Crta Vas poziva u srijedu 3. srpnja 2019. u 20 sati (Švarcova 18, 1. kat) na otvorenje samostalne izložbe Mirele Kulović – Želim ti reći nešto mrljom

U unutarnjim svjetovima koji u nama obitavaju nalaze se odgovori na još nepostavljena pitanja, znanja kojih još nismo svjesni, a koja postaju jasnija tek kad počnemo pratiti vlastitu intuiciju. Tko gleda izvana, sanja. Tko gleda iznutra, taj se budi.

Upravo to čini i Mirela Kulović u svom procesu rada. Svakim jutrom, svakim buđenjem, dok je još u fragilnom stanju između jave i sna, ona započinje svoj intuitivan proces stvaranja kojim ponire u vlastite dubine. Kroz crtanje olovkom, pastelom ili voskom ona budi svoju podsvijest i iz nje izvlači sustave simbola koji djeluju poput dnevničkih zapisa. Te bilješke njene podsvijesti, ti psihogrami sve su ono što se ne može izraziti jezikom, no što se može ispričati putem crteža. A sve su to simboli i oblici koji su nam shvatljivi i poznati jer se nalaze i u našoj podsvijesti, u kolektivnom nesvjesnom (kako ga definira Jung) koje se u našem umu manifestira kroz snove, dok se u stvarnosti manifestira putem intuitivnih akcija koje poduzimamo.

Mirela se tako intuitivno obraća papiru stvarajući raspršene kompozicije lirske apstrakcije kojima dominira bjelina papira u kontrastu s razigranim tragovima boje i dominantnim crnim površinama. Njeno stvaranje karakterizira upravo spontanost ekspresije, iskrenost poteza, sklonost greški i sporadična pojava realističnih motiva, a ponegdje i teksta. Na isti su način stvarali i umjetnici poput Wolsa, Jeana Dubuffeta i Joana Miroa okupljeni u Parizu nakon Drugog svjetskog rata oko pokreta European Abstraction Lyrique. Njihov izraz je, kao i Mirelin, označavao otvorenost ka osobnom iskustvu, osjećajima, težnjama i snatrenjima te njegovoj ekspresiji kroz stvaranje apstraktnih formi. Slikar Josef Albers je nekoć kazao „Apstrakcija je stvarna, možda čak stvarnija od prirode“. Tako je ono što se nalazi unutar nas, u našoj podsvijesti i našim snovima doista stvarno. Mirela Kulović svojim crtežima ono neopipljivo čini dijelom materijalne stvarnosti, i na taj način uspostavlja komunikaciju između tih svjetova. Ona komunicira mrljama, linijama, točkama, pa i ponekom rječju. Na nama je samo da ju poslušamo – očima.

Maja Flajsig

Leave a Reply

Your email address will not be published.