Akademski slikar Zoran Šimunović iz Vukovara, vrlo je aktivni pripadnik mlađe generacije hrvatskih likovnih umjetnika
Razgovarao: Miroslav Pelikan
Gospodine Šimunović, u posljednje vrijeme orijentirani ste prema apstrakciji. Kako je uopće došlo do odmaka od figuracije? Uopće, gdje je po Vama granica između figuracije i apstrakcije?
Ukoliko u sebi imate sklonost prema vizualnoj percepciji teško da nešto neće isplivati na površinu….pitanje je vremena, ali zapravo najbitnije je da li ćete vi to i prepoznati. Stvari koje ne možete kontrolirati odjednom, ili morate ili ne. Tu započinje cijela priča, jer po mom mišljenju granica zapravo i ne postoji.
Što je ključno u Vašem pristupu apstrakciji?
Čista emocija.
Ističete značaj crte, točke, kvadratića, mrlje,,,,
Ritam, tonovi, dinamika, harmonija, spontano i podsvjesno me zaokupljuju. Likovni svijet i igra u mom stvaralačkom zanosu stvarajući zamišljenu podlogu i priču koju je ponekad teško i ispričati, ali je taj napor u potrazi za postavljenim pitanjima i odgovorima dostojan vlastite pažnje i likovno kritičkog uvažavanja. Trenutno si uzimam za pravo potpunu likovnu slobodu u strukturi i multipliciranju oblika: crte, točke, kružića, kvadratića, poteza, mrlja, sugerirajućih oblika nestale figurativnosti ili simboličnih figura.
Slikate spontano.
Promišljeno bi možda bio dobar odgovor, međutim , slikam isključivo „spontano“ i to kada imam potrebu za tim i nikako drugačije. Proces stvaranja djela mi je jednako bitan kao i gotov rad. Međutim, sav kaos koji se odvija u mojoj glavi moram reducirati i sa dosta kontrole pretočiti u djelo. Čisti užitak. Puno je ljubavi utkano u ta djela pa se teško i odvajam od njih
U vašem slikarstvu ističe se imaginacija, zamišljaj vlastitoga svijeta i prostora.
Jedini način da pobjegnete od stvarnosti jest zamišljaj vlastitog svijeta, stoga pribjegavam takvom stavu i stvaram svijet poznat samo meni.
Važan element Vašeg rada jest i likovna sloboda.
Slobodan duh znači i likovnu slobodu. Biti u okovima, a baviti se umjetnošću jednako je samoubojstvu kreativnog promišljanja i ukopavanje u već postavljene okvire.
Kako doživljavate suvremenu umjetnost?
Riječi kojima bih mogao opisati vrijeme u kulturi danas bi bile „opći kaos“. Ne nužno u negativnom smislu, već isprepleće se toliko toga da ne stignete niti promišljati o trenutku, a zaskoči vas novi. Nažalost, danas se mnogo toga stavlja pod isti tepih i uživa reputaciju kvalitete.
Što je novo u atelijeru?
Trenutno je u nastanku novi ciklus slika naziva „Iščekivanja“ s temom promišljanja o stvarnosti vlastitih životnih odluka svedenih samo na trenutak sjećanja.
Planovi…?
Uživati u trenutku nastajanja, a poslije što bude.
