Ante Jaša: OTOK I MORE / Island and Sea“, Foto klub Kornat,; Matica hrvatska, Ogranak Zadar, Povjereništvo Kukljica, Kukljica, 2017.

Piše: Tomislav Marijan Bilosnić

Monografiju o međunarodnoj izložbi fotografije 2006. do 2015. godine,, nazvanu „Otok i more / Island and Sea“ potpisuje, uređuje, likovno i grafički oblikuje umjetnički fotograf, publicist, pokretač mnogih zapaženih manifestacija poznatih na nacionalnom i međunarodnom planu, Ekselencija EFIAP Međunarodne udruge fotografske umjetnosti, gosp. Ante Jaša.
Jaša je do sad objavio desetak monografija i veći broj fotografskih kataloga, kako onih koje se bave izričito njegovim umjetničkim djelom, tako i onih koje prate fotografske i umjetničke manifestacije koje je on pokrenuo i koje neumorno već godinama izuzetno uspješno vodi, kao što su Međunarodna izložba fotografija „Otok i more“, Međunarodna likovna izložba vjerskih motiva „Sveti otok“ i godišnja izložba fotografija poznata pod nazivom „Otočni fotografi“.
U Hrvatskoj i inozemstvu priredio je tridesetak samostalnih izložbi fotografija ovjenčavši se mnogim prestižnim međunarodnim i domaćim nagradama za ovu od najmlađih grana umjetnosti, a svoje je radove izlagao i na fascinantnih četiri stotine skupnih izložaba, s time da su Jašine fotografije kao ilustrativni prilozi objavljene u zasebnih pedesetak knjiga.
Kao o umjetniku o Jaši možemo kazati kako njegovo djelo u cijelosti nastaje iz duboke osobne želje za mirom i ljepotom, za spoznajom istine koju prati vječnost. Nije se Jaša upuštao u eksperimentiranja, prepuštao smjerovima, pravcima, određenim idejama, već je od početka pratio vrhunska iskustva zadarske škole fotografije koju možemo jedino pripisati Zvonimiru i Anti Brkanu, fotografima koji su svjetsku fotografsku slavu stekli gotovo se ne mičući iz ulice svoga rođenja. Tako i Jaši nisu trebala svjetska putovanja, značajni povijesni događaji i ličnost, već obična otočka svakidašnjica, otočki kamen, valovlje mora i škrtost svega time okruženog, a što je dostatno samo doraslom umjetniku koji prepoznaje dah i duh čovjeka. Prilazeći motivima s dječjom radoznalošću, nevino i na prvi pogled naivno, ovaj nas je umjetnik na jednostavan način upozorio na stvarne i neprolazne detalje ljudskog nikad do kraja izrecivog okolja.
Govorim o Jaši kao fotografu, umjetniku, iako prikazujem djela mnogih drugih fotografa, koje je Jaša izabrao i uvrstio u ovo divot izdanje, iz razloga što je čak i formalno nemoguće govoriti o jednom ovakvom projektu ako se ne spomene svaki uradak obznanjen u njemu, pa mi je nakana tek ukazati i na uredničku Jašinu naklonost, ne samo talentu pojedinog autora, već i fotografskim uradcima koje teže stari poznati detalj, gotovo istrošeni motiv, prikazati kao potpunu, čak i atraktivnu novost. I ovdje se u ovom i ovakvom izboru Jaša susreće sa školom „zadarskog fotografskog kruga“ svojih prečasnih pretčasnika braće Brkana, koji i jesu na toj crti skromnosti, jednostavnosti, poniranja u svaki detalj svog uskog kruga kretanja i ostvarili svoj magični realizam. Većina autora „zadarskog fotografskog kruga“ uključenih u ovu monografiju upravo pokazuje takve fotografske odlike, gdje im fotografska umjetnost postaje poput školske zadaće koja nas veseli i okrepljuje, a ne muči i zavarava.
