Propovijed zadarskoga nadbiskupa Želimira Puljića u svetištu sv. Antuna Padovanskoga na zagrebačkom Svetom Duhu, 13. lipnja 2019.

1. Slavimo blagdan svetog Antuna, čuvenog sveca i propovjednika koji je umješno govorio o molitvi, euharistiji, Božjim zapovijedima, te naglašavao ulogu kreposti dobrote, poniznosti, pravednosti i posebice ljubavi prema siromasima. Stoga, on je i danas suvremen i izazovan svetac.

* Suvremen je svojom porukom i radikalnim opredjeljenjem za Boga,

* svojim oštroumnim uočavanjem promašaja svojih suvremenika,

* svojom jasnoćom moralnih i kršćanskih načela u propovijedima: „Smrdljive vode svijeta – oholost, putenost i pohlepa za novcem, tiranija i mržnja – toliko su se izdigle – kaže on u jednoj svojoj propovijedi – da pokrivaju već gotovo čitavu zemlju“. Nije, dakle, Ante zatvarao oči pred nemoralom svojih suvremenika, nego ih je pozivao na obraćenje. Otvoreno i jasno govorio je protiv zabluda svoga vremena (patarena i albigenza), kao i protiv loših običaja i krivovjernog nauka, a to mu je pribavilo naziv „malj heretika“.

I on je, dakle, poput Izaije osjećao da je Duh Gospodnji na njemu; te poput psalmiste odlučio „o ljubavi Jahvinoj pjevati dovijeka i kroz sva pokoljenja navješćivati vjernost njegovu. Dragovoljno i oduševljeno priključio se onoj plejadi „sedamdeset i dvojice učenika“ iz večerašnjeg evanđelja koje je Isus poslao „u svaki grad i u svako mjesto“ neka idu, navješćuju Radosnu vijest, liječe bolesne i kazuju da se „približilo kraljevstvo Božje“. I, evo, stigao je Ante i do nas, na ovaj brežuljak posvećen Duhu Svetom. A odnedavno, došao je i na drugi dio našega glavnog grada, u Sesvetska Sela, na području Sesveta gdje se umiješao među „Sve svete“ kako bi pomogao na polju nove evangelizacije u prigradskim područjima ovoga velegrada kojima prijeti opasnost zaborava kršćanskih korijena, poput brojnih gradova diljem suvremene Europe.

Tko je, dakle, bio sveti Ante i po čemu je on danas suvremen?

2. Tko je, dakle, bio sveti Ante i po čemu je on danas suvremen? Koja je uopće uloga Božjih ugodnika koje Crkva časti i što nam oni mogu poručiti i poučiti nas na početku 21. stoljeća gledom na povijest spasenja? Najprije valja reći kako je uloga svetih Božjih odabranika višestruka. Premda potječu iz davnih vremena, oni su uvijek i suvremeni i izazovni. Već sam napomenuo da je sveti Ante suvremen zbog oštroumnog uočavanja promašaja svojih suvremenika, kao i zbog jasnoće moralnih i kršćanskih načela koje je izlagao u svojim propovijedima. On je, naime, svojevremeno jasno i neustrašivo svjedočio i propovijedao o Isusu Kristu – jedinom otkupitelju čovjeka. K tomu, posjedovao je silno teološko znanje. Dobro je poznavao Sveto pismo, a Bog ga je obdario i lijepim riječima, što će ga učiniti najčuvenijim propovjednikom svih vremena. Nije se umarao isticati važnost kreposnog kršćanskog života, pa je i danas nadahnuće suvremenim propovjednicima i vjernicima. Ali, on je i zagovornik i pomoćnik u ispunjavanju zadataka i poslanja u vrtlogu mnogih problema suvremenih vjernika. Pape su ga stoga odlikovali naslovom „crkvenoga naučitelja“. Kod njega i od njega ima se što čuti i naučiti.

Što bi nam, dakle, ovaj svetac danas poručio? Koje su suvremene zablude i krivovjerja protiv kojih bi se borio, kao i nemoral i loši običaji na koje bi se okomio i kritizirao ih?! Bojim se da bi bila duga lista stvari na koja bi se on oštro osvrnuo. No, osjećam da bi, potaknut suvremenom metodom indukcije, postavio neka konkretna pitanja koja ga čude i iznenađuju; kao npr., kako to da u našem stoljeću silnoga napretka i brojnih deklaracija o ljudskom dostojanstvu, njegovoj vrijednosti i njegovim pravima, čovjek se osjeća tako „sporedan i tako beznačajan“?!

