Intervju: Antonia Klanac, dalmatinskiportal.hr
Roko Blažević s pjesmom The Dream osvojio je srca publike i stručnog žirija Dore te će isto pokušati napraviti i u Izraelu, gdje se ove godine održava Eurosong
Maturant iz Splita ne osvaja samo svojom pojavom na glazbenim pozornicama. Naime, sastanak s 18-godišnjim Splićaninom dogovorili smo na Rivi, a prolaznici su ga zaustavljali, obasipali komentarima i pohvalama. Kada smo se konačno ‘dočepali’ Roka, otkrio nam je kako se osjeća tjedan dana nakon pobjede te na koji način planira predstaviti Hrvatsku na međunarodnoj sceni.
– Nakon sedam dana dojmovi su se slegli, vraćam se polako u normalu, idem u školu, ali i dalje nemam osjećaj da sam pobijedio na Dori. Na to me podsjete ljudi na ulici i u školi, zaustavljaju me i čestitaju. Tad se trgnem i dođem u neku realnost.
Koliko ti se život promijenio nakon pobjede?
– Ja se nisam promijenio, nemam razloga, ali sam dosta zauzet i gdje god da prođem svi me poznaju. Predstavljam Hrvatsku na Eurosongu, što nije mala stvar, vjerujem da je isti osjećaj kao kada sportaši predstavljaju svoju zemlju na velikim natjecanjima.
Što ti prolaznici na ulici najčešće govore?
– Najčešće mi prilaze cure mojih godina ili starije gospođe. Uglavnom čestitaju i daju podršku. Puno mi to znači jer je Split specifičan grad, ili te vole ili ne. Presretan sam da imam prvenstveno podršku u svom gradu. Nerijetko mi prilaze i komentiraju krila pa to budu smiješne situacije.
Koja šala na račun krila ti je najsimpatičnija?
– Moram priznati kako uvijek prihvaćam šalu na vlastiti račun, pa me šale oko krila samo dobro nasmiju. Zezancija kako nećemo dobiti avione od Izraela, a umjesto toga šaljemo im pjevača s krilima, me dobro nasmijala.
Ekipa u IV. gimnaziji Marko Marulić priredila ti je divan doček, međutim, ti si se povratkom u klupe vratio u realnost. Ove godine polažeš državnu maturu uz nastup na Eurosongu. Misliš da ćeš uspjeti dati maksimum na oba polja?
– Mislim da hoću, profesori su već do sada pokazali razumijevanje za moje izvanškolske aktivnosti i ponosni su na sve učenike koji su uspješni na više polja. Rekli su da će i ovoga biti na raspolaganju oko dogovora za ispite, a na meni je da njihovo povjerenje opravdam. Trudit ću se na oba polja dati svoj maksimum i da nikoga ne razočaram. Mlad sam, pun energije i sretan sam što sam dobio ovakvu priliku.
Planiraš li upisati fakultet?
– Apsolutno. Želja mi je glazbena akademija, vjerojatno neka moderna koja uključuje i muzičku produkciju. Svakako će moja budućnost biti u glazbenim vodama.
Što na to sve kaže tvoja obitelj?
– Moji ukućani, obitelj i prijatelji su moja najveća podrška. Čak su i susjedi na ulazu u zgradu stavili natpis ‘Bravo Roko’. Mislim da ljudi oko mene više uzbuđeni, jer su svjesniji od mene koji još napola sanjam.
Zanimljiva činjenica je da si dobio najviše bodova žirija i publike koja ti je uputila duplo više poziva podrške nego drugoplasiranoj Loreni…
– Vjerovao sam u glasove publike jer sam imao neki publicitet nakon nastupa u Zvijezdama. Ovakvu razliku nisam očekivao, ostao sam šokiran kada je HRT objavio rezultate. Mislim da nam je to potvrdilo da idemo u dobrom smjeru, kao i činjenica da se trenutno nalazimo na drugom mjestu ankete portala Wiwibloggs.com. Riječ je o jednom od najpopularnijih stranica fanova Eurosonga na kojemu se zbrajaju rezultati prve ankete u kojoj sudjeluju gledatelji iz cijelog svijeta.