Motivi koji prikazuju prirodu izvana, kao i oni koji je prikazuju iznutra, a da se autori fotografija i jednima i drugima potpuno predaju, čini mi se da su Jašu u sastavljanju ove monografije vodili kao njezina prepoznatljiva umjetnička nit. Nije on izostavio ni one koji se priklanjaju korištenju tehnike i tehnologije, kao i one koji donose sirove uratke, tek ono što oko zamjećuje u hipu djelića sekunde. Znajući kako je svaka istinska umjetnost interesantna, da se umjetnost otvaraju različitim pogledima i viđenjima, Jaša se pri izboru fotografija za monografiju „Otok i more“ vodio mišlju o potrebi kako u svemu što je stvoreno magičnim okom kamere, baš kao i u glazbi, poeziji, skulpturi, plesu, kao i drugim umjetnostima, ne smije biti zavaravanja, vidljivosti muke stvaranja, već ostvarena simfonija zajedništva osjećaja, misli, oka, svjetlosti i trenutka.
Ova monografija dokazuje i pokazuje kako ne postoji „nova“ umjetnost, već da postoje različiti načini dolaska do istinskih rezultata, putovi koji mogu biti i pravocrtni i labirintski a vode istom cilju. Zapravo, izvorni umjetnih slijedi sebe, a zaboravlja pravila, što bi i bilo moto ove fotomonografije. I na taj je način Ante Jaša pokazao kako nije sklon umjetničkom populizmu, već strogo kritičkom promišljanju o pluralizmu ideja. To je razlogom što ovdje mnogi prikazani jednostavni motivi „zahvaljujući fotografskoj imaginaciji, poprimaju vrlo slojevit kontekst“. Još jedan slijed iskustva visoke škole Brkanovih, koje Jaša naslijeđuje u punome sjaju.
Kad pri tome znamo kako je umjetnička fotografija umjetnost koja ništa ne dokazuje već izravno pokazuje, ništa konkretno ne argumentira već materiju ambijenta transponira u transcendentalni, virtualni doživljaj, onda nam postaje još jasnije kako fotografija kao umjetnost živi od slobode, od osobne vjere, kako je samo ogledalo ne samo naše zjenice, već i naših pluća i srca. Otuda ova monografija zavređuje naše svakodnevno listanje, jer ona pripada svakom tko uživa u miru, u ljepoti čarolija svjetlosti.
Konačno, od više tisuća fotografija prispjelih, a dijelom i izloženih u desetgodišnjem razdoblju Međunarodne izložbe fotografije „Otok i more“, Jaša se opredijelio za izbor tek od 184 uratka, i to onih koje ne zadovoljavaju tek zadanu temu, već onih koje zadanu temu kristaliziraju do njezine cjelovitosti. Od toliko različiti djela stvoriti harmoniju, kao što je Jaša uspio s ovom monografijom, može samo čovjek koji jasno vidi svaki detalj, slažući ga poput kakva znanstvenoga čarobnjaka u mozaik mirnog i uređenog vrta nad kojim svjetluca zviježđe dalekoga raja.
Uz nadolazeće dane Blagdana sv. Krševana i Dan Grada Zadra, kada se dodjeljuju nagrade i priznanja zaslužnima, još mi je na kraju upitati se kako to da baš nitko nije zamijetio čovjekoljubivost Ante Jaše, njegov samoprijegor za opće dobro i opći sklad i ljepotu, tantalovsku izdržljivost pokretanja i održavanja onoga što su zapustile i napustile za to zadužene i dobro proračunskim novcem financirane institucije. Uostalom, Jaša je i svoju rodnu kuću u kojoj je na otoku Ugljanu, u Kukljici, vodio „Galeriju Jaša“ poklonio općinstvu za galerijsku i muzejsku djelatnost.
No, ovo su teme za neku drugu priču o Gradu i njegovim ljudima, a mi zaključimo kako je fotomonografija Ante Jaše posvećena desetogodišnjici Međunarodne izložbe fotografije „Otok i more / Island and Sea“, zasebna i vrijedna fotografska antologija, cvijetnjak uradaka izloženih na značajnoj i poznatoj manifestaciji umjetničke fotografije, nastaloj na tragu glasovitoga fotografskog triennala „Čovjek i more“, kojega su osnivači, organizatori, pa i članovi selekcije bila braća Brkan, koje ovdje nimalo slučajno opetujem u više navrata. Jedan od razloga sam već kazao, a to je Jašin nastavak puta Brkanovih, a drugi je razlog činjenica da je ove godine u Europskoj godini kulturne baštine stota godišnjica rođenja Ante Brkana u programu je obilježavanja. Promovirajući ovu monografiju, zahvaljujući Anti Jaši, to i mi na svoj način činimo. I, može li biti većeg priznanja autoru monografije od ove činjenice!?

Odgovori