Ljudi pitaju političare se zašto hrvatska dijaspora iz bogatih naprednih demokratskih država (SAD, Australija, Njemačka, Švedska…) sustavno i godinama ignorira, a godišnje (između ostalog) uplaćuje dvije i pol milijarde dolara u Hrvatsku?
Irska je izašla iz duboke krize upravo zahvaljujući ulaganjima svoje dijaspore, nisu irski iseljenici samo ulagali u gospodarastvo Irske već i politički sudjeluju u kreiranju državne politike, a u Hrvatskoj imamo slučaj da etnobiznismen Pupu i “manjinci” ne drže samo Vladu na životu već su i sukreatori državne politike, a pitajte ih, koliko su uložili novca u Hrvatsku?
Zar nije porazna činjenica da hrvatske dijaspore uopće nema u kreiranju državne politike (zaboravimo na BiH takozvanu dijasporu ala Bandić s tisuću afera – misli se na marljivu, radišnu uspješnu dijasporu iz prekomorskih država). I zbog te pogrješne politike danas imamo egzodus mladih iz Hrvatske u Irsku.
Amerikanci hrvatskog podrijetla mukotrpnim radom i odricanjem, kreativnošću, vizijama uspjeli su u Americi i to u svim segmentima života, od ekonomije, politike, obrazovanja, znanosti, sporta, pa sve do umjetnosti.
I sad se čovijek pita – zašto političari ne žele iskorisiti taj bogomdani potencijal? Zašto sustavno od samostalnosti Hrvatske ignorira hrvatsku dijasporu? Možda razlog leži u činjenici, da pripadnici političke “kaste” ne žele izgubiti svoje mnogobrojne nezaslužene privilegije? Jer kada bi se pitalo te vrijedne ljude iz dijaspore, onda bi se bonusima nagrađivalo marljive i kreativne ljude u javnom i državnom sektoru, a nesposobne sankcioniralo smanjenjem plaća, ali to je nemoguće postići prije nego se za ministre i državne tajnike budu birali stručni ljudi dokazani na tržištu, a NE podobni stranački kadrovi. Isto vrijedi i za izborni zakon. Promijenio bi se izborni zakon tako da birači mogu birati ljude imenom i prezimenom koji se dokazeše radom za opće dobro u njihovim sredinama, a ne kao do sada da stranačke vođe postavljajuje na liste podobne nesposobne kadrove koji sutra u državnom Saboru ne će raditi u interesu birača-naroda, već onog koji ih je postavio na liste stranačkog vođe. Da se pita dijasporu drastično bi se smanjila porezna presija i birokracija i prepustilo tržištu da bude filter uspješnosti u svim segmentima života – od gospodarstva do umjetnosti, a ne kako je od samostalnosti Hrvatske pa do danas da je politika glavni sudac u svim segmentima života od gospodarstva do hrvatske kulture.
Samo sinergijom kreativnih marljivih ljudi iz domovine s dijasprom stvorili bi izvrsnost poduzetništva. Samo na taj način opstali bi uspješni poduzetnici koji ne bi uvozili jeftinu radnu snaga iz Srbije, BiH, Ukrajine… nego bi pošteno i na vrijeme plaćali radnike za pošteno odrađeni posao, jer i vrapci na grani pjevaju da bez Bez srednje klase nema naprednog društva.
Što je manja porezna presija i birokracija to ima više investicija iz bogatih razvijenih zapadnih država, a što ima više investicija u proizvodnju za izvoz to ime više radnih mjesta, a što ima više dobro plaćenih radnih mjesta to ima više potoršnje i samim time više novaca u državnom proračunu, a sami time i više novaca za zdravstvo, obrazovanje, znanost, umirovljenike. (Žalosno da više od 70% umirovljenika živi na rubu siromaštva u zemlji bogatoj prirodnim resursima i oni pripadnici bogatog kruga “crvenog plemstva” koji stalno mantraju kako ima previše tih umirovljenika moraju znati da upravo ti nesretni umirovljenici nisu za ništa krivi, već nemoralne pohlepne političke kaste koji pustiše iza sebe spaljenu zemlju. I dobro je znati da oni najsiromašniji umirovljenici urednim plaćanjima režija prije će gladovati nego da ne plate režije. Upravo oni drže na životu HEP, komunalije pa sve do državne HRT-a.)
Ma nema te političke demografske mjere koje će zaustaviti egzodus mladih, jer egzodus mladih iz Hrvatske može zaustaviti samo beskompromisna borba protiv nepotizma i korupcije i naravno – uspješno gospodarstvo. Mlade i sve generacije bez obzira na rasu, spol i religiju zanima najviše samo jedno – dobiti šansu i dostojno živjeti od svojeg rada, od svojih kreacija, jer svaki čovjek ima talent za nešto – samo mu treba dati šansu.
Kada imate slučaj da politika odlučuje ama baš o svemu, pa tako i javnim natječajima – e onda se javlja zloćudni tumor nepotizma i korupcije. I na taj iskvaren način: Samo politički rođački klanovi postaju bogati.
Stoga nije čudno da se čovijek pita – koja je razlika između SRH i RH? Istina, prije je bilo jednostranačje, a danas višestranačje. U mračno doma komunizma bijaše verbalni delikt i zabrana govora i pisanja, a danas po slovu Ustava nema zabrane govora i pisanja i nema verbalnog delikta, ali kako onda objasniti da stranačke vođe tjeraju saborske zastupnike glasati po uputama partijskog vođe, a ne po savjesti?
