Novinari su saborskog zastupnika Kajtazija upitali što misli o situaciji u Uljaniku, on im je odgovorio: “Tamo nema Roma”

Eto stava goleme većine hrvatskih građana o velikoj brodogradilišnoj tvrtki koju su upropastile njezine uprave, nadzorni odbori, strateški partneri, državna i lokalna vlast.

I zaista, što mene i milijune drugih ljudi briga za nečiju nesposobnost i kriminal, osim što možemo biti gnjevni jer se troši novac iz naših džepova.

Tamo nema Roma, to jest nas, ali nas se već mjesecima preko medija, sastanaka, izjava uvlači u kaktastrofu kao da smo i mi za nju odgovorni.

Otprilike bi nam Uljanik trebao biti zanimljiv kao i mnoge druge besmislene, javnosti odbojne i za naciju uvredljive priče o smrti majke jedne srbijanske estradne namiguše ili o nekom Srbijancu koji je poginuo u zrakoplovnoj nesreći u afričkoj zabiti.

Ili o uspomenama Titova kuhara na simpatičnu dobroćudnost toga krvavog diktatora. Uljanik je primjer uništavanja ove zemlje kojim nas vlast zabavlja i kojim nas uvjerava u svoj uspjeh.

Jer, u toj priči je jedino ona sa svojim obećanjima, “rješenjima” i optimizmom – pozitivna, premda je najveći krivac. Te se tako svrstava u prvi red “javnog interesa” uz Karleušu, Lepu Brenu, Tita i druge jugourese.

Milan IvkošićVL