Izložba plakata Ivice Kiša u zagrebačkoj Galeriji Filakovac

Naglasci s otvaranja izložbe

Ivica Kiš se večeras u Galeriji Vladimir Filakovac predstavlja s ciklusom plakata koje je izrađivao kroz nekoliko desetljeća svog bogatog i raznolikog umjetničkog djelovanja. Iako autorov rad prvenstveno prepoznajemo po cameri obscuri kojom se intenzivno bavi već posljednja dva desteljeća ovo mu je zapravo druga retrospektivana izložba plakata. Prvu je održao u Galeriji Intime davne 1983. godine. Autor predgovora je bio pokojni Darko Glavan čiji smo tekst ponovo otisnuli i u katalogu ove izložbe.

Kišova retrospektiva plakata je prvotno trebala biti predstavljena prošle godine u izložbenom salonu Izidor Kršnjavi, ali se na našu sreću to izjalovilo. Jedan od razloga što me veseli što su Kišova djela izložena upravo ovdje, jest njegova povezanost sa Dječjim kazalištem Dubrava koja i dandanas djeluje pri Narodnom sveučilištu Dubrava. Za kazalište je Kiš kroz petnaestak godina izradio nekoliko plakata visoke kvalitete za predstave kao što su Haidi, Snjeguljica, Baš Čelik, Smrt Samil Age Čengića, Mudri Cigo, Zlatni zub, Zobeida, Vilibald i jednooki div… Mnogi sačuvani letci s cast-listama koji su ovdje izloženi za nas ovdje predstavljaju veliku vrijednost, jer svjedoče o visokim standardima koje je tadašnji voditelj kazališta Rudolf Zupčić postavio, njegujući, ispred svog vremena, prvenstveno scenski pokret, znajući odabrati kvalitetne vanjske suradnike koji su uspješno stvorili prepoznatljivo kazalište na kraju grada, izdignuvši ga iznad razine ondašnjeg amaterizma i prosječnosti.

Kiš je također i izradio logotip za omladinski klub Jabuka koji je kroz svoju povijest doživio nekoliko redizajna drugih autora, no zadržavši njegovu prvotnu formu.

Gledajući sva ta djela danas na izložbi možemo pratiti razvoju putanju umjetnika koji se prvotno koristio tipografijom ne bi li prenio poruku krajnjem korisniku, dok je ilustracija bila tek u drugom planu. Za njega je izreka Manje je više bila pravi postulat. Kako se Kiš razvijao kao crtač-karikaturist ilustracija i tipografija su dobile na jednakoj važnosti, te postali složeniji i upečatljiviji likovni elementi. Autor se nije libio kombinirati fotografsku sliku s crtežom, što je najvidljivije na programu od kazališne predstave Okaj, koji će mu kasnije otvoriti i neke druge svijetove u njegovom umjetničkom djelovanju.

Kada gledamo plakate za kazališne predstave kao što su Svebor ili Novela od stranca, uočavamo sav raskoš talenta kojeg Kiš posjeduje, u kojoj je vidljiva sama lakoća kreacije i mašte. Umjetnik ima nevjerojatan osjećaj za boju, koju reducira ne bi li istaknuo otkačenu tipografiju i ilustraciju sa dinamičnim teksturama, te karikaturalnim – duhovitim likovima u duhu Nedeljka Dragića, Zlatka Grgića, Ante Zaninovića i Krešimira Skozreta.

Kiš za sebe kaže da nije imao neke uzore, već se uvijek iznova prilagođavao zadanoj temi ne bi li pogodio njezinu atmosferu. Također treba spomenuti i njegovu invenciju koja je bila potaknuta ekonomskim neprilikama, jer je tada sitotisak bio skup, pa je bio prisiljen smisliti tehniku koja će iznjedriti jeftine plakate. Radi se o ozalid fotokopijama, koje koriste arhitekti za svoje velike nacrte. Jedini problem je bio taj što su neki od tih radova izbljedili nakon kratkog vremena dok su bili izvješeni na ulici.