Lijepo je bilo vidjeti tebe i kolegicu Lorenu kako prije glasanja dajete podršku jedno drugome. Postoje li stvarna prijateljstva na hrvatskoj glazbenoj sceni?
– Lorena i ja smo prijatelji već osam godina, ne može nas posvađati ni jedna Dora. Oduvijek smo podrška jedan drugome, pa smo tako bili i sada u Opatiji. Lorena mi je čestitala među prvima, a i ja njoj. Bila je fantastična, ogromni je talent i to ne govorim isključivo jer mi je prijateljica. Naravno da mi je drago da sam pobijedio, ali uživao bih jednako da je ona bila ta. Naš primjer pokazuje da postoje prava prijateljstva na sceni, ali isto tako ima i puno lažnih osmjeha i čestitanja. To izbjegavam, a uživao sam u druženju s curama iz Gelato Sisters, Emom Gagrom, Domenicom…
Jesi li pratio Doru kada si bio dijete?
– Jesam. Prve Dore koje se sjećam je 2003. godine, kada je pobijedila Claudia Beni s pjesmom ‘Više nisam tvoja’. U tim godinama sam počeo pjevati pa mi je ta pjesma bila hit. Svakako mi je drago da se Dora vratila, uvijek kažem da je najbolja platforma za mlade izvođače. Ne mogu svi pobijediti, ali imaju priliku pokazati svoju pjesmu koja može isto tako postati hit. Svjestan sam da nisam svima favorit, moja pjesma ne mora se svima svidjeti, ali zato imaju 15 drugih koje mogu slušati.
Je li najstresniji dio Dore čitanje rezultata?
– Uf, sigurno je. Pogotovo onaj dio kada čitaju bodove publike, pa moliš Boga da te ne pročitaju prvoga jer znači da si dobio malo, a onda dođe zadnjih 12 bodova i moraš se moliti da izgovore baš tebe. Kada je sve završilo i kada su rekli da sam pobijedio, nisam mogao suspregnuti nagon emocija. Zanimljivo iskustvo, volio bih da bude jednako napeto i s istim ishodom u Izraelu. Čitanje rezultata na Dori je stres kao kad ste gledali reprezentaciju Hrvatske na Svjetskom prvenstvu ha, ha…
Jacquesu si donio prvu Doru, na čemu ti je zahvalio odmah nakon pobjede…
– On je najzaslužniji za moju prvu Doru, a najmanje je što sam mogao zahvaliti mu na taj način. Jacques je cijelim srcem uz mene, sviđa mi se što vjeruje u mene i to mi daje nadu da ćemo se pokazati i u Izraelu najbolje što možemo.
Kakve pripreme slijede?
– Bit će nešto izmjena, nismo se još sastali da dogovorimo detalje, ali sam jako samokritičan i znam da možemo detalje izbrusiti do savršenstva. Imamo vremena do svibnja, radit ćemo na glazbenom i scenskom nastupu. Dat ću sve od sebe da ne razočaram svoju Hrvatsku i sve koji me podržavaju.
Što voliš raditi u slobodno vrijeme?
– Jako sam društven pa sam često s prijateljima, a obožavam igrati PlayStation i onda se pretvorim u pravo dijete. U cijeloj ovoj ludnici nastojim njegovati svoju dječju stranu i opuštati se uz igrice, to mi je nakon pjevanja velika ljubav. U glavi i u srcu sam veliko dijete i to ne želim nikad izgubiti.
Pitanje za kraj, je li Roko zaljubljen? Mislim, pitamo zbog ovih mlađih čitateljica, ha, ha…
– Roko je slobodan, trenutačno nema vremena za takva razmišljanja, a mislim da sam i mlad za neke ozbiljne ljubavne priče. Polako, korak po korak…
