Jelena Kovačić svjesna je ciljane uniformizacije svijeta ponudom simulakruma i onesposobljavanja osobne autentičnosti, što sve zajedno rezultira anuliranjem inicijativa
Otvorenje: četvrtak, 6. VI. 2019. u 20.00 h, MMC galerija Grada Umaga. Izložbu će predstaviti Eugen Borkovsky
Jelena Kovačić podastire sasvim svježu seriju radova. Neki od njih raspolažu odmjerenim, manjim brojem detalja, dok su neki nagomilani ljudima/predmetima. Umjetnica progovara gestom, a nastavlja strpljivom preciznošću. Ponekad obrnuto. To čini na podlogama koje ne moraju biti standardni slikarski materijal: ponekad slučajnošću putanje pigmenta u tekućem mediju. Linija se ponegdje pojavljuje kao dio teksture ili kao obrub oblika. Umjetnica dozvoljava neprecizni potez kistom ili razlijevanje uvodnjene boje. Često flekava podloga detektira oblik i postaje osnova za daljnju fazu rada. Na zamrljanoj podlozi ona prepoznaje ili gradi oblike koji do kraja procesa postaju cjelina. Instinktivan potez kombiniran je sa željenim. Kompozicije radova su funkcionalne. Pomaci, poneka necentriranost u kombinaciji s drugim detaljima u službi je dramaturgije. Iz konglomerata nakupina i poteza iščitavamo prepoznatljive sadržaje. Ovaj put ponuđena je tematska poveznica koja je označena u naslovu izložbe.
Termin turizam obuhvaća pojave vezane uz putovanje i boravak posjetitelja na nekoj destinaciji. Aktivnosti podrazumijevaju putovanje, odmor, rekreaciju, upoznavanje karakteristika lokacije. Iako turistička privreda osigurava domaćinima egzistenciju, turizam nosi sa sobom i nelagode. Pojavljuju se problemi socijalne, ekološke i tehničke prirode. Socijalni se problemi pojavljuju u obliku profiliranja zanimanja isključivo ka uslužnoj djelatnosti. Uz to, za domaćine, postoji nesrazmjer između perioda ispunjenih mnogim događanjima i perioda bez ikakvih događanja. Za kulturna zbivanja karakteristično je da se često zanemaruje lokalna produkcija domaćih autora, a nude serijska gostovanja bez ideje ekskluzivnosti.
Ekološki problemi pojavljuju se kad napadna količina ljudi u određenom periodu boravi na malom teritoriju. Često su to prirodna, nedirnuta područja. Pojačan je promet, stvara se buka, gomilaju se ostaci prerade hrane. Infrastrukturni problemi destinacije su dotok pitke vode, otjecanje otpadnih voda, električni napon, javna rasvjeta, parking, itd. Uniformira se oprema ugostiteljskih objekata (kvazi-etno). Napadna je količina štandova sa sličnom ponudom, prečesto jeftinih kičastih predmeta. Razvila se industrija suvenira pa se iste predmete, isto obrađene, od istog materijala, može kupiti na mnogim odredištima. Zanimljivija mjesta prestaju biti točke susreta. Postaju nemjesta gdje se mimoilaze tisuće ljudi, ali bez ikakvog kontakta.
Problematizirajući realno, predstavljene su dvije grupe radova. U jednoj nalazimo situacije u kojima akteri, posjetioci, fotografski bilježe sebe na dostignutoj destinaciji. Druga grupa nudi umjetničina svjedočanstva uronjenosti u turizmom obojene aktivnosti. Artefakti imaju raspon od dokumentarnih do artističkog zapisa. Iako su usmjereni na temu, radovi su podložni višeslojnom iščitavanju. Ovaj projekt, osim putovanja kao takvog, problematizira i stanje suvremene civilizacije. Turizam preuzima načine „svijeta spektakla“. Među realiziranim slikama nalazimo bilješke opsesivnog fotografiranja. Akteri snimaju sebe na destinaciji. Te fotografije odmah završavaju na zidu ekrana neke društvene mreže. Veliki broj ljudi želi dati na znanje slikovni prikaz situacija u kojima su se našli. Jelena problematizira perfidne kampanje skretanja smisla ka želji za dominacijom, posjedovanjem. Ta dominacija nije ratna pobjeda ili pravilo jačeg, već se manifestira kao trofejno dostizanje odredišta. Jer, želja za prestižem milijune ljudi odvlači na putovanja. Često su to potpuno određena putovanja pod kontrolom vodiča. Oni vode grupe posjetilaca na podobna mjesta. Osim što je to poslušna vojska potrošača površnih informacija, otupljuju se čula i gomila postaje manipulirana. Manipulacija ljudima dovedena je do perfidne simulacije sreće posjećivanjem, fotografiranjem i objavljivanjem foto-svjedočanstava atraktivnih ambijenata.