U jednom novinskom intervjuu, Ivica Kiš je razotkrio svoj način promišljanja vezan za plakatnu umjetnost: “Budući da je prostor plakata urbani (javni) prostor, svaki plakat ima tri aspekta, sagledavanje (uočavanje) iz daljine (preko ulice), gledanje (u prolazu ili prilazu) s nekoliko metara udaljenosti i iščitavanje (s udaljenosti od pola metra ili manje). Ovaj zadnji (intimni) najbliži aspekt plakata postaje veoma važan za plakate tog vremena, možda i zbog razloga koji sam već spomenuo, a to je prostor enterijera koji plakati tog vremena osvajaju.”

Na kraju bih istaknuo i plakat kojeg je Kiš izradio za izložbu radova učenika Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna koja se održala u Pragu i Beču 1991. godine. Plakat dobro pamtim jer sam tada kao đak te škole sudjelovao na toj izložbi. Autor je koristio kompjutorski program paint pri čemu je uspio nacrtati frontalnu stranu same škole. Na prvi pogled nam se čini da je Kiš fotokopirao, uvečani arhitektonski crtež, no zapravo je zgradu nacrtao točku po točku pomoću miša.

Spojem tehničke dotjeranosti, te nevjerojatne mašte i invencije Kiš nam je u nasljeđe ostavio nezaobilazna djela koja će u bliskoj budućnosti zasigurno doživjeti valjanu stručnu valorizaciju kakvu zapravo i zaslužuje.

Svebor Vidmar

IVICA KIŠ
Plakati – 1. 7. – 25. 7. 2019.

Kreativna igra slike i riječi Ivice Kiša

Ivica Kiš je do sada imao samo jednu samostalnu izložbu plakata, 1983. godine u Galeriji “Intime”, sekcije seniora Društva arhitekata u Zagrebu, za koju je predgovor na deplijanu izložbe napisao prof. Darko Glavan.

Kada bismo trebali odrediti koja je to likovna disciplina po kojoj bi Ivica Kiš bio najprepoznatljiviji, bila bi to vjerojatno “njegova” camera obscura, s kojom se počeo intenzivnije baviti od 1995. godine. Kiš je otad dio svog života posvetio upravo njezinoj popularizaciji, što je kasnije iznjedrilo deset zanimljivih samostalnih izložbi, a objavio je i priručnik za nastavnike likovnog i tehničkog odgoja, Camera obscura, u izdanju Školske knjige, 2007. godine. Priručnik su ubrzo prepoznali i struka i javnost, te ga je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske uvrstilo na popis obvezne literature za usmeno polaganje stručnog ispita za zvanje fotografa.

Camera obscura bila je tehnika, preteča prvom fotografskom aparatu. Njom su se služili i renesansni slikari ne bi li postigli veći stupanj realiteta u svojim slikama. Prvi puta se spominje u 7. stoljeću prije Krista u dalekoj Kini. Navodno je za njezine mogućnosti znao i sam Aristotel, a arapski znanstvenici su je upotrebljavali kako bi mogli pratiti nebeske zvijezde i pomrčinu Sunca. Ivici Kišu takva je mogućnost snimanja motiva s veoma širokim rasponom osvjetljenja, uz samo jednu ekspoziciju, omogućila kasnije ući u svijet beskrajnog eksperimentiranja i izrade različitih tipova tamnih komora. Iz toga se kasnije izrodio i ciklus stereoskopskih slika, s kojima je uspio postići nevjerojatan osjećaj dubine snimljenog prostora. Takav tip izložbe stereo slika, u kojoj je koristio fotografske slike snimljene camerom obscurom i digitalnim fotoaparatom, po prvi puta je bio predstavljen domaćoj javnosti upravo u Galeriji Vladimir Filakovac, 2009. godine.

Ivicu Kiša najbolje je opisati kao svestranog autora nalik renesansnom čovjeku, poput Leonarda da Vincija, koji je nacrtao i opisao cameru obscuru na samom koncu stoljeća (1498. godine). Kišovo polje interesa je nevjerojatno, ako uključimo i znanja iz različitih oblika života, s kojima lakoćom barata, tako da često u razgovoru znade preskakati s lakše na složeniju temu. Ponekad nam se učini da je to za njega više stigma nego blagoslov, jer živimo u doba gdje vladaju mediokriteti i sve su se naše vrijednosti srozale na niske grane, izgubivši pritom bilo kakav stav i samokritičnost.

