U srijedu 3. srpnja svečano je otvorena samostalna izložba Karbon akademske umjetnice Tee Bičić u Sveučilišnoj galeriji Vasko Lipovac u Splitu. Umjetnica se predstavila s ukupno 13 slika različitih formata u kombiniranoj tehnici akrila i ugljena.

Suvereno vladajući poljem apstraktnog Tea Bičić minimalizira sredstva vlastitog izričaja te oblikuje likovni tekst crtom, plohom i bojom na natur platnu.  Elementi duhovnog, emocionalnog i nematerijalnog koje umjetnica unosi u materiju slike transformiraju se u likovni osjećaj crte, plohe i boje. Proporcije te ritam ploha i linija definiraju karakter i atmosferu samog djela. 

Na otvorenju izložbe voditeljica Sveučilišne galerije “Vasko Lipovac” Helena Trze Jakelić istaknula je kako je izložba Tee Bičić uvrštena u godišnji program Galerije zahvaljujući kvaliteti izričaja same umjetnice, te se zahvalila na potpori programa Gradu Splitu i Ministarstvu kulture. Kustosica izložbe Sonja Švec Španjol na pitanje zašto se umjetnica odlučila na apstrakciju i minimalizam i što zapravo ostaje slici kada joj oduzmemo njezinu predmetnost, odgovorila je kako eliminacijom svega suvišnog ostaje područje u kojem progovara ono iskonsko u kojem Tea Bičić linijom i plohom gradi kompoziciju i ritam definirajući pritom i karakter samog djela, te promatrač ima priliku upoznati autoricu isključivo kroz njezinu likovnost. Naime, izostankom figuracije i prepoznatljivosti otvara se područje slobode za implementaciju emocija putem čistih likovnih elemenata. Kustosica Švec Španjol također je istaknula kako se djela Tee Bičić moraju pogledati uživo da bi se doživjela u njihovoj punini. Umjetnica Tea Bičić napomenula je kako je riječ o ciklusu radova koji je bio izložen 2017. godine kao popratni program Venecijanskog bijenala u prostoru Arsenale Docks, a koji je od tada do danas bio predstavljen na nekoliko samostalnih izložbi. Izložbu je svečano otvorila ravnateljica Sveučilišne knjižnice u Splitu Mirta Matošić.

Izložba ostaje otvorena do 22. srpnja 2019.

KARBON

Oduhovljeno likovno djelo jest ono djelo koje prenosi osjećaj putem likovnih elemenata poput crte, plohe ili boje. Napuštanjem imitacije vanjskog svijeta javlja se beskrajna mogućnost izričaja i interpretacije onog što se nalazi ispod površine. U području nefigurativnog likovni tekst ostaje otvoren tj. neopterećen motivom što daje umjetniku slobodu stvaranja vlastitog individualnog svijeta – svijeta koji nije tek puki privid stvarnosti, već nudi mogućnost jedinstvene interpretacije polazeći od same srži umjetnika. Apstraktno postaje subjektivno u trenutku kada eliminiramo reference iz vidljivog svijeta. Suvereno vladajući poljem apstraktnog Tea Bičić minimalizira sredstva vlastitog izričaja te oblikuje likovni tekst crtom, plohom i bojom na natur platnu. 

Elementi duhovnog, emocionalnog i nematerijalnog koje umjetnica unosi u materiju slike transformiraju se u likovni osjećaj crte, plohe i boje. Proporcije te ritam ploha i linija definiraju karakter i atmosferu samog djela. Cijeli ciklus poprima formu glazbene partiture u kojoj se umjesto notnih zapisa izmjenjuju plohe bijele boje s gusto zasićenim crnim plohama dok linije u ugljenu igraju dvojaku ulogu. Ukoliko je riječ o jednoj liniji ona preuzima funkciju stanke, dok gusti snop crnih linija ubrzava ritam, potiče žustrinu te djeluje kao glavni akcent unutar kompozicije slike. Okomita stremljenja izmjenjujućih ploha i linija na platnima u formi položenih pravokutnika variraju od krajnje minimalističkih, preko organskih do ekspresivnijih varijacija. Beskrajnim mogućnostima nizanja, preklapanja i ispreplitanja pojedinih elemenata unutar kompozicije umjetnica ostvaruje komunikaciju i gradi autonomni sadržaj slike. Takav pristup oblikovanju potvrđuje misao kako je prikaz same materije možebitno prikaz najkonkretnije stvarnosti jer istovremeno utjelovljuje vizualni i duhovni doživljaj umjetnika. 