Ovdje se prisjećamo i drugih vrsta putovanja: npr. tragedije Lampeduse i izbjeglica koji su prema Europi pokušali pobjeći od ratnih događanja. Za razliku od turističkog, specifično iskustvo donosi put koji nema sigurnu povratnu kartu. Migracija s ili bez asimilacije, privremena ili dugoročna, otvara područje problema. To više nije turizam, a situacija često ne završava happy endom. Nonsens je da migranti žele na tzv. zapad koji je perfidno uzrokovao njihovu tragediju.
Jelena Kovačić svjesna je ciljane uniformizacije svijeta ponudom simulakruma i onesposobljavanja osobne autentičnosti, što sve zajedno rezultira anuliranjem inicijativa. U ovisnost nas stavlja tehnologija koja virtualno nudi kao realno. Ekran ili fotografija, plošna slika, sredstvo je poruke. Očitost i sugestivnost ovom mediju daju moć, utjecaj i mogućnost manipulacije. Ovdje je dotaknuta ideja mentalnih slika. To su one slike koje ne postoje u realnosti, ali se nalaze u našim mislima. Tradicionalna freska nudila je na vjerovanje sliku sveca. Novovjeki mega-plakati ili spotovi na ekranu također nameću vjerovanje. Agresivno ponavljana ponuda zadržava se u memoriji. Promatrač od količine informacija ima osjećaj da sudjeluje u svemu, ali gubi kontakt s realnošću. Paul Virilio govori o tome i obrazlaže da virtualne, informatičke slike kao „mentalni predmeti“ već postoje i imaju utjecaj na našu svijest. Više ne razlikujemo jesmo li negdje bili ili smo samo vidjeli sliku.
Ova izložba događa se u doba prezrelog kapitalizma i njegovog raspada. Prisjećanje na realnost oporo nas osvješćuje. Profiterski, socijalno nepravedni sustav nalazi se u krizi. Ipak, fizičari/filozofi spoznajama kvantne teorije redefiniraju realnost. Oni mijenjaju percepciju i načine ponašanja koja su kapitalizam i vjere stoljećima ruku pod ruku diktirali. Univerzum u shvaćanjima više ne funkcionira kao mašina (Newton), već kao polja energija koja se pojavljuju u različitim oblicima. Osoba više nije kemijska reakcija, već energetski naboj. Umreženost svega uvjetuje i nas same. Pojam umrežavanja (turističkim) putovanjem može inicirati, označavati više različitih odaziva u memoriji, ovisno o osobi koja pita i koja je upitana. Ovdje je postavljeno pitanje: pripada li turizam mijeni ili remeti naravni tijek stvari?
Teoretičari kažu da je turizam potekao od potrebe za zdravim mjestom, npr. lječilištem, toplicama ili ljekovitim boravkom uz more ili u planini. Danas se cijela mjesta, gradovi određuju kao destinacije gdje prevladavaju turističke djelatnosti. Jelena propituje smisao i svrhu površnog turističkog posjeta koji se koncentrira na osvajanje. Ona zapaža i maštovito koreografira pozicije koje postaju situacije. Umjetnica s lakoćom podređuje slikarski zanat i tehnologiju svom senzibilitetu. Osnovna karakteristika svih radova je autoričin osjećaj za atmosferu i isječke vremena u kojem živi, a bilježenjem kojih nas upozorava na realnost koju često izbjegavamo vidjeti.
Eugen Borkovsky, V. 2019.
Jelena Kovačić rođena je u Kopru 1981. godine. Nakon završenog Foundation Diploma in Art & Design (Blake College, London), diplomirala je grafički dizajn u Barceloni (IED) 2006. i otada se bavi slikarstvom, ilustracijom i web dizajnom. Sudjelovala je na slikarskim kolonijama u Grožnjanu (Hr) i Ruseu (Bugarska). Izlagala je grupno u Hrvatskoj (Poreč, Umag, Grožnjan), Sloveniji (Sečovlje, Piran), Italiji (Muggia), Velikoj Britaniji (London), Španjolskoj (Barcelona), Bugarskoj (Ruse, Sofija) te individualno u Hrvatskoj (Buje, Grožnjan, Umag) i Sloveniji (Ljubljana).