Ivica Kiš diplomirani je inženjer arhitekture. Radeći u operativi i u velikom projektnom birou građevinskog poduzeća Tehnika, naučio je biti timski igrač, jer je pojedine odluke morala donijeti struka, specijalizirana za određena pitanja, bilo da je riječ o statici, materijalima, izvedbi, oblikovanju… Tako je znatiželjni Kiš, kojemu je umjetnost oduvijek bila strast, počeo rasti u svim smjerovima likovnosti ne bi li izvukao iz pojedinih segmenata ono najbolje. Uz arhitekturu, umjetnik se tijekom života, osim pedagoškim radom, uspješno bavio i dizajnom, karikaturom, ilustracijom, aranžerstvom, scenografijom…, prilagođavajući svoju prepoznatljivu formu zadanom sadržaju. Svoj je izričaj pronašao i u zaboravljenoj tehnici – vinorellu, sličnoj akvarelu, osim što se umjesto akvarelnih boja koristi pravo vino s vodom. Manje je poznato da se Kiš bavio i rock glazbom, ali životni put ga je odnio u drugom smjeru, ne manje kreativnom.

Njegova izložba plakata kojom se ovom prigodom predstavlja u Galeriji Vladimir Filakovac, retrospektivnog je karaktera, jer kroz nekoliko desetljeća prati njegov razvojni put. Kao autor, oduvijek je bio sklon inovacijama. Svoju funkcionalnost i sistematičnost, potaknutu ekonomskim neprilikama, pronašao je u jednostavnoj tehnici – ozalid kopiranju, korištenom isključivo za umnažanje arhitektonskih nacrta, u trenutku kada je skupi sitotisak bio u modi, što je omogućilo izradu plakata u manjoj nakladi, pritom uštedjevši naručitelju poprilične novčane svote. Jedinim se problemom pokazalo da su takvi plakati bili podložni propadanju, za razliku od sitotiska, kojega je autor kasnije također koristio u svojem stvaralaštvu.

Upravo neke od takvih plakata izradio je sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća za Dječje kazalište Dubrava, još kao student arhitekture, kada je s Rudolfom Zupčićem, Antunom Crljenom i drugim kazalištarcima bio jedan od vanjskih suradnika, a oni su svojim djelovanjem oplemenili taj prostor, stvorivši brojne uspomene mališanima Dubrave. Ono što je karakteriziralo Kišove plakate bile su dopadljive jarke, plošne boje sa stiliziranim likovima, za što su inspiracija bili domaći crtani filmovi i stripovi Zlatka Grgića, Ante Zaninovića, Krešimira Skozreta…, u kojima je bila vidljiva sva virtuoznost linije i teksture. Razigranost plakata naglašavao bi upotrebom otkvačene tipografije samog naslova predstave koja je intuitivno odgovarala duhu vremena. Plakati su pomogli da navedene predstave postanu popularne među djecom, jer su ih upravo oni privukli da posjete to legendarno kazalište u Dubravi. Valja spomenuti plakate kao što su: Zlatni zub, Zobeida, Mudri cigo, Vilibald i jednooki div… Uz to, u istom je razdoblju izradio prepoznatljivi logotip kazališta, čime je postao nezaobilazni čimbenik njegove povijesti.

Od klupskih plakata, treba svakako naglasiti one što ih je izrađivao za legendarni, omladinski klub “Jabuka” tehnikom ozalidnog umnažanja, koncem 1968. godine. Kiš je izradio i prepoznatljivi, zaštitni znak kluba koji je u upotrebi više od pola stoljeća, doživjevši samo blagi redizajn drugih autora.

