Otvorenje izložbe naziva “Tranzicija u crnom” apsolvenata Grafičkog odjela Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu biti će upriličeno u četvrtak, 19. srpnja, u 19 sati u Franjevačkoj galeriji na Širokom Brijegu
Izložba ostaje otvorena do 30. kolovoza 2018.
Srećko Babić
Rođen je 23. veljače 1994. u Čapljini. Opću gimnaziju završio je u Stocu. Akademiju likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu upisao je 2013. Sudjelovao je u projektu razvitka računalne igre „Zagor” – dizajn i izgled glavnog lika kao i u izradbi omota kutije. Godine 2016. bio je dio tima u projektu „Connecting Seperated” koji je pobijedio s konceptom „SpomenArh”. Sudjelovao je na nekoliko zajedničkih izložaba i likovnih kolonija. Dobio je pohvalnicu za umjetnički rad na grafičkom odjelu u akademskoj 2017./18. godini.
Ana Naletilić
Rođena je 23. travnja 1994. u Mostaru. Gimnaziju fra Dominika Mandića na Širokom Brijegu završila je 2013. te iste godine upisala Akademiju likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu. Godine 2014. upisala je grafički smjer pod mentorstvom profesora Igora Dragičevića. Diplomirala je 2018. godine u klasi profesora Igora Dragičevića i stekla zvanje magistra grafike i profesora likovne kulture. Sudjelovala je na likovnim kolonijama i skupnim izložbama u Bosni i Hercegovini, od kojih se posebno ističe skupna izložba EU info centra koja je realizirana sa studentima s triju akademija u BiH. Godine 2018. pobijedila je s idejnim rješenjem u projektu Stvarnoga poslovnog slučaja u suradnji s Općinom Široki Brijeg i Akademijom likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu.
Andrea Pervan
Rođena je 28. lipnja 1994. godine u Ljubuškom. Gimnaziju fra Slavka Barbarića zvršila je 2013. godine u Čitluku. Iste godine upisala je Aka-demiju likovnih umjetnosti na Širokom Brije-gu. Godine 2014. upisala je grafi čki smjer pod mentorstvom profesora Igora Dragičevića. Di-plomirala je 2018. godine u klasi spomenutoga profesora i stekla zvanje magistra grafi ke i profesora likovne kulture. Sudjelovala je na likovnim kolonijama i skupnim izložbama u Bosni i Hercegovini, od kojih se posebno ističe skupna izložba EU info centra koja je realizirana sa studentima s triju akademija u BiH.
Srećko Babić
Predstavljanjem u trima sferama stvaralaštva Babić nas vodi kroz crtež, grafiku i animaciju inspirirane temama filozofije egzistencijalizma. U grafičkim djelima fokus je obilježen simbolom smjele akcentno crvene boje kojom naglašava prizore Kristove muke. Oprizorena deformacija anatomije pridobiva novu plošnu dimenziju kroz zakrivljenost virtualne multiplikacije otiska u kojem konturna bijela linija razgraničava plastiku. Ovdje se vidi i izuzetno dobra snalažljivost i vladanje grafičkim tehnikama. Sustavno ponavljanje otiska različitim intenzitetom i varijacijom kolora te premještanjem položaja organičkih oblika autor osigurava dinamiku u prizoru. Intrigantna futuristička stvorenja prikazana na crtežima pozivaju na promišljanje o otuđenosti bića. Aktivacija zatvorenog prostora u kompoziciji, rezanje kadra (zoom) igra dramatičnu ulogu u predstavljanju osjećaja ugroženosti i želje za komunikacijom. Raznolikost linija stvara ornamentalnu dimenzioniranu sliku skulpturalnog karaktera. Ovi crteži sadrže nepretencioznu dekorativnu notu. Na drugim su pak crtežima prikazane mračne i guste plohe rastegnutih razmjera u stilu “nasilja nad ljepotom”. Izložene animacije djeluju dosta inovativno te svojim pulsirajućim karakterom pobuđuju zanimanje suvremenog čovjeka. Babić se ovdje referira na vezu religije, filozofije i umjetnosti; pokušaju da se pronikne u tajne razdvajanja tijela od duhovne strane čovjeka. Prizori su sirovi i brutalni, ali upravo je to način na koji se gledatelja poziva na prisan dijalog sa temom.
Ana Naletilić
Karakteristična crna boja Anu Naletilić stavlja u kontekst s dvoje navedenih autora, a ipak je njezin pristup radu znatno različit jer se ovdje uz grafičko radi o konceptualnom načinu izražavanja. Likovni pristup na prvi pogled djeluje dosta jednostavno i zasniva se na čistom kontrastu crne i bijele i izrazito je transparentan. Proces mišljenja implementiran je izravno tekstualnom porukom oku ugodnim fontom. Pridruženi crtani prizori deformiranih ljudskih figura odlično dočaravaju atmosferu i ambijent iz kojeg nastaje određena poruka, pa i samu bit ljudske prirode. Osim što postoje u opipljivom obliku, ova djela uvelike egzistiraju u imaginarnom kontekstu, zapravo se krajnje realiziraju u kontaktu s promatračem. Ona mu nude široku strukturu misaonih igrica ali i poistovjećivanje s autoricom i određenom situacijom; međuljudskim odnosima, moralnim pitanjima, idealiziranju odnosa. Na harmoničan i poetičan način autorica se bavi dubokim filozofsko-antropološkim temama. Ovakav način istraživanja ubrzano razvija umjetničku svijest. Tekst pruža višeznačne definicije i ne mora nužno biti zaključna informacija; on je zapravo zrela potraga za odgovorom i slobodom, i direktno govori sam za sebe.
Andrea Pervan
Minimalnim izražajnim sredstvima Andrea Pervan kreće se kroz proces automatiziranih do tehnički razrađenih likovnih odnosa, odnosno introvercijom tih odnosa, ovisno o stanju artističkog nagona. Kreativnim pristupom grafičkim disciplinama ostvaruje spontane i promišljene oblike koji se otvaraju u delikatnu entropijsku kompoziciju temeljenu na linijama i plohama. Sloboda se ogleda u znakovitim i iscrpnim linijama u intimnom međuprostoru koji je nerijetko faktor iznenađenja i za samu autoricu. Kontrast ploha oprizoren je na nekoliko razina: slaganjem geometrijskih i organičkih oblika, uglačanom i zgužvanom virtualnom teksturom i prozračnom gradacijom od svijetlih do tamnih tonova. Kontrastnim povezivanjem perpetična radnja odvija se u središtu kompozicije koju u konačnici dovršava mekanim točkama. Svjetlost keramičke olovke igra ključnu ulogu u gradnji volumena (ribe) – oblika koji je podređen kvaliteti likovne igre pa je krajnji vizualni dojam otisak postojanja usijane površine. Fini prijelazi među figurama strogo su kompletirani u složenu ali minimalističku likovnu paradigmu.
Progres u radu manifestira varijacijama u implementaciji negativa koji definiraju plutajuće oblike koji nisu vezani za površinu, izuzetno crnom rupom koja predstavlja krajnost u odnosima. U misaonom kontekstu radi se o kompleksnosti ljudskog stvorenja: promjenjivosti i prolaznosti, a s druge strane vječnosti i transformaciji duše i svijesti.
Ana Filipović
