Plavkasto-zelena boja stakla i njegova prozirnost još je jedan važan stimulans kojim se Hranuellijeve staklene skulpture udaljavaju od predmetnoga, od realnoga svijeta i pomiču u neki idealan, rekao bih sanjani prostor

STAKLENE SKULPTURE PETRA HRANUELLIJA

…. Brojne skulpture iz stakla usavršavaju do maksimuma od ranije dobro apsolviranu formulu primjenjivanu u djelima rađenih u kamenu. Izbor stakla umjesto kamena nudi nove izazove, otvara nove mogućnosti i tijekom rada, ali i u konačnici kada kip zauzme mjesto na postolju. Oblik grumena stakla već na neki način nudi konačan izgled kipa, njegov grubi obris, eventualno grebenaste istake koji se brušenjem prifiliraju i daje im se željena glatkoća i sjaj. Izabrani materijal kvalitetom svojega sastava, točnije boje i prozirnosti nudi osobine koje kipar tijekom brušenja potencira, ili ih odstranjuje. Proces rada stoga je svojevrsni dijalog s materijalom, vrlo osjetljivim koji u konačnici može dovesti do neočekivanih rezultata. Da bi izbjegao neželjeno i zadržao što veću kontrolu nad materijalom, kipar se oslanja na konvencije koje je usvojio od ranije, pa se njegovi kipovi doimaju vrlo sličnima, kao varijacije istih stereotipa, istih formula. „Istost“ tih figura prepoznaje se u naglašenim tjelesnim oblinama, a najčešći njihovi nazivi, poput Venera, Nimfa, Nevjesta, Kentaur, Anđeo… još više ističu kako ovdje zaista nije riječ o viđenju prirode i predstavljanju onoga što se vidi. Riječ je o ponavljanju, kopiranju i variranju formula koje se poznaju od ranije. Jednostavnije rečeno, Hranuellijeva naglašena figurativnost vrlo je dvojbena. Njegovi likovi nisu realni likovi koje on izdvaja iz prirode i transformira ih u područje umjetnosti. On uvijek polazi od nad-prirodnoga, od umjetnoga, od idealne formule kojoj tijekom rada daje tjelesnost i pretavara u skulpture istoga genetskog kôda. Stoga i jesu svi ovi anđeli, nevjeste, kentauri i venere tako slični, jer je naglašen njihov odmak od prirode, baš kao i pripadnost istoj formuli. Plavkasto-zelena boja stakla i njegova prozirnost još je jedan važan stimulans kojim se Hranuellijeve staklene skulpture udaljavaju od predmetnoga, od realnoga svijeta i pomiču u neki idealan, rekao bih sanjani prostor. … iz predgovora Zvonko Maković

vrijeme: 06.05. – 02.08. 2019
otvorenje: ponedjeljak 6.5. u 19.00 sati
mjesto: Muzej antičkog stakla u Zadru, Poljana Zemaljskog odbora 1, Zadar
url: http://www.mas-zadar.hr/
kustos: Zvonko Maković
foto: Nikša Lalin

Leave a Reply

Your email address will not be published.