U jednom novinskom intervjuu, Ivica Kiš je razotkrio svoj način promišljanja vezan za plakatnu umjetnost: “Budući da je prostor plakata urbani (javni) prostor, svaki plakat ima tri aspekta, sagledavanje (uočavanje) iz daljine (preko ulice), gledanje (u prolazu ili prilazu) s nekoliko metara udaljenosti i iščitavanje (s udaljenosti od pola metra ili manje). Ovaj zadnji (intimni) najbliži aspekt plakata postaje veoma važan za plakate tog vremena, možda i zbog razloga koji sam već spomenuo, a to je prostor enterijera koji plakati tog vremena osvajaju.”

Sav taj sistematični pristup vidljiv je i na retrospektivnoj izložbi u Galeriji Vladimir Filakovac, vezano za kazališne, glazbene, klupske i plakate za vlastite nastupe, koje je autor radio uglavnom volonterski. Oni nam svjedoče o specifičnoj estetici minulih vremena gdje se isključivo koristila mašta i kreativnost, a ne kao danas, neki računalni efekti koji često nameću gotova, neinventivna rješenja.

Svebor Vidmar

Predgovor s prve izložbe plakata Ivice Kiša održane u Galeriji “Intime” 1983. godine u Zagrebu

Ivica Kiš Caki mnogo je stvari u životu strasno volio da bi se mogao odlučiti isključivo za jednu vrstu umjetničkog djelovanja. Arhitekt po vokaciji, izražavao se i u drugim vidovima umjetničkog djelovanja: kantautor čija je indolentnost ozbiljno zakinula domaći akustičarski rock, likovnjak onda kada je osjetio potrebu da se izrazi grafičkim putem, kada je doista osjećao da prvotnu ideju (artikuliranu u kazališnoj predstavi ili glazbenom komadu) može uspješno i sugestivno prenijeti u likovni jezik… Kiš se ovom prilikom predstavlja manje poznatim aspektom svog stvaralaštva – designom.

Likovnost, shvaćena u vrlo širokim stilističkim okvirima, Kišu je uvijek sredstvo, a rijetko, gotovo nikada, stil. “Design je uvijek rješavanje problema” – jednom mi je prilikom rekao poznati holandski designer Wim Crouwell. Parafrazirajući tu zgodno sročenu rečenicu, mogli bismo ustvrditi da je za Kiša design uvijek način predočavanja problema, u konkretnom slučaju, kazališnim plakatom, pričom. Prvi Kišov izlet u svijet plakaterstva jest op-art dosjetka kojom je opremio objavu predstave “Plavi miševi, plave mačke i ostale ačke”. Stilizirani lik mačke ispresijecan je pravilnim izmjenama traka plave i bijele boje, te je na taj način naznačen pomaknut, zaigrani ugođaj predstave. Taj plakat predstavlja svojevrstan izuzetak među Kišovim ostvarenjima – strog i jednostavan likovni jezik koji više podsjeća na viđeno nego li na pravce u kojima će se razvijati Kišov izraz. Kiš izvodi taj svoj prvi kazališni plakat 1969. godine, već njegovo drugo ostvarenje sadrži bitne odrednice njegovog budućeg rada. Riječ je o plakatu i cast-listi predstave “Svebor” Studentske scene “Malik Tintilinić”, kojom su debitirali danas već afirmirani Škrabe, Senker i Mujičić.

Kišova produkcija nerazdvojno je vezana uz dječje kazalište, a shodno svojim stvaralačkim načelima on je oblikovanje plakata shvatio kao težnju da što izravnije prenese “poruke” mališanima za koje i jesu pripremljene oglašene predstave. Zbog toga Kiš polazi od ikoničkog materijala dostupnog djeci predškolskog i školskog uzrasta – prvenstveno od pučke slike u obliku stripa, ilustracije knjiga ili slikovnica. Kiš je namjerno “infantilizirao” crtež i obnovio tipično adolescentsku potrebu za naracijom i detaljiziranjem. Njegove cast-liste zamišljene su kao svojevrsne strip slikovnice, te se i one poput omiljena dječjeg ilustriranog štiva mogu nebrojeno puta iščitavati u potrazi za promaklim detaljima i najnapetijim situacijama.

