Umjetnica ističe kako su mediji znatno utjecali na percepciju svijeta u kojem živimo
FRAGMENTI – MISLI O PROSTORU
“Umjetničko je djelo samostalan organizam, jednakovrijedan i paralelan prirodi i u svojoj biti bez ikakve odnosne veze s njom… ukoliko pod pojmom prirode podrazumijevamo površinsku vidljivost.” Wilhelm Worringer
Svijet likovnih elemenata i njihove komunikacije tj. odnosa na površini slike strukturalno je polazište u radu Ljiljane Barković. Višegodišnje istraživanje slikarske površine kao geometrijskog i fragmentiranog likovnog polja koje se bavi slikarskim prostorom kao mrežom dovelo je umjetnicu do stadija u kojem slikarski prostor apstraktne slike postaje odraz apstrahirane misli.
Ljiljana Barković u ciklusu slika pod nazivom “Fragmenti – misli o prostoru” otvara mogućnost nove realnosti percipirane kroz čiste likovne odnose linija, ploha i boja. Platna većih dimenzija istražuju odnose likovnih elemenata kroz spektar različito komponiranih geometrijski i koloristički razvedenih snopova linija koje se zrakasto šire unutar vlastitog zamišljenog prostora. Povremeni titraji slike ostvareni zgušnjavanjem odnosno širenjem snopova stvaraju optičku varku slike u stalnom pokretu. Sami po sebi radovi djeluju kao isječci šire priče. Dok se dinamika odnosa likovnih elemenata na samoj površini mijenja, boje predstavljaju konstantu i time pročišćuju polje ispitivanja likovnih vrijednosti. Žuta, narančasta, modra i povremeni uplivi crvene boje međusobno su razdvojeni tamnoplavim snopovima koji dodatno potenciraju pojedinu boju. U ritmičnim kompozicijama ponekad je vidljivo polazište, odnosno točka iz koje se snopovi zrakasto šire, a povremeno je prikazan tek središnji dio emanacije linija. Prevedeno u polje ljudskih misli varijacije se kreću od tek početne ideje, preko fragmenata misli, pa sve do kompleksne misli o nečemu konkretnom. Apstrahirane ideje o prostoru Ljiljana Barković realizira kroz prostorna usmjerenja ritmičnih geometrijskih elemenata. Svako platno odlikuje kontrast razvedenih ploha i jednolično obojene plave površine platna koja istovremeno ističe, ali i uravnotežuje ritam koncentriranih kolorističnih snopova aludirajući na polje unutar kojeg se rađa misao. Ljiljana Barković taj princip gradnje slike definira kao “spremanje pod plavo polje omeđeno granicom koja usmjerava tok vizualnog događanja ispod plave površine”. Djelovanje u području geometrijske apstrakcije omogućuje ne samo utjelovljenje misaonog procesa, već uspostavljanje vlastitog života slike baziranog na međusobnim odnosima likovnih elemenata. Precizna konstrukcija slike potencira vrijednost boja, ploha i linija, te likovni elementi postaju konkretne vrijednosti koje predstavljaju stvarnost za sebe.
Umjetnica ističe kako su mediji znatno utjecali na percepciju svijeta u kojem živimo. Visoki stupanj razvoja današnje tehnologije i njezine mogućnosti manipulacije realnosti dokinuo je jasnu granicu između kopije i originala. Utoliko je suvremeni način pogleda na svijet postao pogled kroz određeni medij, te se u tom kontekstu javlja “fenomen fragmentirane slike kao vizije svijeta”. Svaka misao, svaki događaj, te u konačnici svaka istina ima više strana interpretacije što se u području slike očituje kroz veća samostalna platna i niz manjih modula, odnosno minijatura istog likovnog jezika čije interpretacije ukazuju na beskonačan niz kombinacija i stvaranja novih kompozicija sastavljenih od dvije ili više manjih modularnih jedinica. Iako manjih dimenzija, moduli su podjednako razvedeni bojom, kretanjima i oblicima kao i veća platna, te kombiniranjem elemenata stvaraju zasićene kompozicije fragmentiranih misli. Njihova različita usmjerenja i boje objedinjeni zajedno u jednu kompoziciju stvaraju novi ritam i dinamiku, a svakom izmjenom ne samo pojedinog modula već i pukim zaokretanjem njihovog položaja ostvaruje se posve nova vizualna priča.
Oslobođenost od teme i prepoznatljivosti stvarnog svijeta omogućila je Ljiljani Barković istraživanje nedohvatljivog pojma misli u polju slike i njezinih likovnih vrijednosti. Problem suvremenog svijeta u kojem pojedinac percipira stvarnost putem nevjerojatne količine dostupnih medija prate jednako tako velike mogućnosti manipulacije prezentiranog i interpretiranog sadržaja. Promjenom percepcije svijeta oko sebe promijenio se način slikanja, kao i estetika same slike. Umjetnica novim ciklusom radova gradi viziju svijeta proizašlu iz utjecaja medija na slike i propitkuje autentičnu vrijednost stvarnog djela, a ponovnim ulaskom u svijet slike fragmenti misli utkani u likovne elemente omogućuju daljnje misaone procese kod promatrača.
Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.
