Dijana Rajković – PROSTORI MIJENE

Dijana Rajković nudi program kojim propituje područja prostora i mijene

Otvorenje izložbe: srijeda, 5. VI. 2019. u 20.00 h, galerijski prostor Pučkog otvorenog učilišta Ivanić-Grad, Moslavačka 11, Ivanić-Grad. Izložbu će predstaviti Eugen Borkovsky.

PROSTORI MIJENE

Dijana Rajković predstavlja raspon likovnih promišljanja ostvarenih tijekom nekoliko proteklih godina. Svi radovi izvedeni su keramičkim tehnologijama (majolika, saggar, raku, goli raku…). Izložba objedinjuje forme punog volumena i razlistane, valjane plohe uz mjestimične intervencije glazurama i/ili otiscima. Jedan artefakt autorici ne govori dovoljno rječito pa ona podastire niz, više mogućih situacija. Svi radovi su predviđeni za plasman u obliku nizova, grupa ili nakupina. Svi ovise o postavu jer ih je moguće plasirati na više načina. Iako su elementi nastali svaki za sebe, oni, poredani u nizove, čine atraktivne cjeline. Postav izložbe djeluje kao neko tajnovito arheološko nalazište.

Svaki od predstavljenih radova karakterizira naglašena stroga igra i koncentracija na zaokruživanje smislenog istraživanja.

Većinu radova odlikuje oskudan ali promišljeni kolor. U pitanju su tonovi koje umjetnica dobiva procesom izvedbe pojedinog rada. Njen istraživački nerv koristi nekoliko vrsta gline. Tako i predmeti nose raznorodne karakteristike materijala: crna, bijela, šamotna glina, terakota, a kojima autorica ne sakriva karakteristike. Uz to, Dijana znalački koristi efekte koji se događaju obradom, pečenjem, izgaranjem, hlađenjem, intervencijama na ugrijani oblik. Posezanje za pigmentom/bojom je uvijek promišljeno i naglašava intenciju autorice. Prevladavajući naturalni kolor prirodne, pečene gline oplemenjuje iskaz i ne opterećuje forme. Ova dosljednost doprinosi doživljaju elementarnog oblika predmeta jer umjetnica još u modelaciji razigrava oblike.

Procesi oblikovanja čijim rezultatima svjedočimo na ovoj izložbi, većim dijelom prizivaju asocijacije na propitivanje plošnih formi koje smjeraju ka zaokupljanju, određivanju prostora. Svim valjanim plohama i modeliranim formama poveznica je napeta površina i mekana linija oblikovanja bez pravog kuta. Neki radovi nude ideju igre rasterima koji su ponegdje izraženi reljefnim prodorom u prostor a ponegdje samo plošni, poput crteža, izvedeni djelovanjem topline i keramičkih emulzija.

Dijana Rajković nudi program kojim propituje područja prostora i mijene. Tim postupkom ona otkriva, pa slijedom niže, fraktalne formacije, elemente koji se ponavljaju tvoreći slične oblike, ali drugačijih karakteristika. Ovim artističkim svjedočenjem umjetnica podsjeća kako mikro i makro kozmos, cijeli univerzum, titra različitim frekvencijama. No, moramo znati: što sporije vibrira, to se čini gušćim. Materija je energija koja titra na sporoj frekvenciji. Jako brze vibracije uzrokuju da materija napusti frekvencijski raspon kojeg ljudskih, skromnih pet osjetila mogu opažati. Druge dimenzije su sfere koje vibriraju prebrzo da ih možemo primijetiti. Dijana Rajković osvjetljuje ritam bilježeći niz mogućih trenutaka stanja forme. Ona sluti mijene unutar univerzuma, a spoznaju umiruje u mediju zemlje.

Čini se da svi njeni radovi odražavaju ideju organske forme ili prirodnih fenomena poput namreškane površine vode, situacije pejzaža ili fenomen oblaka. Prikrivena čulnost prevladava u premisi, interpretaciji i u doživljaju. Tehnologija, ali i oblici uvode nas u stanje pretraživanja sjećanja. Iskustvo promatrača postaje bitna činjenica pri opisivanju sustava. Radovi izazivaju interes već u prvom čitanju temeljem postava. Komunikacija s promatračem ostvarena je na dvjema razinama: promatrača i rada samog, bez obzira na pozicioniranje u prostoru i rada kao dijela niza ili grupe, što ovisi o postavu.

Ponekad elementi različitih radova, postavljeni na poseban način, izgovaraju zajednički stav, iako u premisi nisu željeli ispričati sukladnu priču.

Dijelovi nekih radova zauzimaju prostor ispunjavanjem. Neki elementi samo naznačuju prostorne konformacije. Sjenama koje nastaju uz prirodno ili galerijsko osvjetljenje potencira se dinamika volumena i prostora koji rad zauzima. Dijana Rajković razmišlja s recentnih pozicija koristeći pretpovijesnu elementarnu tehnologiju. Svi su elementi ovih poliptiha razvedenih gabarita. Ovo mogu biti ritualni predmeti, rezultati igre tijekom oblikovanja ali i u izložbenoj ponudi. Artefakti su neka vrsta nabrajanja materijalizacija trenutaka. Ovo instinktivno kretanje ka vanosjetilnom okreće nas teoriji organiziranog kaosa i doživljaju mijene kao stalnog tijeka svih stvari u nama i oko nas. Različite frekvencije dijele isti prostor i isto vrijeme.

To je poput radijskih postaja koje emitiraju valove pa čujnost ovisi o frekvenciji na koju je namješten dok druge i dalje postoje iako ih ne čujemo.

Ovaj niz radova predstavlja se sklapanjem privremenih cjelina. Radove možemo prihvaćati zasebno ili u kolekciji. Autorica nas podsjeća da su razumijevanje i spoznaja uvijek provizorni procesi koji zahtijevaju stalna razmatranja koja nemaju svršetak. Ideja o promjenjivosti svega i materijalizacija ideje u artistički predmet, percipiranje radova prenosi u područje doživljaja. Oblikovanje je pretvoreno je u dojmljivo propitivanje trenutka.

Eugen Borkovsky, V. 2019.

Dijana Rajković rođena 16. III.1985. godine u Zagrebu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, odjel kiparstva.
Sudjelovala je na brojnim tehnikama paljenja keramike u Hrvatskoj i Italiji. Izlagala je na 25 međunarodnih, kolektivnih, žiriranih izložbi u

Hrvatskoj i Europi. Dobitnica je nagrade za mladog umjetnika do 30 godina na međunarodnoj izložbi “Ceramica multiplex 2012.”, rad se
nalazi u zbirci suvremene svjetske keramike u Varaždinu. Bavi se pedagoškim radom, nastavnica je keramike u POU Zagreb. Članica je
ULUPUH-a, sekcije za keramiku porculan i staklo. Živi i djeluje u Zaprešiću, Zagrebu i Grožnjanu.