Kišov je crtež razigran i razveden te rijetko svjedoči o autorovom nastojanju da disciplinira tok linija ili da postigne kompozicijske ravnoteže, odnosno bilo kakvo formalno jedinstvo. No, Kiš je spreman odustati od svojih nepisanih stvaralačkih pravila ukoliko osjeti mogućnost da nekim drugim postupkom upečatljivije i prikladnije izrazi duh predstave. Cast-lista u obliku poliptiha, u kojem se prožimaju “kasnogotička” ornamentika i “renesansne” kompozicije kao na najpoznatijim slikama dubrovačkih majstora XVI. stoljeća, na duhovit način sekundira Senker-Škrabe-Mujičićevoj persiflaži “Novela od stranca”.

U svojim pak “primijenjenim” crtežima Kiš uvijek polazi od poznatoga i lako prepoznatljivog vizualnog predloška i ne kloni se dopadljivosti na račun likovne “čistoće”. Po njegovom mišljenju osnovni problem kazališnog plakata jest pronalaženje “punch-line” u obliku nekog karakterističnog, tipičnog (pa čak i po cijenu pomalo istrošenog stereotipa) prizora kojim se želi sugerirati ugođaj i duh predstave. Kišovom temperamentu najbolje odgovaraju nesputani svjetovi dječje mašte ili nekonvencionalne farse Senker-Mujičić-Škrabe koje mu dopuštaju gomilanja, preplitanje poznatih likova u nehajnoj, “neurednoj” likovnoj obradi koja dočarava ludički karakter predstave.

Kiš prvenstveno želi zadržati radost stvaranja, stalno otvorenu mogućnost povratka u razigrani svijet djetinjstva ili glumišta, u prostore u kojima mašta superiorno nadvladava stvarnost.

