Veličanstvenim koncertom Dubrovačkog simfonijskog orkestra i Akademskog zbora Pro Musica iz Mostara u prepunoj dubrovačkoj katedrali u subotu 6. travnja počeo je desetodnevni niz raznovrsnih kulturnih događanja u Dubrovniku u sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture.
Manifestaciju je otvorio dubrovački biskup Mate Uzinić koje je kazao kako je kultura, uz ostalo, ono što od ljudi čini zajednicu, pa bi se u tom smislu moglo kršćansku kulturu smatrati onim što od ljudi čini jednu kršćansku zajednicu. Ali ne postoji samo jedna kršćanska kultura, primijetio je biskup, postoje mnoge kršćanske kulture „koje nisu nastajale tako što su kršćani imali neku svoju posebnu kulturu, nego su nastajale tako što su kršćani uvijek ulazili i nastavljaju ulaziti u odnos s različitim kulturama, bilo da to čine evangelizirajući određenu kulturu, obogaćujući je i uzdižući prema idealu evanđelja, bilo da to čine inkulturacijom, posvajajući različite kulture i čineći ih na svoj način kršćanskim kulturama“.
Govoreći o odnosu kršćanstva i kulture koji je obostrano obogaćujući, biskup je naveo misao sv. Ivana Pavla II. o tome da „sinteza između kulture i vjere nije samo potreba kulture već i vjere“. Dodao je kako „vjera koja ne postaje kultura jest nedovoljno prihvaćena, nepotpuno promišljena i neiskrena vjera“, a iz toga proizlazi zadaća da vjera postane kultura jer je to znak da je prihvaćena, promišljena i iskrena. Kazao je kako je ta zadaća još aktualnija u svijetlu sve uočljivijeg rascjepa između vjere i kulture, na što je bio upozorio već 1975. sv. Pavao VI., papa, nazivajući je „dramom našeg vremena“ i posvješćujući kršćanima zadaću evangelizacije kulture odnosno kultura.
To nije laka zadaća, ali se od nje ne smije odustati, a doprinos tome su i ovi Dani kršćanske kulture kojima se želi s jedne strane pokazati ljepotu i vrijednost kulture koja je evangelizacijom i inkulturacijom postala kršćanska kultura koja nas povezuje u različitost različitih kulturnih izričaja, ali i različitih kršćanskih zajednica i kojima se, s druge strane, želi dati mali i vrijedni kršćanski doprinos nastavku evangelizacije kulture, pa i svojevrsnoj inkulturaciji kršćanstva u suvremenu kulturu, kako bi se međusobno obogaćenje kršćanske vjere kulturom i kulture kršćanskom vjerom moglo nastaviti i u budućnosti.
Uz zahvale Vijeću za znanost i kulturu Dubrovačke biskupije i Nakladnoj kući „Verbum“ s kojom biskupija surađuje u realizaciji ovoga projekta, biskup je izrazio nadu „da će nas ovi dani kršćanske kulture još više međusobno povezati i učiniti zajednicom, i to ne bilo kojom zajednicom nego kršćanskom zajednicom“, te proglasio manifestaciju otvorenom.
Dr. Joško Mikuš, pročelnik Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije, koje organizira dubrovački program manifestacije koja je prije 15 godina počela u Splitu i kojoj su se pridružili godinu kasnije Dubrovnik i Šibenik, također se obratio okupljenima rekavši kako je ta manifestacija postala prepoznatljiv sadržaj koji predstavlja značajan doprinos kulturnom bogatstvu i raznolikosti u hrvatskom društvu. Podsjetio je na ciljeve manifestacije koja želi ukazati na bogatstvo tradicije koju baštinimo a također i otvoriti prostor suvremenim autorima koji stvaraju nadahnuti kršćanskom vizijom svijeta i stvarnosti.
Skrenuo je pozornost da se manifestacije otvara 6. travnja, na 362. obljetnicu Velike trešnje, tog prijelomnog događaja dubrovačke povijesti, a 9. travnja u katedrali će biti pokopani zemni ostaci Dubrovčana, „čiju kulturu i vjeru baštinimo“, a koji su pronađeni tijekom obnove katedrale nakon potresa iz 1979. godine.
„Iako ponekad izgleda da, nažalost, nismo uvijek dostojni baštinici slavne prošlosti našeg Grada i biskupije, želim vjerovati i ohrabriti i sebe i vas, da zbog primjera dobrote i ljeposti, koje svakodnevno susrećemo u Gradu i njegovoj okolici, još živi a ne samo tinja, kako neki misle, duh slobode, duh prihvaćanja i zaštite drugih, posebno slabih i nemoćnih, duh zajedništva, duh kršćanske ljubavi i milosrđa, duh svjesnosti tko smo i što smo“, istaknuo je Mikuš.
Zahvalio je svim izvođačima, suorganizatorima, pokroviteljima i sudionicima manifestacije te potaknuo publiku na sudjelovanje i na ostalim sadržajima kako bi doživjeli ljepotu, proširili svoje znanje novim spoznajama i proživjeli katarzu u korizmenom hodu prema Uskrsu. Pozvao je okupljene da „svojom uključenošću pridonesemo jednom boljem, iskrenijem, skladnijem Dubrovniku kakvim su ga sanjali i stvarali naši preci i predšasnici, kakvim ga imamo pravo sanjati i dužnost stvarati mi, suvremeni Dubrovčani, da bismo mirne savjesti mogli omogućiti mladim i budućim naraštajima da ga nastave sanjati i stvarati, na radost i ponos hrvatskog naroda i svim ljudi diljem Europe i svijeta“. DUBROVNIK (IKA)
