Deseci tisuća hrvatskih građana iselilo je iz zemlje zbog različitih razloga, tražeći posao, bolje plaćeni posao, ili bolji život u zemljama zapadne Europe

Mnogi od njih i danas će tvrditi da se nikada neće vratiti u Hrvatsku. No, s druge strane postoje brojni primjeri stranaca koje je u Hrvatsku doveo posao, ili nešto drugo, i koji danas tvrde da je Hrvatska zemlja s odličnim uvjetima za život.

Mnogi stranci Hrvatsku i uvjete rada i života u njoj prosuđuju mnogo objektivnije od nas samih. Gdje je prava istina i zašto o Hrvatskoj, pa tako i Slavoniji i Baranji, mnogo bolje mišljenje imaju stranci koji su nas posjetili i proveli ovdje neko vrijeme negoli njezini stanovnici?

Ekonomist Velimir Srića ispričao nam je nekoliko zanimljivih priča o tome kako Hrvatsku vide stranci.

– Imao sam prijatelja iz Detroita koji je kraće vrijeme bio student u Zagrebu. Kada mu je u posjet došla mama, žena je priznala da joj je nevjerojatno lijepo iskustvo bilo šetati gradom noću, jer joj je to u Detroitu nezamislivo. Noćna šetnja Detroitom šetnja je s – glavom u torbi. U Hrvatskoj je kvaliteta života na visokoj razini. Imam sada jednog studenta iz SAD-a koji kaže kako ga ubija u pojam ta nevjerojatna količina kukanja naših ljudi. On ističe kako vidi da je u Hrvatskoj sve obrnuto od onoga na što se ljudi ovdje žale – naglašava Srića.

Ispričao nam je svoje iskustvo prilikom povratka u Hrvatsku iz Kalifornije gdje je radio kao predavač na UCLA-i (The University of California, Los Angeles).

– Dekan je mislio kako se cjenkam, da želim veću plaću kada sam rekao da se vraćam u Hrvatsku. Rekao mi je da sam lud i nije mogao razumijeti zašto bih išao u “tu Hrvatsku”. Odgovorio sam mu da idem zbog kvalitete života. Gotovo je pao sa stolice. Ljudima iz Kalifornije, kada im kažete da je negdje drugdje bolje živjeti, misle da ste ludi – kaže Srića.

Spomenuo je niz primjera ljudi iz inozemstva koji realnije mogu sagledati sve aspekte života u Hrvatskoj.

– Mogu, recimo, spomenuti kanadskog kiropraktičara koji je oženjen za Hrvaticu i obožava život u Hrvatskoj. Rođaci koji ga posjete žele ostati što duže i nerado se vraćaju u Kanadu. Moja studentica s UCLA-e, iz San Francisca, kada je došla u Hrvatsku kazala je kako želi ovdje ostati trajno. Imam mnogo primjera uspješnih poslovnih ljudi iz inozemstva koji su radili, ili rade ovdje, i tvrde da je Hrvatska odlično mjesto za rad i život – kaže Srića.

Hrvatska je sigurna zemlja. U našim je gradovima uobičajeno bez straha provoditi vrijeme napolju, šetati parkovima i u noćnim satima. U bilo kojem gradu ljeti se djeca igraju na ulici i do kasnih sati, a to je u mnogim europskim ili američkim gradovima nezamislivo. Kada se pogleda Osijek, najveći slavonski grad je većini stranaca koji su ga posjetili prekrasan – zelen, s mnogo parkova i šetnica. Kao prednost često se ističe povezanost s Dravom i to što grad praktično dobrim dijelom živi na rijeci, što ga čini posebnim. Mnogi gosti koji su proveli neko vrijeme u Osijeku istaknut će da su ljudi srdačni i gostoljubivi. Hrana je izvrsna. Prometna povezanost odlična, a i sva ostala infrastruktura je na vrlo visokoj razini. Ono što i sami dobro znamo – građani Osijeka imaju odlične uvjete za bavljenje različitim sportovima ili rekreacijom. Ljudi koji zbog bilo kojeg razloga dođu u Osijek govore kako je riječ o vrlo lijepom gradu u kojemu bi rado živjeli.

Sociolog Zlatko Miliša naglašava da je kritika i samokritika u svakom slučaju zdrava, no ako samokritika – osobna i nacionalna – ide u frustrirajuće područje i ako proizvodi depresivna stanja, a posljedično izazove iseljavanje iz zemlje – onda to nije dobro.

– U Osijeku sam punih šest godina. Kada sam iz Zadra odlazio i birao između Splita i Osijeka, izabrao sam Osijek i ni trenutka nisam požalio zbog tog izbora. Čovjek ono što ima ne zna cijeniti, jer ne vidi ljepotu toga. Osobito u Slavoniji i Baranji. Kada bi se radilo istraživanje, a ovo govorim kao znanstvenik, gdje su u Europi ljudi najgostoljubiviji, Slavonija i Baranja bila bi u samom vrhu. Kao što piše u Malom princu – sve što je bitno oku je nevidljivo. Osijek je miran grad. Ljudi su srdačni i empatični. Za mnogo toga negativnoga, moram to reći, ali da mi ne zamjerite, krivi su i mediji. Na kapaljku se piše o ljudima poput Velimira Sriće, kojega ste spomenuli, a koji se vratio u Hrvatsku. Mislim da je mnogo slučajeva stranaca koji su došli u Hrvatsku ili osoba koje su se vratile iz inozemstva. S druge strane mnogo je primjera mladih koji žive u zabludi Danske ili Irske, kao zemalja obećanog sunca. Oni koji su otišli neće priznati što je tamo loše, no reći će neformalno da je u inozemstvu nemoguće naći prijatelje – kaže Miliša.

Naglašava kako se ne može govoriti samo o devastiranoj Slavoniji, posebice ako je oko nas niz pozitivnih primjera.

– Pogledajte samo Baranju. Iz godine u godinu primjećuje se sve veći broj turista. U okolici Osijeka možete naći smještaje u kojima vas domaćini drže kao kap vode na dlanu. Cunami modernizma koji je pokopao moje Dalmatince, kao nekada najdruštvenije i najveselije ljude, ima svoju cijenu. Danas se tamo svodi na to – dođi mi i odi što prije, ali ostavi što više novca. U Slavoniji toga nema – naglašava Miliša.

Istaknuo je kako se odlučiti živjeti u razvijenim zemljama Zapada, gdje je “spaljena ideja društvenosti”, znači da čovjek neće imati društvenog života mira, nego će odlaziti i vraćati se s posla po mraku.

– Istina je, uštedi se pri tome novca. Može se sagraditi i kuća, no na kraju mnogi shvate da nemaju kuću, nego da kuća ima njih. Shvate da nisu vidjeli svoju djecu kako odrastaju. Što je smisao života? Smisao je u nekoj sredini, umjerenoj opciji. U inozemstvu je najčešće nema. A to kažu i ljudi koji su iz inozemstva došli živjeti u Hrvatsku. Ako stranci to vide, što treba drugo reći. Ja kao “dođoš” u Osijeku nisam imao ni jednu neugodnost. Spomenut ću još i izvrstan odnos prema životinjama u Osijeku. Dakle, ističem tu sociološku dimenziju. Slavonija ima i dvije negativnosti. Nedostaje joj inicijative i šutljiva je. Slavonci, nemojte šutjeti! Šutnja je zlo i posljedica je određene frustracije. Svatko će te uzeti za ozbiljno, ovisno o tome koliko to glasno kažeš – poručuje Miliša.

Igor Mikulić, glas-slavonije.hr, slika: Marin Topić