Darko Glavan

Popis izloženih radova:
  1. Plakat Kluba Studenata Tehnike – Jazz, 1966.-1974., ozalid kopija/papir, 40×50 cm
  2. Plakat Kluba Studenata Tehnike – Tribina za upoznavanje bližeg i daljeg Svemira, 1966.-1974., ozalid kopija/papir, 40×50 cm
  3. Plakat Kluba Studenata Tehnike – Muzička slušaonica – Artizam u suvremenom Jazzu, 1966.-1974., ozalid kopija/papir, 23,5×42,5 cm
  4. Plakat Kluba Studenata Tehnike – Tečaj Bridgea, 1966.-1974., ozalid kopija/papir, 35×46 cm
  5. Plakat Kluba Studenata Tehnike za satirički kabaret – Glavno je da puzi dalje ili ti pošten čovjek je sranje, 1966.-1974., ozalid kopija/papir, 35×45,5 cm
  6. Plakat za predavanje studenata geodezije „Opustjeli gradovi Istre“, 1966.-1974. ozalid kopija/papir, 28,5×44 cm
  7. Skica za plakat Kluba Studentata Tehnike – Disco, 1966.-1974., tuš/papir, 29,7×42 cm
  8. Plakat Kluba Studentata Tehnike – Disco, 1966.-1974., fotokopija/papir, 29,7×42 cm
  9. Plakat Kluba Studentata Tehnike – Pjevači bluesa, 1966.-1974., ozalid kopija/papir, 33×41 cm
  10. Plakat za recital Kluba Studenata Tehnike – Jesenjin – Lorka – Krleža – narodne pjesme sa usana Mile Rupčića, 1966.-1974., tuš, kolaž/papir, 29,5×21 cm
  11. Plakat Kluba Studenata Tehnike – Tko će pomoći splitskom kazalištu?, 1966.-1974. ozalid kopija/papir, 88×64 cm
  12. Plakat Zimovanje za studente na Kopaoniku, 1966.-1974., ozalid kopija/papir, 35×46 cm
  13. Univerzalni plakat Kluba Studenata Tehnike, 1966.-1974., sitotisak/papir, 64×47 cm
  14. Univerzalni plakat za VISOVE, 1967.-1968., tuš/transparentna matrica, 76×52 cm
  15. Plakat Što je to u Jabuci?, 1968., ozalid kopija/papir, 79×54 cm
  16. Plakat za predstavu Plavi miševi, plave mačke i ostale ačke za amatersko kazalite „Malik Tintilinić“, 1969., sitotisak/papir, 69×48 cm
  17. Univerzalni plakat za koncerte aukustičarskog dueta Ivice Kiša i Drage Mlinarca, 1971., ozalid kopija/papir, 78×64 cm
  18. Plakat za predstavu Svebor Studentske scene „Malik Tintilinić“, 1971., sitotisak/papir, 68×49 cm
  19. Skica programske knjižnica za predstavu Svebor Studentske scene „Malik Tintilinić“, 1971., ozalid kopija/papir, 33×93,5 cm
  20. Programska knjižnica za predstavu Svebor Studentske scene „Malik Tintilinić“, 1971., sitotisak/papir, 14×90 cm
  21. Plakat za predstavu O´Kaj Kazališta Komedija, 1974., sitotisak/papir, 48×69 cm
  22. Crtež za programsku knjižicu za predstavu O´Kaj Kazališta Komedija, 1974., tuš, kolažirana fotografija/papir, 42×38 cm
  23. Crtež za programsku knjižicu za predstavu O´Kaj Kazališta Komedija, 1974., tuš, kolažirana fotografija/papir, 70,5×40 cm
  24. Programska knjižica za predstavu O´Kaj Kazališta Komedija (prednja i stražnja strana), 1974., print/papir, 67,5×44,5 cm
  25. Plakat za koncert Ivice Kiša u Voćarskoj, 1974., ozalid kopija/papir, 86×52 cm
  26. Plakat za predstavu Novela od stranca Kazališta komedija, 1975., sitotisak/papir, 70×49 cm
  27. Programski letak za predstavu Novela od stranca Kazališta komedija, 1975., sitotisak/papir, 57,7×21 cm
  28. Plakat za predstavu Izrezljani smo iz dobreg lesa Mestnog gledališča iz Ljubljane, 1975., sitotisak/papir, 68×48 cm
  29. Zaštitni znak Dječjeg kazališta Dubrava, 1976.-1977., tuš/paus, 22×22 cm
  30. Plakat za predstavu Čarobna frulica Dječjeg kazališta Dubrava, 1976. – 1979., ozalid kopija/papir, 70×50 cm
  31. Plakat za predstavu Baš Čelik Dječjeg kazališta Dubrava, 1976. – 1979., ozalid kopija/papir, 71×51 cm
  32. Programski letak za predstavu Baš Čelik Dječjeg kazališta Dubrava, 1976. – 1979., fotokopija/papir, 29,5×21 cm
  33. Plakat za predstavu Postolar i vrag Dječjeg kazališta Dubrava, 1976. – 1979., ozaIid kopija/papir, 74×54 cm
  34. Programski letak za predstavu Postolar i vrag Dječjeg kazališta Dubrava, 1976. – 1979., fotokopija/papir, 29,5×21 cm
  35. Plakat za predstavu Heidi Dječjeg kazališta Dubrava, 1977., ozalid kopija/papir,69×50 cm
  36. Programski letak za predstavu Heidi Dječjeg kazališta Dubrava, 1977., fotokopija/papir, 29,5×21 cm
  37. Programski letak za predstavu Bajka o sestrici Koviljki Dječjeg kazališta Dubrava, 1977., fotokopija/papir, 29,5×21 cm
  38. Skice za ulaznice Dječjeg kazališta Dubrava, 1978. – 1979., tuš, kolaž/papir, 30×39 cm
  39. Set ulaznica za Dječje kazališta Dubrava, 1978.-1979., fotokopija/papir, 42×29,7 cm
  40. Plakat za predstavu Snjeguljica Dječjeg kazališta Dubrava, 1979., ozalid kopija/papir, 75×50 cm
  41. Programski letak za predstavu Snjeguljica Dječjeg kazališta Dubrava, 1979., fotokopija/papir, 29,5×21 cm
  42. Plakat za predstavu Gavranovo´79 Dječjeg kazališta Dubrava, 1979., ozalid kopija/papir, 71×49,5 cm
  43. Programski letak za predstavu Gavranovo ´79 Dječjeg kazališta Dubrava, 1979., fotokopija/papir, 29,5×21 cm
  44. Plakat Što je to u Jabuci? – Književno veče, 1979., ozalid kopija/papir, 76×63 cm
  45. Plakat Što je to u Jabuci? – Izložba, 1979., flomaster, folija/transparentna matrica, 51,7×72 cm
  46. Plakat Što je to u Jabuci? – Izložba, 1979., ozalid kopija/papir, 77×63,5 cm
  47. Plakat Sportivo, 1980., sitotisak/papir, 98×69 cm
  48. Plakat za predstavu Smrt Samil-age Čengića Dječjeg kazališta Dubrava, 1980., flomaster, folija/transparentna matrica, 71×88 cm
  49. Plakat za predstavu Zlatni zub Dječjeg kazališta Dubrava, 1980., sitotisak/papir, 68×43,7 cm
  50. Programski letak za predstavu Zlatni zub Dječjeg kazališta Dubrava, 1980., fotokopija/papir, 29,5×21 cm
  51. Letak za novogodišnji program S bajkom do Djeda Mraza Dječjeg kazališta Dubrava, 1980-ih, fotokopija/papir, 29,5×21 cm
  52. Plakat za predstavu Zobeida Dječjeg kazališta Dubrava, 1981., sitotisak/papir, 68×44,3 cm
  53. Programski letak za predstavu Zobeida Dječjeg kazališta Dubrava, 1981., fotokopija/papir, 29,5×21 cm
  54. Programski letak za sezonu 1981./1982., Dječjeg kazališta Dubrava, 1981., fotokopija/papir, 29,5×21 cm
  55. Plakat za predstavu Mudri cigo Dječjeg kazališta Dubrava, 1982., sitotisak/papir, 56×42 cm
  56. Programski letak za predstavu Jazavac pred sudom Dječjeg kazališta Dubrava, 1986., fotokopija/papir, 29,5×21 cm
  57. Programski letak za predstavu Uplašeni Vuk Dječjeg kazališta Dubrava, 1991., fotokopija/papir, 29,5×21 cm
  58. Plakat za izložbu učeničkih radova Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna u Pragu, 1991., sitotisak/papir, 49,5×70,5 cm
  59. Plakat za predstavu Vilibald i jednooki div Dječjeg kazališta Dubrava, 1991., sitotisak/papir, 56×42 cm
  60. Programski letak za predstavu Začarani žabac Dječjeg kazališta Dubrava, 1996., tuš, fotokopija/paus, 26,7×34 cm
  61. Plakat Pedalj svjesnog stanja za ZKM, 1999., fotografska slika/matrica, 44×69 cm
  62. Plakat Pedalj svjesnog stanja za ZKM, 1999., ozalid kopija/papir, 44×69 cm