Tea Bičić za oblikovanje svojih pročišćenih likovnih kompozicija svjesno odabire jedan od najstarijih crtačkih materijala – karbon. Rodni kraj umjetnice obilježila je duga povijest ugljenokopa, te sve pozitivne i negativne konotacije koje ugljen nosi u sebi zabilježene su kao dio kolektivne i individualne memorije u ciklusu “Karbon”. Istražujući povijesnu dokumentaciju otkrivamo kako je od samih početaka pronalaska pravog ugljena na području istočnog dijela Istre sredinom XVIII. stoljeća pa sve do danas “ugljen duboko uronjen u tlo Labinštine, izranja iz njezinih njedara i ostavlja sve dublji trag u njezinoj povijesti, prožimajući sve segmente života”. Dualitet koji nosi pojam karbona: strah, neizvjesnost, muka i strepnja s jedne strane, te nada, marljivost i izdržljivost s druge strane; prisutan je i u samim radovima kroz dihotomiju likovnih elemenata: crno-bijelo, svjetlo-tama, prozirno-neprozirno, puno-prazno. Različitost formata unosi dodatnu dinamiku u sâm ciklus te postav izložbe. Radovi većih dimenzija posjeduju snažniji upliv boje i naglašeniji ritam linija, dok manji formati nude sažetiju i intimniju priču. Djela variraju od krajnje minimalističkih poput radova “Trag Karbona” i “Black, Karbon & Black again” pa sve do slojevitih i zasićenih djela “Black, White & Šiblje”, “White in the evening” i “Bijela kula”. Red, strukturu i naglašenu organizaciju pronalazimo u posve malim formatima, a često je riječ o kvadratnoj formi s jednobojnim poljem čije središte dijeli okomita linija. Srednji formati povremeno su bazirani na kontrastima bijele i crne plohe ili transparentnog i zasićenog polja boje, dok veliki formati posjeduju daleko veću slobodu izraženu u nepravilnim i asimetričnim kompozicijama. Neovisno o dimenzijama, cijeli ciklus baziran je na bilježenju čistih likovnih vrijednosti. 

Nakon dva desetljeća neumornog crtanja i slikanja Tea Bičić je ujedinila svoj grafički i slikarski duh te oslobodila kompoziciju suvišnih likovnih elemenata. U vremenu prezasićenom informacijama često se javlja nužnost distance te povratak bazičnim vrijednostima. Poput onog prijeko potrebnog trenutka tišine u svijetu nerazumljive buke. Postizanjem sklada i harmonije likovnih elemenata unutar kompozicije kroz beskrajnu igru kombinacija i kontrasta crne i bijele plohe s linijom ugljena Tea Bičić stvorila je svojevrsni “slikarski psihogram”. Što su reduciranija likovna sredstva to je izražajnost slike jača. Maksimalnim potenciranjem vrijednosti gradivnih likovnih elemenata gdje se u apstraktnom i akromatskom očituje mekoća linije, te prirodni obrisi ploha, dolazi do stapanja i preklapanja koja definiraju karakter djela. Psihičko, emocionalno i mentalno u liniji, plohi i boji počiva na suodnosu koji potencira međusobne vrijednosti. 

Eliminiranjem suvišnog i svođenjem na bitno, te upotrebom industrijskih materijala i čistih nemoduliranih boja Tea Bičić iskazuje unutarnja previranja i percepciju sadržaja kroz odnos prema osnovnom izričajnom sredstvu. Slojevitost i kompleksnost emocija prema materiji koju svjesno koristi u svom umjetničkom radu autorica iskazuje ostavljajući trag na površini platna, bilježeći pritom trag koji je Karbon ostavio na nju. Osobno i naglašeno individualizirano pretočeno u univerzalni jezik lišen motiva i figurativnosti dokida jednostrano čitanje sadržaja te ostavlja slobodu individualnih interpretacija i konotacija ovisno o karakteru, iskustvu i memoriji samog promatrača.

Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.

Leave a Reply

Your email address will not be published.