U PERUNOVIM NJEDRIMA

Dolina vrije! Sve je užgano! I voda, i kamen, i bilje. I svako malo, kao da nam je malo vreline, vijest o novom užegnuću. Pale braća…zlo im je ćaća…ljubomora majka…a baka partizanka… Ali i Hrvati se ne daju! Gase li gase!

Strpljivo, kako to samo mi znamo! Poneki ‘piroman’ se i ulovi, ali ih većina zametne tragove. Specijalni rat protiv Hrvatske u punom je zamahu. Netko vidi, a netko je slijep kod svojih očiju. Jedan od većih i opasnijih požara harao je ovih dana u splitskoj okolici. Tamo se zaputih na poziv organizatora pjesničke manifestacije Dobrojutro more. Kako zbog zdravstvenih razloga ne mogah nazočiti prošlogodišnjem pjesničkom skupu, ove godine sve ostalo stavih u drugi plan. Moram Dobrojutriti! Zovem kolegicu i prijateljicu Zdenku. U Betini je, ne ćemo se sresti. Žao mi. Uvijek me veseli susret s iskrenim prijateljem.

Prijatelj i kolega po peru Zoran Jurišić dočekao me je u podstranskom hotelu Neva, na samoj obali pod Perunovim nogama. Zajedno smo pošli do kolegice poetese, podstranske vile Danice Bartulović. Usput sam promatrao izgorjeline. Sablasno! Vatra je na krilima vjetra dojahala do samih kuća, te je samim Božjim čudom izbjegnuta katastrofa. Spaljeni pejzaž me podsjeća na crnobijelu grafiku. Koliko će nam grafičkih listova darivati ovoga ljeta?! Izložba će biti lapidarno-monumentalna. Od juga do sjevera. Naziva Eto vam sad! Kad nismo uspjeli onako kako smo htjeli, ne ćete ni vi bit mirni! Danica je i prava domaćica. Uz okrjepu i slastice, dobismo mirisne čajeve, pomade, sliku za Maranu (Danica i slika u slobodno vrijeme), a nadasve Božji blagoslov. Natovareni i blagoslovljeni, Zoran i ja vratismo se u hotel gdje zatekosmo pridošle prijatelje Paljetke – Anušku i Luku, Borisa Njavru, Miljenka Buljca, Anitu Martinac i Milu Pešordu sa suprugom Ines… Nisam se ni snašao, Boris je već napravio rokadu i smjestio me sa sobom u sobu. Ne ljutim se, nego mi i drago jer već smo se navikli jedan na drugog, a imamo i o čemu dipliti.

Podstrana se protegla oko šest kilometara uza samu obalu, od rijeke Žrnovnice do brda Veliki Mutogras. Zauzela je zlatnu sredinu od Splita do Omiša. Kopnom se penje uz Perun, gdje se i mi zaputismo nakon osvježenja i odmora. Prikvačih se Borisu, Anuški i Luki, te nakon malog lutanja potrefismo pravo skretanje uz crkvu sv. Martina. Ne zamijetismo na vrijeme strjelicu – mač kralja Artura. Iz serpentine u serpentinu. Prave vratolomije. Zamjećujem kako je većina starih kuća temeljito obnovljena i kako su napučene turistima. Privlači ih mir i prekrasan pogled na Split, more i otoke. Jedinstven ambijentalni ugođaj. Tek što znojni iziđosmo pred Čitovnicu (kulturno-društveni prostor u kojem se održava Podstransko kulturno ljeto i naše Dobrojutrenje), Zoran se aviza nagrađeničke plakete koja je ostala u mom automobilu. Boris i ja slegnusmo ramenima i vijugajući put hotela. Ako ništa, dobro smo upamtili put, te više ne će biti vrludanja. Kad se vratismo s plaketom, zatekosmo veliki broj pridošlih ljudi. Ono što zaplijeni oko čim kročite u Gornju Podstranu svakako je kameno graditeljstvo. Sve je skladno u Perunovim njedrima. Dvojna crkva sv. Ante i sv. Roka iz XVII. stoljeća, na čijem je pročelju ugrađen antički reljef Silvana i nimfi; veliki kameni zvonik; župna crkva Blažene Djevice Marije od Bezgrješnog začeća, čija je unutrašnjost potpuno oslikana, a krasi je pet baroknih oltara; te pučko graditeljstvo od kojega bih posebno izdvojio konobu Carevi dvori u čije se zamotasmo skute. Primjećujem mnoga poznata lica, a iza jednoga stola ustaje Đuro Vidmarović, predsjednik DHK, te se srdačno pozdravismo. Đuro mi izgleda vitalno. Nadam se da su zdravstveni problemi iza njegovih leđa jer biti na čelu preko pet stotina književnika teška je zadaća. Dogovaramo se kako ćemo sjesti na kraju balade i razgovarati o Južnohrvatskom ogranku DHK. Predsjednik MH Podstrana Darijo Radović poziva na otvorenje izložbe. Tu je, na katu ponad Carevih dvora. Svoje radove izložila je slikarica i pjesnikinja Julija Stapić. Nesnosno je vruće. Zraka niotkud. Klima je ovdje strani pojam. Sve je u rustikalnom stilu. Otvorenje izložbe skraćeno je na minimum. Izlazeći kao opareni preskačemo po dvije stube želeći uhvatiti komadićak zraka.

