Razgovaramo sa suvremenim slovenskim likovnim umjetnikom Stanislavom Lukićem u povodu njegove najnovije izložbe s kolegom Matom CROatom u Rogaškoj Slatini
Izlažete zajedno s Matom Turićem, svoja jedra. Što je njihova specifičnost?
Specifika izloźbe je poimanje źivota, zajednička nit koju vidimo u jedrima.Snaga vjetra koji oblikuje jedra i vodi jedrilicu morem u smjeru koji odredi kormilar. To je naša filozofija života. Sam ga krojiš a pri tom nailaziš na mnoge zapreke, zamke… borba…
U pitanja je i vrlo posebna tehnika?
Moja tehnika je specifična po tome, radim reljefne slike i pri tom koristim različite materijale kao što su metal, kamen, staklo,… znači mix media, a pri tome koristim akrilne boje i različite lazure…
U motivu jedara vidite paralele sa životom, sudbinom…
Motiv jedara sam koristio zbog toga što sam i sam nekoliko godina jedrio i pri tom bio fasciniram snagom prirode koja nam je saveznik samo onda ako je poštujemo i slušamo njen glas, u protivnom često nastradamo, a to je isto iz jednog kuta gledanja poštovanje do života koje nam je dano…
Vaši su motivi posve imaginarni.
Motivi mojih slika su u principu priroda i osobni pogled na život, a vodi me Picasova misao da slikam ono što mislim i osjećam, a ne ono što ustvari vidim…
Odrasli ste i školovali se u Hrvatskoj, živite u Sloveniji.
Još 1985. preselilo sam se u Sloveniji, a nakon završenog studija farmacije u Zagrebu i nekoliko godina rada u ljekarni Korčula, radim i živim u Rogaškoj Slatini, u kojoj sam uz profesionalni posao voditelja ljekarne, radio i kao košarkarski trener ženske i muške košarkaške ekipe Rogaške Slatine…
Planovi, izložbe, monografije…?
Poslije ove izložbe pripremam ciklus slika posvećene boginji Pomoni za naručitelja istoimenog mini hotela u Rogaškoj, a u 10 mjesecu čeka me izložba u Ljubljani te koncem mjeseca u Grand hotelu u Rogaškoj Slatini…
Miroslav Pelikan
