Ako je istina mjerilo za poštenje, onda je Vladimir Dodig Trokut bio mjerilo koliko je sistem kulturnog teritorija – u kojem je živio i doživio svoje posljednje dane i noći života – do besvijesti i bez ikakvih skrupula indiferentan i diskriminatoran prema različitim civilizacijskim kodeksima
Dapače, kulturni sistem je grobnica i grobar osobe i umjetnika kao što je Vladimir. Antimuzej nasuprot antisvijetu, antimuzej nasuprot anticivilizaciji, antimuzej nasuprot žabokrečini, antimuzej nasuprot beskrajnoj indiferentnosti i bezobzirnosti.
Vladimir nije umro onog dana kada su to objavili. Toga dana su se probudili i mediji i počeli pisati pametne stvari te niti svemir nije dovoljno prostran za hvala, a kamoli introvertno ljudsko srce.
Vladimir je umro onda kada su ga već godinama stereotipno odbijale sve relevantne izložbene institucije, kako je volio reći, A kategorije. Ali o toj smrti nitko nije obavještavao jer ne obavještavaju mediji o onima koji dobiju odbijenice, već o onima koji dobiju dobijenice.
Ako je za vrijeme njegova života sistem kulture ignorirao svoju šansu da Vladimiru napravi poštenu izložbu u gabaritima njegove osebujnosti, neka nikako ne dozvoli da njegova tkz. smrt bude za nj jednako nevrijedna, kao što je bio i njegov život. ISPRAVITE NEPRAVDU.
Na kraju jedno pitanje za bolji početak.
Da li su za vas pozicije, stereotipi, mjesečne plaće i spektar odbijenica što ste mu ih dali i potpisali, vrjedniji od onoga što je radio za vrijeme života i od onoga što nosimo u svojim srcima kao riječ, osmjeh, pogled, jednom riječju kao uspomenu na našeg Vladimira. Imao je istovremeno mladost i mudrost starosti.
Ako imate osjećaj nelagode, slušajte svoju savjest i učinite nešto veliko za čovjeka koji je hrvatsku kulturu učinio još većom. Ako učinite ništa, vi ste već živi mrtvaci i Hrvatska s vama samo gubi; i ono najmanje i ono najveće što vjekovima nosi u sebi i u vama.
Nalazim se u drugoj zemlji i tu sam zatekao ovu vijest. I moja zemlja ima problema, ali za to što se događa u Hrvatskoj mogu samo reći: ona je rasadnik problema i kraljevstvo bahatosti politike. Narod zaslužuje bolje. Prehrabri ste bili za svoju slobodu da politika toliko cijeni sebe, a toliko malo vas; vas heroje svakodnevnice ljudskoga života u Hrvatskoj i umjetnike s odbijenicama. Ako treba, dignite se ponovno protiv lažljivaca slatkih sadržaja. Savjest čovječanstva je na vašoj strani pa neka bude i u vašoj domovini.
Marc Pio Maximilien Salvelli
perpetualni i neprilagođeni međunarodni azilant kulture i umjetnosti
photo: Pixsell / Autor: Goran Jakus/PIXSELL