Ivica Kiš rođen je u Zagrebu 1948. godine, u obitelji fotografa. Osnovnu školu Ivan Filipović u Zagrebu pohađa od 1954. do 1961., a VIII. (trešnjevačku) gimnaziju u Zagrebu, od 1961. do 1966. godine. Od 1966. godine studirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a diplomirao je 1974. u klasi profesora Božidara Rašice. Tijekom studija položio je (privatno) završni ispit iz fotografije u Školi učenika u privredi u Zagrebu, 1967. godine. Od 1975. do 1983. godine radio je u građevinskom poduzeću Tehnika. Od 1983. do 1988. godine bio je savjetnik za urbanizam i građevinarstvo općinȃ Novi Zagreb i Maksimir u Zagrebu. Od 1988. godine radio je kao nastavnik struke na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu (na odjelima za dizajn unutarnje arhitekture, za kiparski dizajn, za dizajn metala, za aranžersko-scenografski dizajn). Imenovanjem za višeg asistenta, od 2003. godine radio je honorarno na Odjelu za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Autor je niza tekstova, likovnih i glazbenih radova te arhitektonskih projekata. Godine 1988. osvojio je brončanu medalju za inovaciju industrijskog dizajna u Bruxellesu (Belgija) na svjetskoj smotri industrijskog dizajna. Član je ULUPUH-a i ULS-a od 2007. godine, a HDLU-a od 2013. godine. Živi u Zagrebu.

Leave a Reply

Your email address will not be published.