Marjanske slike ili o Marjanu kao slikarskom nadahnuću

Dio izložbe posvećen slikarstvu obuhvaća umjetničke slike kojima su motiv ili tema Marjan i njegova grobišta, plaže i crkvice. Najstarija slika na izložbi je ona iz 1837. godine koju je naslikao Antun Barač, a prikazuje slikara i njegovu djecu kako plaču nad grobom njegove supruge na Sustipanskom groblju. Prvu duboko osobnu slikarsku i poetsku viziju Marjana dao je najznačajniji predstavnik splitske moderne, Emanuel Vidović, a svoj doprinos marjanskoj ikonografiji dali su i njegov suvremenik Ante Katunarić te njegovi učenici Jerolim Miše i Josip Botteri, kao i talijanski đak Marino Tartaglia.

Na izložbi su zastupljena i djela slikara stasalih pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća koji su u svom izrazu povezali lokalnu tradiciju sa suvremenim likovnim jezicima udaljujući se od realističkog slikanja krajolika, pa tako i Marjana. Tako marjanske motive nalazimo na slikama Ljube Ivančića, Matka Trebotića, Petra Jakelića, Jakova Pavića, Josipa Botterija Dinija i Frane Missije, ali i kod onih koji su se na splitskoj likovnoj sceni pojavili sedamdesetih godina, kao što su Mladen Sasso i Ante Mandarić.

Kronološki pregled marjanskih slika završava se s generacijom slikara koja se je javila krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, s djelima Hrvoja Maka Peruzovića, Ane Marije Botteri Dini i Mladena Čulića, slikarima koji se u duhu postmoderne slobodno služe formama i stilovima iz prošlosti, ali ih prilagođavaju svom temperamentu i osobnosti. Hrvoje Peruzović i Ana Marija Botteri unose u slike simboličke elemente koji marjanskim krajobrazima daju obilježja posvećenih prostora, a Mladen Čulić kombinira elemente fotografskog realizma i impresionistički pristup stvarnosti u slikama preplavljenim svjetlošću i radošću življenja.

Marjan u književnosti – književnost na Marjanu

„Segmente izložbenog postava koji se odnose na Marjan u književnosti posjetitelj će naći na zidu i samostojećem stupu, u dvjema audiovizualnim prezentacijama, te u vitrini s knjigama. Obuhvaćen je korpus raznovrsnih tekstova u rasponu od gotovo sto i pedeset godina, a indirektno čak i više. Prednost je dana ponajprije autorima koji topos Marjana prikazuju kao mjesto za kontemplaciju ili pak mjesto ugode i idealan krajolik Riječi su to uronjene u modrozelene dijelove spektra boja, riječi što opojno mirišu po bilju, riječi iz kojih dopire šuštanje bora, cvrkut ptica ili šum mora. Posjetitelji će se moći podsjetiti kako se o našem Marjanu pisalo od Luke Botića do Jakše Fiamenga te doznati tko je 1924. pjesmom Marjan štitio, tko je s kim Marjanom šetao, o kojoj se marjanskoj biljci najčešće pjevalo…

Dođite i prošećite marjanskim književnim krajolikom!“

Sanja Brbora

Čuvenje Marjana – u uhu i „na uho“

Dio izložbe posvećen glazbi prezentira poznate «instrumentalne i vokalne pohvale gori ponad Veloga Varoša» (Siniša Vuković), primjerice, narodni napjev Merjane, Merjane, moj debeli lade, koji je zapisao skladatelj Josip Hatze te napjev Marjane, Marjane koji je melografirao Jakov Gotovac. Uz narodne, tu su i originalne skladbe Ljube Stipišića Delmate koji je za soliste i muški zbor na stihove Luke Botića 1982. godine skladao kompoziciju Oj Marjane, samotna planino, kao i skladbu Zaplakalo dite na Žudinski kanap 1970. godine. Skladbu Santa Maria della salute za soliste i muški zbor, a na stihove Tonka Maroevića posvećene Tonču Petrasovu Maroviću, skladao je Siniša Vuković.

Instrumentalna djela posvećena Marjanu uključuju poznatu koračnicu za limenu glazbu Marjane, Marjane skladatelja Antuna Kopitovića, kao i oratorij Staro groblje na Sustipanu za veliki orkestar, mješoviti zbor i soliste don Šime Marovića iz 1993. godine, koji je kao i poema Tonča Petrasova Marovića Sonata za staro groblje na Sustipanu inspiriran devastacijom Sustipanskog groblja.

Otvorenje izložbe „Marjan – što jest i tu je“ je u utorak, 18. lipnja 2019. godine u 20 sati, u Galeriji Emanuel Vidović. Izložba se održava u organizaciji Muzeja grada Splita

Leave a Reply

Your email address will not be published.