Zoran trčkara tamo-amo, prebrojava, saziva, zove, leti… sve je spremno… rasvjeta… ozvučenje… 21. Manifestacija Dobrojutro more može početi… Otvorio ju je mr. sc. Darijo Radović u ime načelnika Općine Podstrana, zaželjevši pjesnicima dobrodošlicu. Organizator manifestacije je Ogranak Matice hrvatske u Podstrani uz pomoć DHK, TZ Podstrana i Općina Podstrana. Nazočnima su se obratili dopredsjednik Matice hrvatske Damir Barbarić te Damira Boras, rektor Zagrebačkog sveučilišta. Potom je svoje impresije hvalevrijednoj manifestaciji iznio predsjednik DHK Đuro Vidmarović. Kvartet Porat prelomio je pismom. Potom dobro znani voditeljski dvojac Edita Lučić-Jelić i Mladen Vuković najavljuju pjesnike: Boris Njavro, Anita Martinac, Anela Borčić, Danica Bartulović, Julija Stapić, Luko Paljetak, Mate Buljubašić, Mile Pešorda, Miljenko Buljac, Mladen Vuković, Stipan Medvidović, Ante Nadomir Tadić Šutra i moja malenkost. Počinje prava salva stihova… domoljubnih, otočkih, morskih, zimskih… bilo je i posvetnica, osobnica, opomenica, sjetnica… a na kraju, kao šlag na tortu, plaketa Dobrojutro more uručena je akademiku Veselku Koromanu uz temeljito obrazloženje kolege Miljenka Buljca. Nagradu je uručio Đuro Vidmarović uz riječi: „Blago onom narodu koji ima Veselka Koromana!“ Veselko je pročitao jednu svoju novu pjesmu, a Ines Cergol pročitala je jednu Koromanovu pjesmu koju je prevela na slovenski jezik. Unatoč nesnosnoj vrućini imao sam osjećaj da okupljenici žele slušati još poezije. Nevoljko su ustajali i premještali se unutar Carevih dvora. Kako je manifestacija bila besprijekorno organizirana, večera ju je slijedila u stopu. Založili smo i zagasili žeđ, a onda su krenuli književni razgovori. Boris je iznio cijeli arsenal knjiga izdanja Društva dubrovačkih pisaca. I ja sam uzeo jedinu koju nisam imao Dubrovčanke Marije Matana-Bazdan, S treće je strane ležala tišina…; Mladen Vuković mi je darivao svoje Amenovanje; Miljenko Buljac Da nebo na nas ne padne i nebesa nestanu i časopis Cetinska vrila; Luko Paljetak E, ali si čovjek, ali si ljud?; a podstranski matičari počastiše nas punom vrećicom svojih izdanja.

Ovako natovaren sjedoh s Anitom pred Careve dvore da malo slegnemo dojmove. Iznenadih se kad vidjeh čestitarske pružene ruke od Nedjeljka Mihanovića, Damira Barbarića, Damira Borasa, a posebno me obradova topla majčinska ruka Kate Zadro. Sjede do mene i kao da je jedva čekala nekoga tko će je saslušati poče priču… o ratu… o mužu… o sinu… o svojoj muci… o svojoj žrtvi… o tome zašto voli slušati pjesnike… o tome kako je teško pronaći subesjednike…

Ljubo Krmek

Na fotografiji – Pjesnici sudionici manifestacije Dobro jutro more