Uz Željku Lovrenčić, na tribini su sudjelovali Božica Brkan, književnica i novinarka, Branka Primorac, književnica i novinarka i Tomislav Marijan Bilosnić, književnik i slikar. Pismu peruansko-španjolskog pjesnika, profesora Sveučilišta Salamanca, akademika Alfreda Péreza Alencarta Željki Lovrenčić.

U prepunoj Knjižnici i čitaonici „Bogdan Ogrizović“ u Zagrebu,u četvrtak 17. siječnja. 2019. godine upriličena je Autorska tribina književnice, prevoditeljice i proučavateljice hrvatskog iseljeništva dr. sc. Željke Lovrenčić. Uz Željku Lovrenčić, na tribini su sudjelovali Božica Brkan, književnica i novinarka, Branka Primorac, književnica i novinarka i Tomislav Marijan Bilosnić, književnik i slikar. Tribini su nazočili i mnogi hrvatski književnici, Đuro Vidmarović, predsjednik DHK, Miro Gavran, Mile Pešorda, Diana Burazer, Strahimir Primorac, Enerika Bijač, i drugi. Tribinu je modelirala književnica Božica Brkan, dok je u ime domaćina, Knjižnice i čitaonice “Bogdan Ogrizović” Željku Lovrenčić i njezine goste biranim riječima pozdravila Jasna Kovačević.

Božica Brkan u uvodnom je slovu govorila o vrlo plodnoj autorskoj, uredničkoj i prevodilačkoj 2018. godini hispanistice dr. sc. Željke Lovrenčić, koja je prošlu godinu zaključila s deset različitih knjiških izdanja, od knjige kritika i eseja, preko knjiga hrvatskih autora prevesenih na španjolski i španjolskih autora prevedenih na hrvatski jezik.


Tomislav Marijan Bilosnić iscrpno je govorio o eseističko-kritičkom radu dr. sc. Željke Lovrenčić s osvrtom na njezinu knjigu ogleda i eseja “Književnosti predana”, kao i o iskustvu prevođenja njegove zbirke “Tigar”, koju je Željka Lovrenčić prevela na španjolski jezik. Bilosnić je tom prigodom kazao kako je Lovrenčićka prevela i njegove knjige “Afrika” i “Odisej”, pokazavši primjerak upravo pristigle zbirke “Odisej” objelodanjene na rumunjskom i španjolskom jeziku u Rumunjskoj.

Branka Primorac se očitovala na povijest prijevoda i objave svoje knjige za djecu “Maturalac”, koju je Željka Lovrenčić prevela na španjolski jezik, da bi se pritom osvrnula i na zapostavljenost prevođenja hrvatske književnosti za djecu u svijetu. Branka Primorac potom je pročitala jedan ulomak iz svoga romana na hrvatskom, a Željka Lovrenčić na španjolskom jeziku. Isto tako, Božica je Brkan pročitala jednu svoju pjesmu u hrvatskoj, a Lovrenčićka u španjolskoj verziju. Sve je to bilo popraćeno sjećanjima, objašnjenjima i razgovorom o problemima prevođenja hrvatske poezije na španjolski jezik.

Najzanimljiviji dio večeri svakako treba vidjeti u pismu peruansko-španjolskog pjesnika, profesora Sveučilišta Salamanca, akademika Alfreda Péreza Alencarta, koje je za prigodu Autorske večeri uputio Željki Lovrenčić. Alenkart najprije Željki Lovrenčić „odaje priznanje zbog njenoga velikog i neprocjenljivog rada na prijevodima djela hrvatskih, španjolskih i latinoameričkih autora.“ Ističući kako Željka „u trenu prelazi s hrvatskog jezika na španjolski i sa španjolskog na hrvatski ili iz Europe u Ameriku, iz Zagreba u smjeru Čilea, Paname, Kolumbije, Bolivije, Meksika, Kube… Željka se osjeća kao kod kuće na mome rodnom kontinentu, ali i u Španjolskoj, mojoj drugoj domovini koju je također gotovo čitavu proputovala ne samo fizički nego i putem književnosti – od prijevoda Cervantesa do onih suvremenih autora pa sve do Svetog Ivana od Križa, najznačajnijeg pjesnika na kastiljskom jeziku“.

Urednik više izdanja hrvatskih pjesnika na španjolskom jeziku, akademik Alfreda Péreza Alencarta svoje će pismo završiti riječima:“ U gradu Salamanki i na našem Sveučilištu koje slavi osam stoljeća postojanja, doktorica Lovrenčić je i te kako poznata i cijenjena, prije svega zbog svojih prijevoda. Spomenut ćemo samo dva njena najnovija rada: zbirku poezije Drage Štambuka „Historia“ i „El Tigre“ moga dragog prijatelja Tomislava Marijana Bilosnića koji, premda kaže da živi u Zadru, a sada ga gledate u Knjižnici Bogdana Ogrizovića, znajte da se nalazi u Salamanki gdje žustro prolazi ulicama, ide prema Sveučilištu ili u restoran kamo sam ga jednom odveo i kamo se uvijek vraćao.“ Konačno Alencart, poput mnogih u publici, svoju riječ Željki Lovrenčić, toj „Gospi od prelijevanja stihova“ ili „Gospi od prevođenja“ završiti opetovanim usklikom: hvala!