EVO DRVO KRIŽA

Potiho se pjesma privija u šutnju
Preobrazbu prvu stih do stiha čeka
Nije smrti dano udomiti slutnju
U život te ziba bez obala rijeka

Evo drvo križa na kraj puta stoji
S onu stranu nesna nema danu kraja
Sve što zlica rani ljubavlju sad zori
I izgara zarjem u zrcalu raja

Pepeo se trusi javkom neprebola
Krila blaga smorca miris juga šire
Spustilo se nebo na laticu bola

I posljednjim dahom uzdanica niče
Uzdiže se duša u modre etire
Opora pismena štilac tiho sriče

Pero PAVLOVIĆ

Pero Pavlović

Pero Pavlović (Gradac, Neum, 20. ožujka 1952.), hrvatski je pjesnik iz BiH, iz Hercegovine. Osim pjesama, piše književne i likovne kritike, prikaze, članke za novine i iz područja kulturologije i osvrte.
Objavio je trideset i dvije zbirke poezije.

Godine 1979. objavio je prvu knjigu pjesama “Plavi svirač” i od tada neprekidno našoj kulturi, našoj književnoj javnosti podastire nove zbirke koje su po mnogočemu posebnost hrvatskog suvremenog pjesništva. Velik dio pjesničkog opusa autor je posvetio ljekovitom bilju mediteranskog područja. Nitko još kod nas, pa ni u svjetskoj književnosti, nije duhom tako duboko zašao u svijet trava, njihovog nazivlja, opisa i sanjarenja, učinka i nadahnuća, kako i koliko je to voljno učinio pjesnik Pavlović.

Rodio se je 1952. u Gradcu kod Neuma. U Gradcu i u Hutovu je išao u pučku školu. Gimnaziju je pohađao u Metkoviću. Studirao je medicinsku biokemiju u Zagrebu, gdje je diplomirao i magistrirao. Živi i radi u Neumu.

Književne uratke vrlo često objavljuje u raznim listovima i književnim časopisima: Crkvi na kamenu, Dubrovniku, Forumu, Hrvatskoj misli, Hrvatskom slovu, Katoličkom tjedniku, Književnoj Rijeci, reviji Maruliću, Mogućnostima, Motrištima, Osvitu, Republici, Mi, Cvitku, Pitanjima, Večernjem listu, Glasu Koncila, Mostu, Životu, Suvremenosti, Odjeku, Riječi, Novoj Istri, Zadarskoj smotri, Riječima, Klasju naših ravni, Zvijezdi mora, Vijencu i drugdje.

Sudionik je hercegovačke pjesničke manifestacije književnosti na hrvatskom jeziku Humskih dana poezije.

Poezija mu je prevedena na nekoliko stranih jezika.

Djela
Plavi svirač, 1979.
Vedrine, 1983.
Zemlja otajstva, 1983.
Titraji i znakovlja, 1987.
Tisuću ljeta trebinjske biskupije, 1988.
Blizine, 1993.
Neum, braniti prag i ime, 1995.
Ozarja, 1996.
U ružarju svijeća, 1997.
Kupka svijetlosti, 1998.
Između sna i vječnosti, 1998.
Zib i sjene, 1999.
Pjesan od molitve, 2000.
Pir, 2000.
Krijesi, 2000.
Odškrinuta neba ćuh, 2000.
Nebeske latice, 2001.
Sunčeve prelje, 2001.
Glazba blagih imena, 2002.
Proljeće duše, 2003.
Travke mirisavke: stih, slikopis, ljekoviti pripravci, 2004.
Gorušičino zrno, 2004.
Što pjesnik nosi u torbi, 2005.
Dubrave, 2006.
Laudes mensibus, 2007.
Ljubav (A zemlja riječ zori), 2008.
Vrutak. Stručak. Sinje blago, 2009.
Gradac, zipka zavičajna neba, 2009.
Rogožari puni bilja, 2009.
Svjetlost sklada, 2011.
Orovci, Ruđerovim imenom pobuđena povijest, 2011.
Humčice, biljčice, slike nebeske, 2013.

Nagrade i priznanja
Pjesme su mu uvrštene u mnoge antologije. Njegovo je književno stvaralaštvo približeno cijeloj mladeži jer su mu djela ušla u školsko gradivo.
2000.: posebna povelja Hrvatske kulturne zaklade i Hrvatskog slova za pjesničko stvarateljstvo
2001.: nagrada “Antun Branko Šimić” Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne za knjigu pjesama “Nebeske latice”
2003., 2005. i 2014.: ulazak u uži izbor za nagradu “Tin Ujević” Društva hrvatskih književnika
2009.: prigodna nagrada “Zvonimir Golob” Udruge branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke
2014.: nagrada “Neretvanska maslina” za knjigu pjesama “Humčice, biljčice, slike nebeske” koju zajednički dodjeljuju gradske knjižnice Metkovića, Opuzena i Ploča, Turistička zajednica općine Slivno i Južnohrvatski ogranak DHK. izvor hr.wikipedia.org