Dakle, je li se što promijenilo ili i dalje upravljaju državnom administracijom, gradovima i županijama i institucijama ljudi istog mentalnog sklopa iz SRH?
Pročitajte pažljivije ovaj članak: http://akademija-art.hr/pano/ww-safar/u-procjepu-komunizma-i-kapitalizma/
Iako iskusni vojni pilot upozorava: “Izraelci su izraubali avione koje nam nude… Hrvatski političari & političarke kupiše, naravno, novcem poreznih obveznika izraelske izraubane vojne zrakoplove stare 25 godina, a kojima je proizvođač deklariao vijek trajanja 30 godina ili 8000 h. Ova vijest spada u rubriku – vjerovali ili ne.
Kolinda: ‘Ja bih najradije kupila novi Mercedes, ali onda si ne mogu priuštiti ni hranu…
E pa predsjednice, narod vas pita zašto se vi vozite po Lijepoj našoj u novom mercedesu? Zašto onda Vlada nije kupila izraubane mercedese nego – opet kupuje luksuzne limuzine? Nije li u pitanju poznata prijetvorna politička partijska dvoličnost – ili je možda nabavka skupocjenih blindiranih limuzina za političare od “nacionalne važnosti” za Hrvatsku? (HDZ=SDP, sjetimo se kako je kukulele koalicija-sdp&hns- trošila, ko’ pijani milijarder, novce poreznih obveznika trošila na limuzine)
Narod pita: zar to nije parodija svih parodija – politicka partijska “elita”, zvana “crveno plemstvo” proglasiše sebe projektom od “nacionalne važnosti” za državu Hrvatsku??
Od pripadnika te političke “elite” čuje se samo zloguki eho – “Vlast… Vlast…Vlast…”. Nažalost, nema u njih neke razlike – Pernar (Živi Zid) u državnom Saboru grozničavo viče: “Vidjeti ćete kada mi dođemo na VLAST…”. Život nas uči da se najviše čuvamo pohlepnih ljudi za vlašću.
Dragi ljudi, znajte Vaše je jedino svrhovito oružje vaš glas na izborima, stoga nemojte dati Vaš glas političaru, političarki bilo koje stranke (ljevičari, desničari, liberali, konzervativci,domoljubi, nezavisni..) koji želi vladati, a ne služiti narodu. Ignorirajte one kojima su puna usta vlasti i samo vlasti. Taj prokleti pojam Vlast političari i političarke svih boja planski žele usaditi u mentalitet naroda ne shvaćajući da na taj način Hrvatsku vraćaju u mračna vremena jednoumlja kada su drugovi uvjeravali narod da su izabrani od partijskih bogova vladati u ime naroda
Nažalost, nema te stranke u Hrvatskoj koja razmišlja i djeluje kao servis gradjana – već samo kao vlast. Stoga je, opet po tko zna koji put, časno i vrijedno ponoviti ovaj jako poučan komentar slobodoumnog pametnog čitatelja:
Walter REISSER 28/03/2017 at 05:40 |
Kada Hrvati shvate samo jednu jedinu riječ – pojam – izbaciti iz uporabe – to bi značilo napredak i prvi korak u preobražaj u našem društvu!
– Ta riječ/pojam jeste: VLADA, VLADATI! … Osobito kada je u pitanju – državna Uprava i služba…
Zgražam se, koliko je duboko ovaj pojam: vlast, Vlada, vladati, oni na vlasti i srodne riječi koje vladaju našim svakodnevnim razgovorom, a mediji su i PLAĆENI da u svakoj prigodi potenciraju taj meni najmrži od svih pojmova, kojim se mase drže u potčinjenom stanju, položaju…
Pa ljudi moji, gdje mi ovo živimo? Nije li ovo ovo 21. stoljeće, elektronsko doba, kada će evo uskoro i na Mars poletjeti.
Bar da hoće – svi ljubitelji pojma: VLAST-VLADATI & CO. zajedno na taj planet i da tamo i OSTANU…
Dakle, mi kao poniženi i potlačeni – “JESMO LI SPOSOBNI – SAMOKONTROLOM, OVAJ PROKLETI POJAM – SVAK ZA SEBE IZBACITI IZ SVOJEGA – SJEĆANJA?”.
Volju za komentare čovjek izgubi, jer što više pokušavaš svojim mišljenjem nešto suvisloga kazati, ukazati na neke stvari, sve ostaje bez nekih promjena nabolje i svakim danom sve veća zgusnutnost neučinkovitosti i apatije, poraza, sve više praznih kokošjih jaja – mućaka… pa dokad će to ovako ići?
I vrapci na grani pjevaju da je partijski meštar od kapljice pisao izborni zakon koji od samostalnosti Hrvatske na životu drži HDZ&SDP i pripadajuće im satelite i da su sve ove nemoralne trgovačke koalicije samo produkt nepravednog izbornog zakona druga “sove”. Stoga i nije čudno da se Saborski zastupnici ni međusobno ne poznaju.
Što nam te porazne činjenice govore? Samo slobodni i savijesni pojedinci mogu mjenjati društvo na bolje.
Marko Frankopan III
