U okviru velike duhovne obnove „Rijeka mira u luci zajedništva“, koja se održala u Rijeci svoje je svjedočanstvo s okupljenim vjernicima podijelio mladi franjevac, fra Ivan Majić
Fra Ivan je svoje svjedočanstvo započeo prisjećajući se svojih životnih početaka. Odrastao je u vjerničkoj obitelji, a kao dječak je i ministrirao u Crkvi. Kada je imao svega 13 godina umro mu je otac. I tada je on, najstariji od četvero djece, preuzeo ‘zaštitničku’ ulogu u obitelji. To danas smatra iznimno važnim u donošenju odluke o životnom pozivu.
„Dobro, hoćeš li ti ikada biti sretan?”
Po završetku osnovne škole, upisao je Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju u Splitu, kao vanjski učenik, te je kroz vrijeme srednjoškolskog obrazovanja zaključio kako svećenički poziv ipak nije za njega. Volio je čitati i promišljati, pa je po završetku srednje škole upisao Filozofski fakultet u Zagrebu. Na istom je fakultetu doktorirao u 29. godini.
Usprkos ostvarenim ciljevima i postignutim uspjesima, fra Ivan je istaknuo da su ga neprestano pratili nemir i nestalnost.
„Kada sam ‘ispucao’ apsolutno sve stvari koje čovjek može ‘ispucati’, u smislu pronalaska sreće i zadovoljstva – sjećam se, na primjer, trenutka proglašenja doktora znanosti u HNK-u u Zagrebu; moja majka je bila jako ljuta na mene i rekla: ‘Dobro, hoćeš li ti ikada biti sretan?’”, prisjeća se fra Ivan.
„33 godine? Pa to je predivno vrijeme za predati život na križ!”
Sreću i smisao pokušao je pronaći u inozemstvu, no ni to iskustvo nije moglo utažiti čežnje njegova srca. Tada je već imao 33 godine, i onda je, kako kaže, čuo predivne riječi jednoga svećenika: „33 godine? Pa to je predivno vrijeme za predati život na križ!”
Fra Ivan se ipak odlučio moliti sv. Josipu za djevojku jer je želio izgraditi dublji odnos i sklopiti bračni savez. No moleći tridesetodnevnicu sv. Josipu, sve je jasnije uviđao da brak nije ono što je Bog naumio za njega…
Cijelo svjedočanstvo možete pogledati i poslušati ovdje:
Izvor: book.hr
