Kad otvaraš vrata svog srca cjeli svijet je tvoj prijatelj

Dragi ljudi. Eto jutra, a da ne trepneš okom kada živiš po volji duše… Tako mi duše ne mogu a ne biti otvoren – ne zbog nekih pravila života već što tako hoće duša, uostalom ako želiš otvoriti vrata srca ljudi prije moraš otvoriti vrata svog srca…

Eto, čitavu večer provedoh pišući roman, i tako već mjesecima, a onako u predahu i pokoju pjesmu, i sada se pitam mogu li to provedeno vrijeme za starom dobrom pisaćom mašinom, predivnom  poklonu pokojnog anđeoski dragog profesora Dickensona, mogu li to provedeno vrijeme u društvu stroja, koji i nije stroj jer  taj dobri starac pjeva po notama duše, nazvati radom??… Ako je pisanje za pisca putovanje po oblacima, ako je pisanje za pisca vječna potraga za čarobnom zemljom ispod duge, ako pisac u pisanju traga za  čovjekovim izgubljenim Ja, ako pisac pisanjem traži stazu snova koja vodi u one više svete sfere gdje caruje ljubav i samo ljubav, ako piscu nitko ne garantira da za mjesece i mjesece provedenih za pisaćom mašinom s dušom ne zaradi niti dolara,  ako piše da oplemeni sve duše kao i vlastitu, ako piše da… e onda pisanje nije rad već blagoslov bez obzira koliko on zaradio materijalno, jer ipak na koncu konca na kraju tog dugog ili kratkog putovanja životnom stazom ipak je više na “cijeni” duhovnost od materijalizma, jer sve je prolazno samo je duša vječna… Uostalom, jednom napisah onako iz duše da je  Najvrijednije u životu  besplatno…

Zar nas stihovi besmrtne ljubavne pjesme na uče gdje se nalazi sreća?…Zar Vam novac znači i više nego ovo cvijeće….

P.S: Muzika s dušom, odličnog muzičkog urednika vodi sanjare Radio-Sljemena stazom snova u one više svete sfere gdje caruje ljubav i samo ljubav. (Bezvremenska evergreen muzika je poput cvijeća-nikad ne umire jer je vječno hranjena  nebeskim i ljudskim suzama).Eto i muzički urednik,kao i pjevači besmrtnih evergreena, može se smatrati blagoslovljen darom koji mu je poklonio voljeni  Bog, jer imati dar činiti sretne druge ljude je odista blagoslov… Kad je duši teško i kada je bolesna od tuge zbog smrti najmilijih, tako mi duše, muzika poput poezije  mogu čovjeku biti lijek za dušu….

Stoga dragi moji ljudi  ne mogu a da opet ,tako mi duše, ne priznam:-.Ma tko šiša tašte, bahate, pohlepne, dvolične i lukave političare, i ljude zaražene mržnjom i pohlepom,,.glasaj dragi čovječe  za ljubav: volite se ljudi vjerujte u ljubav… Nemojte dopustiti da vas zaraze svojim otrovom mržnje i pohlepe već vi njih ljubavlju izliječite od te strašne bolesti.

Kad ti je najteže pusti srcu da ti bude kapetan na olujnom oceanu života da jedriš na valovima ljubavi u luku spasa.

Walter William Safar