest stvaranje umjetnosti s ciljem istraživanja. Bavi se pitanjima  svakodnevnog života, ljudske situacije te stanja i složenosti postojanja.

Ostvario je mnogobrojne samostalne i skupne izložbe pod različitim temama: «Oblici stvaranja svijeta», «Podvodni svijet», «Santasija», «Companions», «Dialog», «Iza sklopljenih očiju». Svojim radovima Jančić nam pokušava predočiti novu realnost koja se rađa i živi u njegovoj kreativnoj autonomnoj egzistenciji.

Njegovi likovni radovi nalaze se u mnogim javnim i privatnim prostorima.

U radu na izvedbenoj umjetnosti Jančić je razvio fotografsku i kinematografsku perspektivu. Početkom 2000 godine, fotografija i video  bitan su i stalan dio njegovog umjetničkog djelovanja. Producirao je nekoliko ciklusa fotografija:  «Piedina», «Treno terreno», «Showroom», «The ghost has no home», «Urban leisure», «Blind through life». Ovakav rad otvara mu mogućnost da se igra s obje različite filmske tehnike, i daje mu razne mogućnosti izražavanja i izvođenja.

Producirao je nekoliko kratkih eksperimentalnih filmova koji se uspješno prikazuju na međunarodnim filmskim festivalima pod nazivom: «Waterish», «The Second Man», «Comeback», «Blind through life». Dobitnik je nagrade za film «Waterish» na međunarodnom festivalu Choreographic Captures International Competition 2008 Joint Adventures te za film «The Second Man» na 41. festivalu KRAF u Rijeci.

Pokrovitelj izložbe je Općina Medulin, a ista se može razgledati svaki dan od 20.30 – 22.30 sati osim nedjeljom i to od 04. do 13.07.2019. godine.

Leave a Reply

Your email address will not be published.