3. Izgubio je smisao za vlastitu vrijednost i dostojanstvo. Postao je običan broj i degradiran je u vlastitim očima. Ostao je bez centra, bez hijerarhije vrjednota, bez čvrste uporišne točke. Nema strahopoštovanja pred životom i Božjim zakonima upisanim u njegovo srce i u njegovu savjest. Zbog toga se osjeća i izgubljeno i nesigurno. Ima li koga tko će uprijeti prstom i pokazati na poveznicu neba i zemlje, na ugaoni kamen i središte svega stvorenoga? Hoće li se naći u ovom našem vremenu strašne idejne pomutnje odvažnih svjedoka koji će neustrašivo poput svetog Antuna, dragog nam blaženoga Alojzija i drugih Božjih svjedoka, voditi nas i upućivati prema tom središtu?!

Poznato nam je iz povijesti spasenja kako je Mojsije, da očuva narod u zajedništvu i na putu Obećanja, izdao odredbu neka svatko utisne „Jahvine riječi u svoje srce i svoju dušu; neka ih kao znak privežu na svoje ruke. I neka im one budu kao zapis među očima“ (Pz 11, 18). A na tu slikovitu i jasnu preporuku on izdaje i obvezu roditeljima neka svojoj djeci kad ih zapitaju (Pnz 6, 20), pripovjede sve što su njihove oči vidjele, znakove i čudesa kojima ih je Bog oslobodio ropstva i doveo u Obećanu zemlju. I naši su stari na čelu s našim biskupima prije 40 godina u kontekstu velike devetnice slavlja 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata, od Solina (1975.) do Marije Bistrice (1984.), zaustavili se u prijestolnici kneza Branimira u Ninu, 1979. godine. Tamo su zahvalna srca za tri pisma pape Ivana VIII. koje je uputio hrvatskom knezu Branimiru, ninskom biskupu Teodoziju i hrvatskom puku, proslavili svečano „Branimirovu godinu“ uz zavjet koji je uobličen u dvije jednostavne rečenice: „Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom misu slavi“.

Aktualnost poziva pape Lava Velikoga: „Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo“

4. Hoće li se u ovom vremenu u našem narodu, na početku ovoga 21. stoljeća, naći dovoljan broj očeva i majki, učitelja, vjeroučitelja, svećenika, Bogu posvećenih osoba, biskupa i zauzetih vjernika laika, koji će rječnikom Lava Velikoga ponovno doviknuti suvremenom čovjeku, suputniku i supatniku: „Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo“. Kao sljedbenici Isusa Krista i njegovih miljenika-svetaca te štovatelji njegovih svetih Tajna svi smo, braćo i sestre, pozvani otkrivati tu veličinu našeg kršćanskog poziva i dara. U tom vidu moglo bi se ovdje prepričati Mojsijevu odredbu pa reći: Neka svi vjernici Hrvati utisnu u svoje srce i svoju dušu ono „Ninsko geslo“ iz Branimirove godine i neka ga kao znak privežu na svoje ruke i izvjese iznad praga svojih vrata da im bude trajno pred očima i kad ulaze i kad izlaze iz svojih domova. Posebice kad idu hodočastiti Majci Božjoj i svecima, miljenicima njegovim.

Jer, kultom i čašćenjem svetaca mi ispovijedamo vjeru u svijet objave, u svijet otkupljenja i nebeske slave. Štujući Gospu i nebeske blaženike mi ispovijedamo da nam je zakon Evanđelja jedina, prava i cjelovita mudrost života i pribrajamo se velikoj zajednici otkupljenih i spašenih koji pred uskrslim Jaganjcem mole i pjevaju: Svet, svet i presvet! Kult svetaca, zapravo, glasna je aklamacija nadnaravnom, milosnom i crkvenom kršćanstvu koje su ispovijedali naši očevi kroz stoljeća jer su bili sigurni da su sveci Božji miljenici, moćni zagovornici i dragi zaštitnici. U tom duhu i sa željom da provedemo u životu Ninski zavjet dnevne obiteljske molitve i nedjeljnog misnog slavlja, mi ćemo „s vjerom moliti neka nam zagovor sv. Ante pomogne kršćanski živjeti i u svim iskušenjima osjećati Gospodinovu očinsku ruku“. Amen.

Želimir Puljić, nadbiskup zadarski, Sveti Duh – svetkovina sv. Ante, Zagreb, 13. lipnja. 2019.

ZAGREB (IKA)

Leave a Reply

Your email address will not be published.