U biblijskim vremenima majka je bila izuzetno poštivana, osobito ona koja je imala brojnu djecu

Predavanje dr. sc. Slavice Dodig pod nazivom “Biološke i duhovne majke u Bibliji” održano je 21. svibnja u dvorani “Margarita Peraica” HKLD-a u Zagrebu (Praška 6/II)

Predavanje su organizirali Hrvatsko katoličko liječničko društvo (Sekcija doktora dentalne medicine) i Kršćanski kulturni centar

Donosimo sažetak predavanja, a zbog zanimljivosti teme predavanju su nazočili brojni slušatelji.

Biološke i duhovne majke u Bibliji

Iako nas riječ majka gotovo uvijek asocira na biološku majku, Biblija progovara o majčinstvu u mnogo širem kontekstu. Pozornim čitanjem mogu se razabrati tekstovi o biološkim majkama, o majkama koje su dugi niz godina bile nerotkinje, o duhovnim majkama te o Bogorodici, biološkoj majci Kristovoj i duhovnoj majci svega naroda Božjeg.

U prenatalnom životu su majka i čedo jedno tijelo. Čedo osjeti majku i prije negoli je majka svjesna njegova postojanja, a tijekom dojenja dojenče i majka povezani su  predivnim osjećajem uzajamne suovisnosti. Iako se u daljnjem životu očituje sve veća očeva skrb za dijete, pa se očinstvo i majčinstvo nadopunjuju, rano razdoblje velike bliskosti čeda i majke ostaje trajno zapisano u čovjekovoj svijesti. U biblijskim se vremenima majka je bila izuzetno poštivana, osobito ona koja je imala brojnu djecu. Sa svakim se djetetom produživala loza; svako dijete, osobito muško, značilo da je obitelj dobila nove dvije ruke koje će moći raditi i brinuti se za opstanak obitelji, a pomoći će i ostarjelim roditeljima jer će se o njima imati tko brinuti. Prema Starom zavjetubiološka je majka sustvarateljica – produžena ruka Božja koja rađa i odgaja djecu i narod.

Neplodnost braka se u drevnoj Palestini smatrala sramotnom i ponižavajućom. Štoviše, često se tumačila i Božjom kaznom, jer se smatralo da je Bog odlučivao o svemu, o životu i smrti, pa tako i o daru roditeljstva. Propisi su omogućavali da nakon deset godina neplodnog braka muž uzme drugu ženu ili inoču samo da bi imao poroda. Poznati parovi bez djece bili su Sara i Abraham, Rebeka i Izak, Rahela i Jakov, Ana i Elkana te Elizabeta i Zaharija. Svi su oni molitvom i zavjetima od Boga izmolili da nakon dugih godina čekanja, neki i u poodmakloj dobi (Sara i Elizabeta), rode djecu.

Uloga biblijskih duhovnih majki ogledala se u tome da odgajaju narod, da narod uče pravednosti (Debora), da pjesmom veličaju Boga, da se brinu za nezaštičene i ugroženene (Mirjam), da se brinu da narod opstane, da mu pomažu u najtežim trenucima (Judita, Estera, Rahaba), da se bave karitativnim radom (Tabita), da navješćuju Mesiju (proročica Ana), da pomažu Crkvi Božjoj (đakonice), da se brinu o pobožnosti i duhovnom rastu naroda te da šire vjeru (apostolice, npr. Marija Magdalena; misionarke Feba, Junija, Persida, Priscila, Marija kršćanka). Prorok Izaija i sv. Pavao odali su veliko priznanje ženama koje nisu iskusile biološko majčinstvo ali su postale duhovne majke naroda, sljedećim riječima: Kliči, nerotkinjo, koja nisi rađala; podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udata, kaže Gospodin.

O Bogorodici kao duhovnoj majci svega naroda Božjeg može se govoriti temeljem riječi što ih je Isus Mariji izgovorio umirući na križu: Ženo! Evo ti sina!, a zatim Ivanu: Evo ti majke!

Biblijska baština o biološkom i duhovnom majčinstvu trajno je ucijepljena u judeo-kršćansku kulturu sve do naših dana. Biološke i duhovne majke  oduvijek su bile, a tako su i danas  čovjekovi i Božji prijatelji, pomagači i podupiratelji mnogima. Sve one imaju važnu ulogu u sustvaranju i odgajanju Božjeg naroda. Zahvalnost za dar života, za sva dobročinstva i putokaze u Božju slavu mogu se izreći molitvenim stihom iz Knjige mudrih izreka: Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela njezina!

Leave a Reply

Your email address will not be published.